Kraj godine, tradicionalno, vrijeme je darivanja i kurtoazne razmjene lijepih želja. Prednovogodišnju tradiciju zadnjih dana kod nas zasjenjuju političke najave raznih treninga, objave slogana, zakletve i prijetnje obračunima. U ovim novitetima, već po navici, neprikosnoven je premijer Republike Srpske i lider SNSD-a Milorad Dodik. Reče da su mu evropske integracije BiH prioritet i da su "konačno stavljene pod kontrolu Vladinih struktura i SNSD-a".
Kad je napokon sve pod kontrolom, po Dodikovom priznanju, više nema razloga da se politički manipuliše famoznim referendumom jer je on "jedna priča kojom se treniraju narod i javnost".
Osmišljen je i slogan pod kojim će se trening provoditi; nakon ranijih verbalnih garancija pod imenima "Budućnost Srpskoj", "Naprijed, Srpska", "Prvo RS", "Moja kuća Srpska", kondicija će se u izbornoj godini održavati pod motom "Srpska zauvijek". Reklo bi se, sve mozak i mišići!
Na vlastitoj fizičkoj spremnosti radiće i u drugom dijelu države. Boračka udruženja, nezadovoljna najavom uvođenja imovinskog cenzusa, objavila su Vladi FBiH krvavi rat. Svoje novčane naknade spremni su, kažu, braniti puno agresivnijim i masovnijim protestima. Ranija naguravanja sa policijom pred zgradom Vlade i Parlamenta FBiH mačji su kašalj u poređenju s bitkom koju sad najavljuju dobitnici najviših ratnih priznanja, porodice poginulih boraca i ratni vojni invalidi.
Vlasti u Federaciji BiH dotjerane su pred zid. Nemaju novca da podmire još neprebrojenu boračku populaciju, a ne smiju ni otvoriti karte pa im to otvoreno reći jer će izgubiti naklonost najbrojnijeg biračkog tijela. Da bi materijalno obezbijedili žrtve rata, veterane i njihove porodice, Vlada BiH mora se zadužiti, a zaduživanja opet nema bez konačnog uvođenja reda u ovu oblast. Spasonosnog rješenja nema na vidiku. Zato je SDA, koja je godinama najveći dio boračke populacije držala uz svoje glasačke kutije, potencirala rješavanje jednog mnogo većeg i "novijeg" problema. U dosluhu sa OHR-om sjetili su se da šest rukovodećih pozicija u ključnim federalnim institucijama vlasti nije podijeljeno onako kako Ustav nalaže. To što ovakvo stanje traje ni manje - ni više zadnjih sedam godina, sporedna je stvar za vrh SDA. Važno im je samo da se ne priča o besparici, isplati obećanih primanja i da ne polažu račune za sve neurađeno. Umjesto toga okrenuće se ispraznoj priči o borbi za poštivanje Ustava koju su uvježbali do savršenstva. Pa zamislite kako je pravdoljubiva ova bošnjačka partija kad protestuje što Srba na ključnim pozicijama nema onoliko koliko bi trebalo po Ustavu FBiH. Nije se njihov lider Sulejman Tihić uopšte ni trebao ovih dana zaklinjati da je privržen ravnopravnosti naroda i pravednoj podjeli kolača. Dovoljno se samo sjetiti kako se srčano zalaže za Srbe u FBiH, pa da si predočite kakvim će sve blagodetima nagraditi svoje sunarodnike, ratne veterane prije svih. Biće naknada, redovnih i nesmanjenih penzija, besplatnih vakcina protiv novog gripa. Ali samo u stranačkim saopštenjima! U stvarnosti će biti sve više nezadovoljnih i obespravljenih, prebrojavanja i zaklinjanja u ravnopravnost. Neće manjkati ni vatrenih slogana. Ako sam nešto ne smisli, prepisaće Sulejman Tihić od svog povremeno-privremenog partnera Milorada Dodika. Ne bi mu bilo prvi put da uči od "najboljih".
Glasačima u godini pred nama, uglavnom, neće biti dosadno. Pred njima je januar i davno obećane vakcine protiv H1N1. Pred njima je zagarantirani treći entitet, vječna i neupitna Srpska, ali i cjelovita multinacionalna Bosna i Hercegovina. Svima po volji. Nema razloga za sekiraciju. Integracije u Evropsku uniju su pod kontrolom, Mostarci su dobili gradonačelnika kojeg su birali prije 14 mjeseci. Sad su valjda i oni spremni na ponovni izlazak na birališta u oktobru 2010. godine.
Situacija je mnogo monotonija kod naših zapadnih i istočnih komšija. Jedni se pripremaju da izaberu predsjednika i zabavljaju se snimcima klizanja na ledu predsjedničkih kandidata, a drugi spremaju svoje biometrijske pasoše s kojima od danas mogu slobodno putovati po Evropi. Vlade obje zemlje već su obezbijedile vakcine protiv nove gripe. Njihovi državljani, bez straha da će se zaraziti opakim virusom, mogu se masovno okupljati i hodati bez viza i onoliko koliko mogu platiti. Sve po zasluzi. Jer, što bi rekao Džoni Štulić, prokleta mogućnost izbora mora da postoji. Čak i u Bosni i Hercegovini.