Reforma policije, kako je zamislio Pedi Ešdaun na svojim sesijama sa bošnjačkim prvacima, postala je trakavica koja se vrti od Sarajeva do Brisela. Zahvaljujući Ešdaunu, Evropska unija je došla u poziciju da izvodi specijalno vaspitanje samo za BiH. Naime, strukturne reforme su po pravilu rezervisane za zemlje kandidate, a BiH je daleko od toga. Neki kao primjer uzimaju reformu odbrane u BiH, ali se mora znati da reforma policije nije isto.
Odbrana je okrenuta prema spolja, u krajnjem - prema susjedima koji neće nikada moći imati teritorijalne aspiracije prema BiH. Zato Bosni i Hercegovini zapravo ne treba vojska koja neće i ne može ratovati sa susjedima. Treba joj vojska kao profesionalna državna služba za određene poslove i zato je reforma odbrane imala konsenzus.
Za reformu policije treba imati još i kompromis i dogovor. Policijska organizacija je važno unutrašnje pitanje svake države, a pogotovo složenih država, što jeste i BiH. U svakoj državi, pa i evropskoj, struktura policije prati ustavno uređenje države. Na primjer u složenoj državi Njemačkoj koja jeste velika, ali se sastoji od pokrajina, postoji kao organ Konferencija ministara unutrašnjih poslova njemačkih zemalja.
Pa ta konferencija mora konsenzusom da utvrdi uspostavljanje jedinstvene baze podataka o terorizmu. Za takvu pošast današnjice, mora postojati konsenzus. Kada se zna da u Njemačkoj postoji 37 policijskih službi na različitim nivoima i sa različitim obavezama, kakav je problem u BiH? Problem se zove TRI EVROPSKA PRINCIPA, koji nisu evropski već zapravo Ešdaunovi. Cinik kakav jeste, bivši visoki predstavnik je za reformu policije, koju nije mogao nametnuti, po zahtjevu bošnjačke strane izmislio - principe.
Čuj, principi! Ako Evropa traži prilagođavanje unutrašnjeg uređenja BiH, kao preduslov za potpisivanje Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju, po uzoru na članice Unije, onda to treba da budu policijski standardi koji postoje u složenim državama, a ne izmišljeni policijski principi za koje se ne može dati primjer u stvarnosti. Pa i takvi kakvi su napisani, nisu isključivi kako ih želi predstaviti jedna strana, bez namjere da se postigne dogovor.
Hoće pritisak i nametanje, žele da im međunarodni činovnici budu instrument za nastavak rata drugim sredstvima. Međutim, i stranci su vidjeli kuda to vodi pa vapaji za ukidanjem Republike Srpske i njenih nadležnosti, uz primjenu prevaziđenih `bonskih ovlašćenja`, nemaju prođu.
Ešdaunovi `policijski principi` su rušiteljima BiH jedan od argumenata za nasrtaje na ustavno uređenje BiH. Ustavna struktura BiH kao složene države utvrđena je Dejtonskim sporazumom. Tim dokumentom koji je najvažniji dokument međunarodne zajednice poslije Drugog svjetskog rata (izuzev OEBS-a u Helsinkiju 1975. godine), nije samo zaustavljen rat u BiH, već je stvorena osnova za funkcionisanje BiH.
Svaka promjena Ustava BiH može biti rezultat dogovora političkih faktora u BiH, na osnovu međusobnog povjerenja i zajedničkih interesa. Izgradnja međunacionalnog povjerenja je proces, to se ne nameće i ne gradi protivdejtonskim zahtjevima za ukidanje Republike Srpske. Kako to nije moguće, bošnjački političari na sve moguće načine pokušavaju instrumentalizovanjem medijatora, Republici Srpskoj oduzeti ustavne nadležnosti i napraviti praznu ljušturu. Pri tom, Sulejman hoće da bude veći Silajdžić od Harisa.
Republika Srpska štiti ustavni poredak BiH jer ne pristaje da se Ustav mijenja mimo ustavne procedure. Ni reforme nisu reforme, ako nema saglasnosti oko rješenja. Ko to neće da shvati, ko zloupotrebljava i izvrće presudu Međunarodnog suda pravde pozivajući na ukidanje policije Republike Srpske, ko insistira na nemogućoj BiH, ruši i ovu moguću.