Stavovi pred sutrašnji sastanak lidera šest stranaka koji bi trebali da nekako skrpe novi savjet ministara su više, manje poznati. To znači da je gotovo izvjesno da Kabinet Nikole Špirića već može pripremati obilježavanje skromnog jubileja, pet godina na vlasti.
Mogući su pomaci i oko usaglašavanja zakona o državnoj pomoći i popisu stanovništva što bi donekle moglo da zadovolji i novog specijalnog evropskog predstavnika Pitera Sorensena kojem je po vlastitom priznanju izrazito stalo da oživi zaboravljeni Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju. Time bi, kaže, u politički rječnik ovdašnjih lidera vratio poneku evropsku misao tipa "uhvatimo priključak u vozu za Brisel" ili "ima novca u IPA fondovima samo ih evropska perspektiva može izvući" ili slične fraze koje su godinama ponavljali raznorazni činovnici koji su prodefilovali ovim područjima.
Koliko će Sorensenova misija skidanja prašine sa evropskih uslova i principa, sjećate se onih godinama ponavljanih tri plus dva, ili jedan, ne može se čovjek svega sjećati, biti i uspješna zavisi i od najavljenog sastanka u Sarajevu.
Za razliku od mostarskog pred ovaj sastanak stavovi su doduše približeni ali ne u smjeru kojeg bi Sorensen želio vidjeti jer je domaćin, SDP, jasno rekao da ako sutra ne bude dogovora o raspodjeli ministarskih resora ne treba se više ni sastajati po tom pitanju već omogućiti da Savjet ministara u tehničkom mandatu izgura još tri godine koliko je ostalo do opštih izbora.
E, sad ako isključimo da se radi o političkom blefiranju ostaje nejasno da li ovakav stav podržava i njihov koalicioni saveznik SDA, kojima je do prije samo nekoliko mjeseci pomisao da se odustane od formiranja vlasti u zajedničkim institucijama bilo ravno izdaji nacionalnih bošnjačkih interesa. Oni se po njima ne mogu u potpunosti ostvariti kroz entitete već isključivo kroz državne institucije u kojima bi potpuno dominirali.
Znači da Damir Hadžić stavom "dogovor ili odustajemo od državne vlasti" želi da definiše i odnose u platforme te mjeri puls Sulejmanu Tihiću a ne upućuje poziv strankama u Republici Srpskoj jer je već poznato da je prihvatljiv i da se zbog toga ne trebaju ni sastajati sa SNSD-om.
Jedina sporna osoba je ona bjelosjetska lutalica Sven Alkalaj kojeg bi rado tehnički iselili iz ministarstva podjednako i u Banjaluci i Sarajevu.
Treba li onda da čudi ovakav stav SDP-a? Apsolutno ne. Da Zlatku Lagumdžiji formiranje vlasti na bh. nivou nije prioritet jasno je poručio u izbornoj noći zanesen dobrim rezultatom najavljujući da će od Federacije napraviti zapadnu Njemačku koja će svog istočnog entitetskog susjeda ekonomski usisati jednog lijepog dana u budućnosti.
Otuda i dolazi pojačan interes federalnih medija i platformaških eksperata za ekonomsko stanje u Republici Srpskoj najavljujući svakodnevno njen bankrot, finansijski kolaps i slične kataklizme. One bi na ulice Banjaluke trebale istjerati hiljade gladnih Srba koji bi hljeba tražili ne od Džombićeve Vlade već lično od Slobodana Popovića, SDP-ove banjalučke ekspoziture koja živi federalnim standardom jer je jedini na vrijeme tipovao za Zlatka Lagumdžiju.
Mali problem mogla bi predstavljati kako "ezdepeovog popa", kako ga od milja zovu, naći trijeznog jer je većinu vremena prosto opijen blagostanjem koje mu je obezbijedila partija u vidu poslaničke plate Narodne skupštine iste one Republike Srpske koja samo što nije propala.
Nije ni Popović jedini koji je preko noći postao ekonomski strateg, ima ih za izvoza, koji su priču o zapadnoj i istočnoj Njemačkoj previše ozbiljno shvatili pa je uglavnom nadograđuju ekspertizama kako je Dodikova vlast eto prodala "Telekom" a Federacija još nije što bi samo po sebi trebalo da predstavlja veliki uspjeh i zalog za siguran privredni prosperitet.
Pritom vješto izbjegavaju da prostom računicom utvrde da "BH telekom" u okolnostima globalne recesije ne može da se utopi ni za polovinu cijene koju je Vlada Republike Srpske dobila za većinski paket u M-Telu tada fascinantnih 646 miliona evra.
No dobro, vrijeme će pokazati koliko su platformaški eksperti zaista i sposobni da od javnih preduzeća kojima su zagospodarili naprave ekonomsko čudo koje bi trebalo razbiti dejtonski zid koji još čvrsto stoji. Bez obzira na svu dobru volju koju posjeduju Lagumdžija i njegovi platformaši ne mogu oni bilo šta konkretnije napraviti.
Teško je povjerovati da će neko ko nije bio u stanju da formira stabilnu entitetsku vlast uspjeti da restrukturira privredu i zaposli hiljade bošnjačkih glasača koji su u oktobru zaokružili SDP jer su bili razočarani Harisom Silajdžićem koji ih je šeretski preveslao sa sloganom "sto odsto BiH" nakon što je slavodobitno oborio paket ustavnih promjena.
Što će reći da BiH posljednjih mjeseci evidentno evoluira u privremenu državu. Prvo je formirana privremena federalna vlada zasnovana na privremenoj odluci OHR-a a ne na izbornom rezultatu koji je potvrdila i Centralna izborna komisija, a danas prihvata da Savjet ministara odradi trogodišnji tehnički mandat. Pravda to činjenicom da njima, SDP-u, i ne treba vlast sastavljena matematčkim a ne programskim ključem.
To govori i u kakvom političkom paradoksu danas životari BiH jer svako ko u Republici Srpskoj spomene termin "privremene države" biva proglašen secesionistom i agresivnim velikosrpskim nacionalistom upravo od sarajevskih političara koji ga efikasno provode u praksi.