Kad sam se jutros probudio, osjetio sam se napokon kao Hrvat - to znači duboko zabrinut, prožet osjećajem nemoći. Stvari ne idu dobro. Ovi idioti nemaju pojma.
Što dalje? Nije vrag da ćemo se moramo vratiti na početak, onome što je propagirao moj prijatelj iz djetinjstva, prijapistički omladinski književnik Pero Kvesić. Kad smo bili tinejdžeri, napisao je u omladinskim novinama da je najvažnije naučiti karate i engleski. Karate do granice, dalje engleski... Za mene je, bojim se, prekasno, kao i za većinu Hrvata. Trenirao sam karate, ali sam dospio tek do žutog pojasa. Engleski znam kao i srpski ili bilo koju od tih balkanskih inačica, od onih gdje se kaže "seveda", do onih u kojim se "kuća" piše kao "kuka" s apostrofom. Znam engleski ali ga ne govorim dobro, a suvislo mogu napisati jedino rečenicu: "Rezervirajte mi dvokrevetnu sobu s pogledom na morsku stranu..." Dakle, tu smo gdje jesmo, i što sad?
Stvari, naglašavam, ne stoje dobro. Pođimo od najopćenitijeg: GDP per capita pada ustrajno iz kvartala u kvartal jer se gasi industrijska proizvodnja. Zašto? U Hrvatskoj nitko ne može poslovati. Porez ruinira svaku ekonomsku aktivnost, a Poreska uprava tatarska je horda grobničkog kana Linića, koja provodi teror nad nedužnim frizerkama ako ne izdaju račun na osamdeset kuna. Heroji sive ekonomije, u svakoj tranzicijskoj državi jedina obrana od masovne nezaposlenosti, dižu ruke, idu na burzu, odlaze u penziju, traže invalidninu. U Hrvatskoj se ne isplati biti zdrav i aktivan. Nadasve, ne isplati se zapošljavanje, ni poslodavcu, ni posloprimcu.
Jer, najnormalnija je stvar da, primjerice, "Hrvatske šume", javno poduzeće koje upravlja šumskim fondom, ubire postotak od svake plaće svakog zaposlenog za obnovu šumskih nasada. Hrvatski šumski fond navodno vrijedi 70 milijardi eura, izvoz drveta je krupna stavka na kojoj se, po stručnim procjenama, ukrade otprilike polovica, a još pola od te "državne" polovice opljačka se sistemom koncesijskih najmova u eksploataciji šumskih parcela... Ne računajući još običnu šumsku krađu, koja je zasebna grana ilegalne ekonomije, protiv koje se bore jedino oni koji kradu na veliko legalnim aranžmanima, pa ih ovi sitni lopovi koji se nastoje prehraniti jezivo nerviraju... Kad se šumska bogatstva, dakle, pokradu, stabla poruše, raspile i izvezu, tko sadi mladice budući da danas više nema "goranskog pokreta" i "akcija pošumljavanja", u kojima sam i sam sudjelovao kao vojni obveznik, pa raskopavao makedonsku golet oko Bitolja? Nema tko, pa se stoga svakom zaposlenom Hrvatu - a takvih je iz mjeseca u mjesec sve manje - oduzima od plaće da bi se šume obnavljale.
Je li moguće da kreteni koji su na vlasti ne vide da je to besmisleno? Naravno da vide. A zašto ništa ne poduzimaju? Ne mogu. A zašto? Jer ne znaju. Ali zašto nisu našli nekoga tko zna? Zato što su se, došavši na vlast, zavjerili da je neće dijeliti s vanpartijskim kadrovima, nekakvim stručnjacima, kad u svojim redovima imaju dovoljno ambicioznih, svestranih ljudi koji su crkavali od gladi dok partija nije uspjela na izborima. Oni su se u to uložili i sad dobivaju dividendu. A ako netko baš i nije bio dovoljno stručan na početku mandata, mogao se ostručiti "u hodu". Primjerice, ministar prometa Siniša Hajdaš Dončić, bivši zagorsko-krapinski župan, koji je na mjestu šefa resora za ceste, željeznicu i pomorstvo zamijenio riječkog župana Komadinu (koji se brzo umorio). Hajdaš je bio tek magistar neke mutne paraekonomske znanosti koja liči na marketing pa je shvatio da bi mu kao ministru puno bolje pristajao jedan "dr".
Čim je, dakle, zasjeo u Vladu, poradio je na promjeni ukupnog imidža: beživotni uvojak koji mu se lijepio na čelo pa mu pridavao mahnito-napoleonski izgled, dao je štucnuti, a na splitskom Ekonomskom fakultetu, matičnoj ustanovi kolege, potpredsjednika Vlade i profesora dr Branka Grčića, prijavio je doktorat. Taj doktorat jedan je zaista bizaran "znanstveni" rad. Razmatra mogućnost stvaranja "prekograničnog turističkog klastera" lociranog na europskoj (zamalo nepostojećoj) granici povezivanjem slovenskih i zagorskih destinacija ruralnog turizma... Da ne okolišam kao da i sam pišem neki sličan rad: riječ je o tome da se, primjerice, napravi vinska cesta iz jedne u drugu državu pa ideš od birtije do birtije kako bi se osvjedočio koliko je zagorska enologija uznapredovala od nedavnih navada destilacije "direktora", tvornog kiselog vina od kojeg je cijela populacija toliko postradala da je napredak od prethistorijskog do modernog krapinskog čovjeka - kazano rječnikom ove zagorske učenosti - bio oscilatoran, arestiran proces.
Kakav je fundamentalni doprinos znanosti dao ministar Siniša, koji je rođenom prezimenu Hajdaš prišio ženino prezime Dončić?
Organizirao je jednu anketu među raznim "subjektima" takvog mogućeg umreženja - vlasnicima raznih "agroturističkih ustanova", odnosno mehana u gnjilim brvnarama koje je još početkom stoljeća opisao Dragutin Domjanić, satiričar mjesta i običaja, književnik osebujne, melankolične humornosti, koju nazivamo "smijeh kroz suze".
U Dončićevoj znanstvenoj anketi postavljana su razna pitanja tipa "mislite li da bi bilo korisno da se uspostavi turistički klaster zajedničke destinacije itd, itd.", na što su ispitanici odgovarali sa "da", "ne" i "živo mi se j...", pa se to onda statistički obrađivalo, pa se dodao povijesni uvod, ona u znanosti uobičajena prolegomena "od majmuna do AVNOJ-a" (kako se to govorilo u JNA), te razne korisne informacije, opća opažanja i slične zaludice. Uvezano, predano je to sve skupa onda u Split na Grčićevu znanstvenu ustanovu, koja je Hajdaša ekspresno proizvela u red doctor scientiarum oeconomiarum ac ambulationis ridiculi spalatiniensis. Ovako ukrašen, dr Siniša mogao je započeti široku akademsku aktivnost na nekoliko zagorskih i prigorskih veleučilišnih ustanova kojima se učenost ugnijezdila u Zagrebačkoj županiji. Možda nitko nije čuo za visoke škole "Libertas", "Effectus", "Baltazar Adam Krčelić" i "Utilus", pa što? Zašto bismo za ministre morali uzimati ljude koji su završili Harvard (oni, doduše, u Hrvatskoj imaju svoje alumni-udruženje) kad SDP ima vlastitog kapetana Nema i njegov akademsko-turistički "Nautilus"?
No, uz svu takvu stručnost, čini se da ni turizam, jedina hrvatska uspješna izvozna grana, ne funkcionira najbolje. Spominje se pola milijuna manje turista u dolasku, a prije nekoliko tjedana tršćanski "Il Piccolo", dobro upućen u istarsko-dalmatinske trendove, objavio je da u Hrvatsku putuje 38% manje Italijana nego prošle godine. Ja nemam pojma o toj materiji, ali od oka bih rekao - preskupo je, odnosno, samo tamo gdje je preskupo, u Dubrovniku, primjerice, ide dobro, a sve ovo što je, kao, srednje, a to je većina naših hotela i restorana, puno je previše kad isto dobiješ u Italiji za polovicu novaca, a u Turskoj valjda za četvrtinu... Taj bi domaći turistički klaster trebalo da prodrma neki zagorski stručnjak poput Dončića, kad više nemamo onoga Bajsa, propalog ministra iz Hrvatske seljačke stranke (čudesno uskrsnulog na posljednjim lokalnim izborima!), koji se hvalio da nikad u životu nije spavao u hotelu. Što ima pošten čovjek tražiti u hotelu? Dobro se zna da je to put bez povratka kojim pođeš kad se odlučiš zanoćiti s tuđom ženom.