Hrvatski liberali na proteklim izborima jedva su osvojili tri zastupnika u Saboru, a upravo su oni (zajedno sa HSSom) presudni u formiranju vlade. Tako je Đurđa Adlešić posljednjih dana postala najvažnija politička ličnost, jer HDZ bez nje teško da bi uspostavio vlast.
U Srbiji liberal Čeda Jovanović jedva je uspio da se domogne parlamenta, ali je zato jedan od najborbenijih i najbučnijih opozicionera. I u mnogim drugim državama liberalne stranke su one partije koje daju suskus parlamentarnom životu (u Japanu su doduše na vlasti). A kod nas liberali na posljednjim izborima nisu uspjeli da prođu u skupštinske klupe, čini mi se čak ni u jednom kantonu.
A zašto se uopšte baviti liberalima, kada je ta stranka marginalizirana? (U Rusiji predsjednik liberala Vladimir Žirinovski uglavnom se služi fašističkom retorikom). Po prisutnosti u zemljama s razvijenim parlamentarnim sistemom liberali čine neophodan začin u političkom životu. Ovi "slobodoumnici" teško da će gdje osvojiti vlast, ali njihova borba za individualna prava pojedinaca, a protiv bezobzirne vlasti institucija, ima efekta, kočnica je raširenom birokratizmu vladajućih stranaka. Po njihovom učešću u javnom životu može se mjeriti politička zrelost jednog društva.
Mnogi su za nas rekli da smo još u pretpolitičkom vremenu, još bolujemo od balkanskog sindroma autokratskog vladanja, još je narod zatočenik onih na vlasti. Po tome što jedna liberalna misao, po kojoj je pojedinac najvažniji, a institucije vlasti i religije najveća brana ljudskoj slobodi, nema ni najmanjeg uporišta da se izbori za javnost, po tome se vidi da smo nezrelo društvo.
Naši ljudi nisu slobodni ljudi, ne misle svojom glavom. Očekuju od drugih, onih na vlasti, da im uređuju život po njihovom, da ih zasipaju mnogobrojnim dekretima, propisima i zakonima. Kako u takvom okruženju, gdje građanin očekuje šta će mu se i kako narediti, može uopšte biti govora o slobodnom čovjeku. Naravno da je ta liberalna misao neprestano podvrgnuta opasnosti od anarhije. Međutim, i krajnja opredijeljenost za čvrstu državnu ruku vodi ka suprotnom smjeru - ka autokratiji.
Mnogo puta sam čuo kako naši birači govore da nemaju za koga glasati, ne žele svoj glas dati nacionalnim prvacima, a takođe ne pristaje im se uz socijal-demokratsku opciju. Ne pada im na pamet da ima neki srednji put. Ili birači ogovaraju predsjednike stranaka i one uz njih da su pokvareni i borci samo za svoju fotelju, a ne mogu naći od brojnih partija nijednu ličnost koja bi ih zadovoljila. Ne pada im na pamet, jer su naučeni da misle televizijskim porukama, da postoje osobe koje su neokaljane biografije. Nikada se ništa ružno nije čulo za predsjednicu naše liberalne stranke Lamiju Tanović, ovu profesoricu na univerzitetu, razumnu i odlučnu ličnost. Kada je bila ambasador u Danskoj naši ljudi u ovoj sjevernoj zemlji odreda bili su puni hvale za njen angažman. A možda je naši ljudi nisu birali jer je žena, a ovdje još gazduje patrijarhalni pogled na cjelokupno društvo.
Ono ipak što je najpogubnije za nas jeste što imamo primitivan i neobrazovan narod. Ne želimo učiti od drugih da je obrazovanje osnova prosperiteta. Ne želimo čuti kako je od siromašne Irske postala bogata država, a sve zahvaljujući tome što su decenijama ulagali u ljude, njihovo obrazovanje. A mi prodajemo fabrike, električne centrale, banke, rijeke i šume, a prodajemo i ljude. Neka idu u inostranstvo i kod drugih iskazuju svoje znanje i talenat.
Često se čuje kako je naš narod dobar narod. Ali, ne radi se o tome je li dobar, nego je li obrazovan, umije li misliti svojom glavom, koliko je informisan o društvu u kojem živi. Naše narodne mase slabo šta znaju, a na tom neznanju opstoje mnogobrojni opskurni političari, koji su se uspjeli domoći svojih pozicija zahvaljujući šupljoj priči koju prosipaju neobrazovanoj i neinformisanoj gomili. I to je suština našeg tapkanja u mjestu, jer oko 20 procenata našeg stanovništva jedva zna da se potpiše, onda je svejedno tim ljudima idemo li u Evropu ili Afriku.
Nimalo nisam blizak liberalima, ali potpuno razumijem njihovu ideju o slobodnom pojedincu. Doći do te svijesti o slobodi treba prevaliti dug put preko primitivizma i zatucanosti.