Nisam bogat i ne vozim svoj automobil, ali zato često koristim taksi. Svaki put kada ulazim u taksi vozilo dočeka me ona novokomponovana muzika, primitivna, bez melodijske i sadržajne vrijednosti. Otrpim taj kratkotrajni napad neukusa, rijetko stavim primjedbu na izbor muzike. A kada to i učinim, dobijem odgovor da vozač ne sluša, pušta da mu takva melodija podsvjesno uđe u mozak. A zapravo i nema velikog izbora, jer sve naše radio-stanice okrenute su zaglupljivanju naših slušalaca preko glupih melodija. Jedino tri naša javna TV emitera sporadično puštaju klasičnu muziku, za koju treba više angažmana sivih ćelija. Lakše je zadovoljiti narodni ukus neukusom.
A narodne mase nemaju izbora, niti ih ko pita. I tako isto u svim društvenim segmentima, natura se neukus kao vrijednosna kategorija, bez da ljudi razmišljaju šta im se to natura. Mnogo je primjedbi na naš obrazovni sistem, ali se u tom smislu malo vodi računa da se mladi ljudi obrazuju jednodimenzijalno, bez šireg sveobuhvata. Ako mlad čovjek iz Pala završi škole i fakultet a da nikada nije prisustvovao pozorišnoj predstavi, taj mladić je nepotpuna ličnost. Nije sitnica što u jednom Mostaru nema niti jedne kino-sale, pa i tamošnji svršeni studenti ne bi se mogli nazvati intelektualcima. Kakva je to inteligencija koja u svom životu nije imala priliku vidjeti nijedan film u normalnoj filmskoj sali!
Zaglupljivanje naroda odgovara gotovo svima: narodu jer mu je lakše da se ne napreže suvišnim razmišljanjem, a političarima jer je mnogo ugodnije upravljati neukim svijetom. Pa s tog aspekta izbori koji su netom završeni više odražavaju narodnu glupost nego uspjeh političkih partija i pojedinaca. Pred izbore na svim stranama moglo se čuti kako narod razmišlja. Nema tu ničeg razumnog, iz naroda samo izlaze floskule koje su čuli od svojih političkih naredbodavaca. Ništa ne dolazi iz narodnih glava.
Gledam kako veliki broj Bošnjaka kupuje "Avaz", novine za koje misle po nečemu da su muslimanske, a zapravo suštinski su protiv svog naroda, jer ih svojim sadržajem zaglupljuje. Tu im se ne daje nikakva mogućnost da sami donose neke zaključke, nego ih se upućuje na stavove koji su u nekim centrima moći već doneseni. Pa zar neko misli da će prosječni Bošnjak znati da izabere svog dobrog predstavnika, kada ne zna ni šta je dobro za njega. Iz čovjekove prostote ne mogu se vidjeti biserna zrna čovjekovog znanja i ukusa.
Previše su se bavili nevaljastom vlašću, njenom nepojamnom grabljivošću, a zaboravili smo kako je na drugoj strani ostao narod u neznanju i prostoti. Otuda jedan animozitet prema pametnim ljudima, za koje se često podrugljivo kaže da pametuju. Ideal našeg običnog čovjeka je da se ne opterećuje pameću, da ljubomorno čuva svoju prostotu, da je gaji, uzdiže kao vrhovnu nacionalnu vrijednost.
Ne osjećam se ništa posebno uman, ali sam iznenađen koliko me ljudi pitalo najobičnije stvari o politici i političarima. Ne vide ono što sam mislio da je svima vidljivo. Otuda toliko priklanjanje Fahrudinu Radončiću, koji se koristi već oprobanim populističkim metodama. Njegovi govori koji se oslanjaju na dostojanstvo muslimana i na bolje buduće dane plijeni svojom patetikom i jednostavnošću. A tako je nastupao i prije skoro cijeli vijek i Hitler sa svojim nacionalsocijalizmom. Pobuditi kod germanskog naroda nacionalni ponos i zagovarati opšti napredak svih.
Unisono stajalište svih naših građana je da žele ulazak u Evropsku uniju, pravdajući to time da smo mi već odavno u Evropi. To je sa geografskog stajališta tačno, ali suštinski smo veoma daleko od evropskih zemalja. Jer u zapadnim zemljama dobar dio stanovništva vozeći se gradskim prevozom čita knjigu, a kod nas u tramvaju ili trolejbusu to je izuzetno rijedak prizor, gotovo čudo. Ta razlika čini da smo mi veoma daleko od Evrope.
Potpuno razumijem kada se naš čovjek u teškim vremenima okreće Bogu, kada radosne trenutke posvećuje Svevišnjem, ali mi nije jasno otkud tolika propaganda religije. Često se prenose izjave svećenika, sveštenika i hodža, a ovi vjerski službenici su jednoobrazno obrazovani, poznaju samo jednu Knjigu, razumiju se samo u religijska pitanja. O civilnom životu malo znaju. Kao kada katolički svećenik uzdiže do svetinje brak, a sam se nije ženio, jer mu je to zabranjeno. Svejedno, on se dobro razumije u ljepotu bračne veze, u ružne bračne trzavice. A sve to naš puk guta, kao da će od popova i hodža naučiti sve o svijetu.
Govor o tome da političari treba da služe narodu je lažan. Političari treba da predvode narodne mase, jer bi im trebalo da bude jasan cilj kojim idu. Ali našim političarima i našem narodu ništa nije jasno.