Napokon, američka administracija ima ozbiljnu namjeru da na proljeće pokrene ustavnu reorganizaciju Federacije BiH. Bile su potrebne godine da se pokrene ovaj politički proces, do kojeg vjerovatno ne bi ni došlo da nije bilo eksperimenta sa platformom nakon izbora 2010. godine.
Danas se Federacija nalazi u potpunoj paralizi, ne funkcioniše Vlada, tačnije, i ne zna se ko čini tu vladu, politički odnosi su toliko nategnuti da uopšte ne čude izjave lidera HDZ-a da ne isključuju ni ekstremnije poteze, ma šta to tačno značilo.
Stvarno je gotovo nemoguće procijeniti u kom smjeru će krenuti raspetljavanje ustavne drame u kojoj glavnu ulogu igra predsjednik Živko Budimir.
Čovjek jednostavno ne želi da osigura novoj parlamentarnoj većini, koju čine SDP, SBB i dva HDZ-a, da formira i izvršnu vlast.
Malo je opcija koja ta četvorka može povući, da li će premijer Nermin Nikšić podnijeti ostavku, a sami tim i iznuditi izbor nove vlade, hoće li uopšte moći dogovoriti raspisivanje vanrednih izbora za koje se zalaže SDP i šta bi, u stvari, oni novo i donijeli, a postoji mogućnost da ostane slična pozicija kao i danas...
Kako je gotovo nemoguće očekivati da će Budimir naći zajednički jezik sa koalicijom koja je dogovorila vlast, ostaje još jedna, možda i najbolja opcija, da se u čitavu priču uključi OHR.
Ponovo jer je svojim ishitrenim postupkom, poništavanjem odluke CIK-a, nakon metiljave uspostave vlasti poslije opštih izbora, uveliko doprinio ovakvoj situaciji.
Valentin Incko bi trebalo ipak da presudi o sudbini federalne vlade, ako već to ne želi Budimir, te da omogući njeno normalno funkcionisanje.
Na kraju, to mu je obaveza prema onim silnim ovlaštenjima koja mu je međunarodna zajednica odobravala, a sve pod izgovorom mogućih blokada.
Najpoštenije bi bilo da Incko jednostavno odlukom "ukloni" Živka Budimira sa funkcije predsjednika Federacije i omogući novoj parlamentarnoj većini da izabere novo rukovodstvo.
U sličnoj situaciji bila je prije dvanaest godini i Republika Srpska, kada je još na izborima izabrani predsjednik Nikola Poplašen pokušao nemoguću misiju, odnosno, da imenuje premijera za kojeg je unaprijed znao da nema podršku u parlamentu.
Sva ta natezanja trajala su mjesecima dok OHR, u stvari, tadašnji visoki predstavnik Karlos Venstendorp nije Poplašena uklonio sa političke scene.
E sad, nije da je to baš demokratski način i nešto što će sutra BiH lakše otvoriti vrata Evropske unije, sve bi, u stvari, bilo mnogo bolje da Budimir može da shvati šta je to politička realnost, a šta kompromis.
Ali, izgleda ne može drugačije.
Biće ravno čudu da za koji dan Zlatko Lagumdžija, Dragan Čović, Fahrudin Radončić i Božo Ljubić smisle neko drugo rješenje.
Priča o političkoj i institucionalnoj krizi Federacije u stvari je priča o sklonosti lokalnih političara u BiH da ne žele postizati dogovor, da ponekad mazohistički uživaju u neuspjehu i bespotrebnom tjeranju inata.
Vrijeme koje gube u tim političkim trvenjima je nepovratno, izgubljeno i ukradeno od svih nas. Umjesto da se bave konkretnijim, životnim problemima, političari nikako da izađu iz začaranog kruga formiranja vlasti.
Stoga se čini potpuno logičnom odluka Amerikanaca da proces ustavnih promjena u Federaciji otvore, ne sa političkim liderima već kroz nevladin sektor, stručnu javnost, kako bi se ponudio niz rješenja pa tek onda da uključe političke lidere na kojima je, istina, posljednja riječ.
Biće to dugotrajan i iscrpljujući proces, ali bolje ga sada otvoriti nego ostati sa sadašnjom strukturom, kojom, u stvari, niko nije zadovoljan.
Ni Hrvati, a ni Bošnjaci, iako su njihove političke partije, u stvari, najmanje sklone nekim značajnijim promjenama u FBiH.
Inicijativa američke administracije, tačnije, međunarodne zajednice, kojom se fokusiraju moguće promjene u Federaciji, predstavlja i odustajanje od ranije politike da se kroz sveobuhvatne ustavne promjene u BiH riješi i problem fukcionisanja u tom entitetu.
Danas je potpuno vidljivo da Dejtonski sporazum nije taj koji bi trebalo mijenjati da bi se stvari pokrenule u pravom smjeru već Vašingtonski, koji je i te kako vremenom modifikovan.
Te intervencije su i dovele do blokada.
Sasvim je jasno da će uspjeh budućih procesa o ustavnom izgledu Federacije zavisiti i od stava inicijatora, a to je da ponudi viziju budućih odnosa po kojim će se omogućiti potpuna, istinska ustavna i izborna ravnopravnost Bošnjaka i Hrvata u tom entitetu.
Srbi su brojčano zanemarivi, tako da politički ne igraju bitan faktor, već će, kao i do sada, njihov status biti rješavan tako da se zadovolji forma konstitutivnosti.