Izdajnik je veoma popularno zanimanje kod nas. U političkom životu BiH nema zahvalnije etikete koja se može zalijepiti neprijatelju. Čim vide da bi mogli izgubiti planiranu korist ili bi mogli biti osujećeni u nakani da si prigrabe što im ne pripada, političari počnu upirati prstom u "izdajnike" svog grada, naroda, entiteta, svoje vjere, države...
Centralama političkih stranka, koje navodno zastupaju Bošnjake, izdaja Srebrenice ovih je dana najvažnije pitanje. Sve zbog konstituisanja vlasti u opštini koje se svi sjete samo na dan izbora i na godišnjicu masovnih stradanja tokom proteklog rata. Iz četiri partije sa sjedištem u Sarajevu ne štede svoje pres-službe kako bi javnosti dokazali ko to štiti, a ko ponovo izdaje Srebrenicu i njeno stanovništvo.
SDA, SDP, SBB i Stranka za BiH u svojevrsnom ratu saopštenjima za javnost ne prezaju od upotrebe najtežih riječi uvrede. U optužbama su najdalje otišle centrale SDA i Stranke za BiH. Tvrde da su SDP i SBB razgovorom sa kolegama iz SNSD-a i SDS-a o saradnji u opštinskoj vlasti, "pogazile dostojanstvo preživjelih Srebreničana, tako i više od 8.000 žrtava genocida nad bošnjačkim stanovništvom Srebrenice 1995". Prozvane partije uzvratile su tvrdnjom da i one mogu, baš kao i SDA, štititi Bošnjake, ali "ne mogu prodavati Srebrenicu kao što je to SDA činila".
U sjeni beskrupulozne međubošnjačke političke borbe za odbornička mjesta u Skupštini srebreničke opštine, opet su mrtvi. Tako to biva sa Srebrenicom. Dok su vođe stranaka u Sarajevu smišljale najotrovnije odgovore oponentima, u Memorijalnom centru u Potočarima stručnjaci sudske medicine otvarali su grobove 98 ranije ukopanih žrtava kako bi im kompletirali tijela naknadno pronađenim kostima. Da li o dostojanstvu ovih žrtava genocida govore u SDA kada pljuju po rivalima? Samo zato što su ih njihovi dojučerašnji politički saveznici zamijenili kooperativnijim partnerima?! Poštovanje prema ubijenim ljudima, pa više puta bagerima premještanim i zakopavanim, ne ukazuje se time što ih spominjete samo kad vam ugrozi vlastitu poziciju. Je li potencijalna saradnja SDP-a i SBB-a sa srpskim partijama (SNSD i SDS) u SO Srebrenica prodaja živih i mrtvih Bošnjaka samo onda kad s tim partijama iz Republike Srpske ne sarađuje SDA?
Dignitet preživjelih ne čuva se odugovlačenjem u uspostavi kakve-takve vlasti, koja bi bila servis onima što još žive u Srebrenici. Nema većih verbalnih pobornika legalizma od SDA, a kad u praksi trebaju pokazati da su legalisti i dopustiti da vlast formiraju oni što imaju više "ruku", tad se sjete ugroženih srebreničkih Bošnjaka, kojima ništa dobro nije donijelo to što ih je svih poslijeratnih godina "štitila" upravo ova stranka.
U nemoralnosti i političkom bezobrazluku ne zaostaju sada ni SDP i SBB kada manipulišu žrtvama, s tim što je njihova odgovornost za loše stanje u Srebrenici mnogo manja od SDA, koja još od 1998. godine ima svog čovjeka na čelu ove opštine. U ovom političkom bloku najmanje pozvan da dijeli lekcije je Abdurahman Malkić, trenutno član Predsjedništva SBB BiH. Kada iz njegovih usta čujete da su za "dobrobit Srebrenice" presudne "iskrene i korektne političke namjere SBB i SDP BiH", počećete sumnjati u njihovu dobronamjernost čak i da ste sami inicirali saradnju ovih partija. Malkić je, za one što slabije pamte, u tri navrata bio načelnik opštine Srebrenica i to kao kadar SDA. Nakon svakog načelničkog mandata jedini primjetan napredak bio je u njegovom imovinskom kartonu. Na posao načelnika u Srebrenicu je putovao iz sarajevskog naselja Vogošća, gdje je sagradio kuću. Istovremeno je u Srebrenici iznajmio stan za koji je sam tvrdio da ga ne plaća jer mu je vlasništvo sporno. Priznao je, takođe, i objašnjavao da u tom nema ničeg spornog, da je novcem od donacija obnavljao kuće u svom rodnom selu u kojem niko nije živio, a među obnovljenim kućama bila je i njegova. Donatorski novac Malkić je često usmjeravao gdje mu je odgovaralo, a u javnosti je zapomagao kako se ogroman novac pere u Srebrenici upravo zato što njemu, kao načelniku, donatori ne polažu račune koliko su pomoći usmjerili u ovaj gradić.
Nestadoše milioni, kuće i putevi neobnovljeni i zato je još potrebna pomoć sa svih strana. Umjesto prijeko potrebne pomoći, Srebreničani, i Bošnjaci i Srbi, godinama dobijaju tek velike riječi od vođa iz Sarajeva i Banjaluke. Vlade u BiH su upućivale novac za konkretne projekte, ali se većina izjalovila, jer su ih provodili oni što se obogatiše na lažnoj brizi o Srebrenici. U ovom gradu - simbolu ratnog užasa, sve je više kriminala, nezaposlenih, međunacionalnih tenzija ("Mi smo vas Srbe pobijedili" ili "Mi Srbi ćemo vas pobijediti kada se izbori ponište") i opšte nesigurnosti. Tmurna slika neće biti promijenjena nabolje sve dok se osvajanje vlasti u ovom gradiću bude smatralo pukim političkim trijumfom, a ne obavezom da se radi i napokon stvara. Najbolje je to još 2007. godine objasnio sam Abdurahman Malkić.
"Govoriti o Srebrenici, a reći da nema politike i s moje strane bi bilo politiziranje. Jeste, Srebrenica je uvijek govor političkih govora. O čemu god budemo govorili, pričat ćemo politički i svako će na svoj način pokušavati da poentira na Srebrenici onako kako je za njega najbolje", kazao je tadašnji načelnik opštine Srebrenica.
Toliko o iskrenim i korektnim političkim namjerama.