Prethodna država se raspala u maju 1980. godine u 15.05, a formalni čin stigao je desetak godina kasnije. Ako se uskoro raspadne Bosna i Hercegovina, početak toga bi mogao biti 17. februara 2009. godine, u 16.05.
Sadašnja BiH, kao država nastala je po Međunarodnom ugovoru u Dejtonu, spajanjem dva subjektiviteta kojima je taj status potvrđen međunarodnim ugovorom - Republike Srpske stvorene 9. januara 1992. godine, i Federacije BiH stvorene Vašingtonskim sporazumom, početkom marta 1994. godine. Mora se reći da Federacija BiH, kao sastavnica sadašnje BiH, nikada nije ostvarila jednu od najbitnijih stavki Vašingtonskog sporazuma - konfederaciju sa Hrvatskom.
Da je BiH sporazumna država dva entiteta i tri konstitutivna naroda, jasno određuje i član 1.3, Ustava BiH, kao i ustavne odredbe o izboru Predsjedništva BiH, parlamenta i Ustavnog suda. Posebno je važno i za Republiku Srpsku neugasivo pravilo o entitetskom glasanju iz člana 4.3 Ustava. Bošnjaci stalno insistiraju na ukidanju entitetskog glasanja, tvrdeći da to nije demokratski. Kada bi im to uspjelo, onda bi se i srpskim predstavnicima dešavalo ono što i hrvatskim - preglasavanje pod firmom demokratske vladavine većine nad manjinom.
To što se u manjini mogu naći čak dva manja naroda u BiH - Srbi i Hrvati, univerzalističkim, pa zašto i ne reći, novoislamskim demokratama, nije važno. Ne znam da li iko traži da SAD ukinu elektorsko glasanje kojim se bira američki predsjednik koji po Ustavu SAD i po snazi te države ima najveću moć na svijetu. Kada ukinu elektorsko glasanje, onda ćemo i mi entitetsko.
Dejtonski sporazum nije ni za koga bio idealno rješenje, ali se može bez dileme okarakterisati kao jedan od najvažnijih međunarodnih dokumenata stvorenih nakon Drugog svjetskog rata. Ovaj argument zasniva se na okolnosti da je sporazum zaključen uz učešće pet strana, zatim pet velikih država kao svjedoka, plus Evopska unija, uz nekoliko prethodnih međunarodnih mirovnih misija, zaokruženih Kontakt grupom.
Pored mirovne dimenzije, ovaj dokument sadrži jasno uobličene i pravno definisane akte za nesmetano funkcionisanje tako stvorene države. Ustav BiH ima sav neophodan pravni sadržaj za funkcionisanje složene, višenacionalne države, uz uvažavanje da je BiH proistekla iz građanskih ratova na prostorima bivše SFRJ, ili kako to u Dejtonskom sporazumu stoji "tragičnog sukoba u regionu".
Krajem te 1995. godine, Bosna i Hercegovina je postavljena kao eksperiment koji je trebalo da očuva "Jugoslaviju u malom" i da otvori puteve međunacionalnog pomirenja i povjerenja, radi stvaranja zajedničkih interesa. Valjda nije bilo iluzija kakav je to cilj i da će to biti dug i težak proces kroz koji moraju proći zaraćeni narodi u postkonfliktnom društvu.
Tri do tada zaraćena naroda trebalo ja da krenu putem prevazilaženja viševjekovnih međusobnih stradanja. Onako kako su to prolazili i drugi evropski narodi nakon brojnih, pa i stogodišnjih ratova. Istina, postoji i bitna razlika, u procese pomirenja i saradnje evropski narodi su krenuli iz nacionalnih država, a ne u okviru jedne države. Zadatak koji su prihvatili narodi u BiH je svakako ogroman i svaki narod je trebalo da pruži doprinos tolerancijom i razumijevanjem drugih, u skladu sa svojom brojnošću.
Učešće međunarodne zajednice u liku visokog predstavnika trebalo je da olakša napore strana, njihovu komunikaciju i ostvarivanje saradnje. Tako piše u Aneksu 10 Dejtonskog sporazuma, a "strane" su mimo svoje volje, pa čak i suprotno njihovoj volji, dobile neodgovornog protektora sa izmišljenim ovlaštenjima koja nigdje ne postoje u međunarodnom ugovoru, a niti u bilo kakvoj demokratskoj praksi.
To je stvorilo dvojnu vlast i u mnogim segmentima stvorilo paralelnu vlast, bez utemeljenja u Ustavu i slobodnim izborima. Zato se i desilo da neformalna grupa iz SIPA koja pripada paralelnim strukturama, istim takvima u Tužilaštvu BiH, poslije radnog vremena, u 16.05, mimo zvanične procedure i protokola, preda "izvještaj o počinjenim krivičnim djelima i šteti nanesenoj Republici Srpskoj i BiH u iznosu od 145 miliona KM".
Paralelne strukture su tu vijest nakon dva dana plasirale preko novinarske porodične manufakture, uz dodatak da se radi o "udruženoj zločinačkoj organizaciji s premijerom Miloradom Dodikom na čelu". Štafetu preuzima bošnjački javni servis koji objavljuje: "Kako FTV nezvanično saznaje, sumnja se da Dodik ima namjeru napustiti Bosnu i Hercegovinu, a kao moguće destinacije spominju se Srbija, Rusija i Kipar."
Spisak "udruženih zločinaca" sastavljen je tako da se "Vlasi ne sjete". Zajedno sa Dodikom i sadašnjim ministrima su i ministri u bivšim vladama RS, čak i oni s kojima Dodik kao "zločinački šef", nije ni u kakvim odnosima. Po scenariju, nakon istrage, takvi bi ipak bili ispušteni iz krivične prijave kao nepotrebni (ili ipak podobni), a dalje se ide kao sa Čovićem i Ivanićem, koji su suđeni za udruženi zločinački poduhvat sa samim sobom. Klasična fašistička metoda, kao i sa Šarovićem i Jelavićem, jer treba udariti po čelnicima Srba i Hrvata, da se prestraše pred reformu ovoga i onoga i "neophodne" ustavne promjene koje ne traži ni Evropska unija.
Smeta im sve što nekome liči na atribute državnosti Republike Srpske, iako je Republika Srpska državotvorni entitet. Sumnjiva je i zgrada Radio-televizije Republike Srpske, jer, eto, ni Hrvati nemaju svoju televiziju. Pitam: Zašto bi razvoj Republike Srpske bio protiv BiH? Ispada da Republika Srpska ne bi smjela graditi ništa osim svinjaca, kokošinjaca i od izvora dva putića. Inače će raspoređeni čuvari bošnjačke BiH, krivično prijavljivati i kažnjavati i samu namjeru da se nešto gradi. Republika Srpska ne smije kao partnera imati ni češku firmu, pa su se takvi pobrinuli da ČEZ odustane od investicije.
Sama investiciona namjera za rekonstrukciju i gradnju nove termoelektrane Gacko proglašena je za kriminal, korupciju i kršenje prava malih akcionara. Dušebrižnici objašnjavaju malim akcionarima da je bolje da TE Gacko propadne nego da se razvija po osnovu stranih investicija. Isti pokušaj su imali i prema ruskim ulaganjima u Rafineriju nafte u Brodu, ali izgleda da današnja Rusija nije ona od prije 20 godina, pa joj paralelne strukture ne mogu naškoditi.
Pokazuje se da paralelna vlast postoji u svim strukturama BiH, koju povezuju nikad ukinuti bošnjački AID i poneke strane službe u liku ambicioznih karijerista. Ta vlast je 17. februara, u 16.05, izvršila državni udar na BiH. Meta je bila Republika Srpska, a cilj je zapravo rušenje BiH. Scenario je stepenast. Akteri se otvoreno hvale da im legalni organi ne mogu ništa, jer je njih postavio OHR. Sljedeća karika za sprovođenje državnog udara su strani tužioci, a potom strane sudije, ili bar oni koji nisu Srbi.
Jasna etnička diskriminacija, koja će se završiti ili odbacivanjem nezakonitih pisanija ili nastavkom procesa koji vodi raspadu. Kao i u svemu, postoje učesnici i saučesnici, voljni ili slučajni. Pored djelovanja tih podzemnih paralelnih struktura, ostaju i sva demokratska sredstva koja mogu biti preduzeta kao legalna i legitimna.