Profesor je imao redovan seks sa maloljetnom učenicom! Ovako je u većini bh. medija glasio naslov vijesti o slučaju u dobojskoj gimnaziji gdje je, navodno, nastavnik zloupotrebljavajući svoj položaj seksualno uznemiravao i zlostavljao još maloljetne djevojke.
Da im se u naslovu nije omakla i riječ maloljetna, slobodno bi se moglo zaključiti da su priređivači vijesti podsvjesno pozavidjeli profesoru zato što, eto, nije tek povremeno nego redovno zadovoljavo svoje potrebe. To što je za partnerice birao učenice očito je sporedna stvar...
Kažu i neke profesorove kolege da mu je sve napakovano i da su se djevojke u školi provokativno ponašale. Solidarisanje sa osumnjičenim a ne sa žrtvom ili žrtvama nije novost na našem podneblju. Sve zavisi od toga čiji je zločinac i nad kim se iživljavao. Koliko god smo navikli na ovu nakaradnu praksu, valja podsjetiti na činjenicu da će roditelji u Doboju i dalje morati slati svoju djecu u školu u kojoj rade profesori koji su puni razumijevanja za to što kolega popusti pod pritiskom provokativnih učenica. Pitanje je koliko su i njihovi karakteri čvrsti pred izazovima... A djecu valja školovati s nadom da će naučiti i nešto što već nisu savladali gledajući televizijske "farme" i "veliku braću".
Suspendovani dobojski profesor, koji takođe tvrdi da su optužbe na njegov račun montirane, u pritvoru planira štrajkovati glađu. Gladovanje kojim pokušava dokazati svoju nevinost moglo bi se ispostaviti višestruko korisnim. Možda se suzdržavanjem od hrane izvježba da ubuduće ignoriše provokativno obučene učenice kojima bi trebalo da prenosi samo znanje iz geografije, a zatvorskoj upravi će sigurno omogućiti da uštedi na dnevnim troškovima za hranu.
Nepedagoškim metodama, sudeći po medijskim izvještajima, skloni su i prosvjetni radnici u drugim dijelovima BiH. Sofija B. posvjedočila je kako je tokom studija na mostarskom fakultetu za ispite plaćala po 1.000 KM. Zna se, kaže, cjenovnik po godinama studija, a zna se i kod kojih profesora studenti na ovaj način dolaze do akademskog zvanja.
"Mislim da je na prvoj godini ispit kod ovog profesora 500 KM, a na završnoj godini znam da je 1.000 maraka. I ono što je zanimljivo, ovaj profesor točno zna od koga može uzeti novac, jer znam da je bilo studentica koje su došle i rekle mu: 'Profesore, koliko tražite'", ispričala je Sofija B.
Identitet ove djevojke nije zaštićen zato što je ona svjedok u istrazi pokrenutoj zbog korupcije u visokoškolskoj ustanovi u Mostaru. Nikakve istrage, naravno, nema kao što nema ni usputne napomene da je i sama sagovornica, baš kao i profesor koji je navodno uzeo mito, počinila krivično djelo.
Njena ispovijest poslužila je da ponovimo ono što svi kao znamo, gledamo i ne reagujemo iz prostog razloga što ne želimo ugroziti vlastitu poziciju. Godinama utvrđujemo isto gradivo: ima korupcije, fakultete završavaju samo oni što imaju novca i veza, umiru oni što ne mogu podmititi ljekare. Oni što čudom prežive ni u ludilu ne bi u policijskoj stanici imenom i prezimenom pokazali prstom na korumpirane ljekare, medicinske sestre ili profesore. Čemu zamjeranje kad će ponovo biti u neprilici da izlaze na ispite i traže ljekarsku pomoć.
Iz sličnog razloga je bivšoj studentici fakulteta u Mostaru data mogućnost da anonimno optužuje koga stigne. Njena sestra još studira pa ne bi bilo smisla da joj se naprave dodatni problemi u životu. Dosta joj je već to što mora ili naučiti ili sakupiti 1.000 KM za prolaznu ocjenu. Anonimnost je svetinja, posebno nakon što otvoreno priznate da je korupcija počela pitanjem "profesore, koliko tražite", a ne iz suprotnog smjera.
Najbezbolnije je zdravo za gotovo uzeti sve što vam se plasira. Ne morate gubiti vrijeme i živce gledajući/čitajući vijesti bar još jedne televizije ili još jednih novina i razmišljajući o razlikama u ponuđenom sadržaju. Eventuani trud uložen u pokušaj da se crno odvoji od bijelog (pa uglavnom dođe do sivog), mnogo je jednostavnije potrošiti na ostrašćeno navijanje i presuđivanje. Ako ste vidjeli "ponudu" samo jednog veb portala potpuno ste sigurni da je profa u Doboju do dana hapšenja bio sretnik sa redovnim seksualnim životom, a sad je nedužni pritvorenik kojem napakostiše nestašne školarke. U slučaju da bez razmišljanja pročitate svjedočenje o korupciji na univerzitetu blagovremeno ćete početi štedjeti za silne ispite koje čekaju vašeg brucoša. Što brže shvatite i prihvatite da je nepotrebno čitati, učiti i misliti, brže će dijete doći do diplome. A kad je dobije onda, mirne savjesti, može sjesti na položaj s kojeg će sutra kreirati novu pravopisnu politiku po kojoj, na primjer, zakone više ne treba nametati, nego namećati - kao da ih je mećava nanijela.
Kakva je sreća kad se ne misli pokazuju i reakcije na odluku ministra nauke i obrazovanja Kantona Sarajevo po kojoj ocjene iz vjeronauke više neće ulaziti u prosjek ocjena učenicima osnovnih i srednjih škola. Uzalud dokaz na papiru, uzalud paragrafi zakona kojima se dokazuje da se ovim potezom izjednačava položaj djece koja idu na časove vjeronauke i ona koja svojevoljno eskiviraju ovaj predmet. Kakvi crni zakoni, kad je lijepo "bilo sinoć na televiziji da komunjare zabranjuju vjeronauku pod izgovorom ukidanja diskriminacije"! Tri puta ponovljenja laž kod nas ne postaje istina nego zakon kojeg će se slijepo držati i svi novi naraštaji. Ko god misli drugačije, nek' mu je sa srećom. Trebaće mu puno sreće jer ovdje nije zdravo misliti ako se baš ne mora