Nema se šta novo reći za manju skupinu ljudi koji su rat iskoristili da se bogate. Oni su često stajali na čelu svog ugroženog naroda, izvikivali borbene pokliče i mutnim radnjama, švercom najviše, gomilali sebi materijalno bogatstvo.
I danas nam iz svojih udobnih fotelja govore o patriotizmu, a s kapitalom u ratu stečenom veoma su uticajni; najčešće oni gospodare našim sudbinama. Možda nikada neće odgovarati za nelegalno stečeni veliki novac, za lopovluke, za šverc. Čini mi se uzaludnim nastojanje SDP-a da se procesuiraju tako postali tajkuni, jer su dobro razmrežili svoje uticaje, mnogi od njih zavise.Kao što se kaže da je rat uvijek nekom majka, a nekom maćeha i u toj sferi profitera ima onih koji se nisu okoristili na način mutnih radnji. Ratno profiterstvo ima i svoju svjetliju stranu.
Moj prijatelj je tokom rata prognan iz Trebinja i poslije raznih peripetija skrasio se u Danskoj. Pričao mi je da je tamo našao sigurnu i solidnu egzistenciju, pa mu ne pada na pamet da se vrati u rodni grad. A kada je prije nekoliko godina posjetio Trebinje, sastajao se sa svojim predratnim drugovima i razgovarali su o svemu i svačemu. Jedan mu je u šali kazao:
`Mi smo te protjerali iz grada i vidiš kakvu smo ti uslugu učinili. Bolje živiš nego si ikada živio. A mi smo Srbi ovdje ostali, nemamo posla, male su plate i još manje penzije.` A možda se i nije šalio.
Govori se kako onoj silnoj našoj dijaspori, koja je utekla od ratnih strahota, najteže pada nostalgija, sjećanje na rodnu grudu. Vjerovatno je to tako, mada su i naši gradovi puni onih koji su napustili svoj zavičaj, pa mnogo ne uzdišu.
Hoću da kažem da je nostalgija permanentno čovjekovo osjećanje, nekada se prisjećamo davnog vremena, nekada dalekih krajeva.
Poznajem nekoliko slučajeva da su naši univerzitetski profesori u ratu otišli u inostranstvo, a danas su ugledni predavači na prestižnim svjetskim univerzitetima. Da nije bilo rata vjerovatno nikada ne bi napravili takvu karijeru. Ova konstatacija izgleda veoma sumnjiva, kao da je rat bio dobar, nekima omogućio da se pokažu u punom kapacitetu. To je tako, prilike im išle na ruku, rat im je omogućio da profitiraju.
Nikada ne bih obišao neke evropske zemlje da nije bilo rata! Zvali su me kao gosta, ugošćavali, ponašao sam se kao bogati turista. Ta moja putovanja po stranim zemljama jesu moj ratni profit, mada je to sitnica prema ratnim nedaćama koje sam lično doživio.
Sticajem okolnosti Aleksandar Hemon se našao u Americi kada je rat buknuo. Nije se mogao vratiti u svoje Sarajevo. Strpljivo je učio da piše na engleskom, da bi svojim knjigama postigao zavidan uspjeh. Aleksandar Hemon je talentovan pisac u Americi, a da nije otišao tamo bio bi takođe talentovan pisac u Bosni. E, sad, razlika između talentovanog pisca u jednoj zemlji i u drugoj je velika. Hemonu se desilo, uz njegov veliki trud, da profitira zato što se nije mogao vratiti kući.
Znam da su neke pozorišne predstave gostovale vani samo zato što dolaze iz stradalog Sarajeva. Nije kvalitet bio presudan. Prije rata imali smo zaista nekoliko vrhunskih predstava, ali nisu mogle da se probiju do inostrane publike. U svemu ovome veliku ulogu igra i reklama, pa i ona negativna. Strahote našeg rata dugo vremena su se reklamirale na svjetskim televizijskim kućama. Što ne bi trebalo da ima veze s kvalitetom našeg stvaraoca, s vrijednostima našeg umjetničkog djela. A ima.
Prije nekoliko dana u `Nezavisnim` je Branko Perić objavio svoje sjećanje na Duška Trifunovića. Kaže da smo ga ovdje zaboravili. Doista je tako, mada Perić ne zna da je odmah po Duškovoj smrti Srpsko kulturno društvo `Prosvjeta` u Sarajevu organizovalo sjećanje na ovog našeg značajnog pjesnika. Uvodno slovo održao je Stevan Tontić, a i moja malenkost je dala skroman prilog toj večeri. A prije tri-četiri godine sastao sam se s Duškom u Novom Sadu i dugo smo razgovarali, jer se Duško živo interesovao za sudbinu nekih ljudi. Nije se ništa žalio, ali se po svemu vidjelo da nije sretan. Ovaj moj prijatelj, s kojim sam drugovao četrdeset godina, jednostavno nije znao biti profiter.
Sve ovo kazujem kako su čudni putevi gospodnji. Bude kako nam grah padne. Naročito uz našu pomoć.