A šta sada? Pitanje je koje se samo od sebe nameće nakon presude Međunarodnog suda pravde po tužbi BiH protiv Srbije i Crne Gore, kojom je završeno jedno istorijsko poglavlje pisano krvlju, mržnjom i sukobima.
Kao i u svakom sporu, ni ovom sudskom presudom neće svi biti zadovoljni, ali njom se i otvaraju pozitivne mogućnosti i za BiH i za Srbiju.
Međunarodni sud pravde u Hagu utvrdio je da Srbija nije počinila genocid, da nije učestvovala u zavjeri da počini genocid, da nije podsticala njegovo izvršenje, kao i da nije bila saučesnik u činjenju ovog djela. Sud je, takođe, utvrdio da je Srbija prekršila obavezu da spriječi i kazni počinioce genocida u Srebrenici. Osim za događaje u julu 1995. godine u Srebrenici Sud nije utvrdio da je u `ostalim slučajevima široko rasprostranjenih zločina u BiH postojala namjera za genocid`.
`Što se tiče kršenja koje je Srbija počinila, neće biti naloženo plaćanje bilo kakve naknade`, navodi se u presudi.
Istina je da se ovom presudom eliminišu dosadašnji ekstremni principi pristupa ratu u BiH, i sa bošnjačke i sa srpske strane, i da će budući odnosi BiH i Srbije morati da se grade na temelju ove presude.
To je poručio i predsjednik Srbije Boris Tadić, ističući da će se Srbija suočiti sa dramatičnim političkim i ekonomskim posljedicama ukoliko ne postupi prema odluci Suda i ne dovrši saradnju s Haškim tribunalom.
On je predložio da Skupština Srbije usvoji deklaraciju kojom će nedvosmisleno osuditi zločin počinjen na području Srebrenice, te da bi to omogućilo otvaranje `nove stranice u odnosima između BiH i Srbije, izgradnju novog povjerenja među građanima i unapređenje političkih i ekonomskih odnosa`.
Međutim, presuda će i te kako imati uticaja na unutrašnje odnose u samoj BiH. Upravo se tu nalazi i odgovor na pitanje - a šta sada?
Kao što je Međunarodni sud pravde, najviša pravna instanca u svijetu, stavio tačku na spor dug 69 godina i široko otvorio vrata pomirenja na prostorima bivše SFRJ, vrijeme je da svi u BiH, prvenstveno politički lideri, izvuku upravo tu pouku iz ove presude.
Svojim izjavama i ponašanjem moraju potpuno iskreno pristupiti procesu pomirenja, svojim radom se okrenuti prema građanima, rješavanju njihovih problema i stvaranju uslova za bolji život. I konačno, 11 godina poslije Dejtona, u glavama staviti tačku na rat.
Svaki drugi pristup bio bi prazno politikantstvo i bježanje od odgovornosti. Na to nemaju pravo i za to nemaju mandat.