Nije smišljen bolji politički sustav od parlamentarne demokratije, pa ipak on nije savršen. Da bi uspostavili demokratiju u Iraku, Amerikanci su doveli rat koji traje godinama, svakodnevno padaju mrtvi po gradovima. Kakva je to demokratija kada je strah od smrti glavna karakteristika u toj zemlji? Pod diktatorom Sadamom Huseinom lakše i bolje se živjelo.
I u mnogim siromašnim državama Afrike i Azije zapadne sile nastoje uspostaviti demokratsko uređenje, ali gdje su ljudi gladni, žedni i bolesni nikakvo političko uređenje nije vrijedno, pa tako ni demokratija. A u civilizovanoj zemlji kao što je naša (ako smo civilizovani, što je upitno), demokratija pokazuje svoju tamniju stranu, nego što ljudi osjećaju boljitak ovakve političke organizovanosti.
Grupa građana, ne velika, svake subote traži ostavku kantonalnog premijera Samira Silajdžića. A ovaj političar uzvraća ovoj grupi Sarajlija da je on na demokratskim izborima biran, te da neće dati ostavku. Uzgred napominje da ga neće rulja s ulice smjenjivati. Zaboravlja ovaj političar da, kada su ga građani birali, nisu bili "rulja"! Još je nešto u ovom premijeru karakteristično za naše prilike. Političar smatra ako je biran na neku funkciju, on četiri godine može biti miran od bilo kakve odgovornosti. Tako kod nas niko nikada nije podnio ostavku ili je smijenjen. A to nije demokratija.
Često i Milorad Dodik kazuje kako je njega izabrao srpski narod u RS, njima odgovara, a ne nekim vajnim kritičarima. Takav stav također nije demokratski, jer u principu političar treba odgovarati na sva pitanja, na sve kritike, pa bilo od koga dolazile. Birati na koje će pitanje odgovarati, a na koje neće, više liči nekom drugom sistemu - diktatorskom.
Nisam siguran da kod nas postoji zakon koji zabranjuje fašistima udruživanje u političku partiju. Tako su se po našim važećim demokratskim principima fašisti mogli boriti za vlast, pa teoretski i osvojiti je. Demokratski je da imamo nacionalne, odnosno nacionalističke stranke, pa je cjelokupan naš život uređen po nacionalnim kvotama, a kvalitet se mjeri veličinom nacionalnog busanja u prsa. Nije demokratija imati nekoliko nacionalnih stranaka, koje vide neprijatelja u onim drugima, jer je tu onda jednostavno borba za prevlast jedne nacije nad ostalima.
U modernom društvu mjera demokratskog djelovanja je odnos naspram manjina, bilo koje vrste. Zato i jeste pitanje za nezavisnost Kosova koliko će većinski Albanci razumjeti i uvažavati tamošnje Srbe. To je osnovno pitanje za mir i prosperitet tog kraja. A kod nas se to pitanje neprestano postavlja, ali nema rješenja. Sustavno je postavljeno da većinski narod gazduje, a oni drugi su minorni i zanemareni. A pošto je u cijeloj zemlji neki narod većinski, ispada da su u čitavoj zemlji neki narodi potlačeni. Pa kako onda mislimo priključiti se Evropi ako je na svakom pedlju ove države neko i zvanično s manjim pravima?
Često se čuje kako je jedno od velikih preimućstava demokratije što je zagarantovano pravo govora, a onda i sloboda pisane riječi. To vole naši političari da ističu, kao da su oni smislili ta načela. Međutim, kod nas je ta sloboda govora puka fraza, jedan politički purlartizam. Govorio, ne govorio, karavana prolazi, svi su gluhi koji bi trebalo da čuju. Prema tome, sloboda govora ničemu ne služi. Jedino kao satisfakcija čovjeku da može sebi kazati: "E, jesam im odbrusio!" A što se tiče slobode pisane riječi, tek je tu tiha opstrukcija. Onaj koji javno iznosi svoje stavove, koji nisu podudarni s važećim, doista će doživjeti ignoranciju, da će mu na fin način biti zatvorena sva vrata. Znam dobro kako se poslušnici vlasti (ne sama vlast!) odnose prema meni.
Nigdje demokratija savršeno ne štima. Uvijek sam se pitao kad je dobra demokratija, zašto u bogatoj Americi žive ljudi u raznim getoima, zašto je taj svijet toliko podijeljen na šačicu bogatih i na ostale koji im se nikako ne mogu približiti, među kojima ima mnogo besprizornih? Izgleda da ipak svijet nije pronašao formulu po kojoj bi se organizovao život da nisu jedni gore, drugi dolje.
Rekoh, za sada nema ništa učinkovitije društvene organizovanosti od demokratije. Pod uslovom da se ona ne odvija u Bosni i Hercegovini, jer je ovdje demokratija na tapetu sa svim svojim manjkavostima.