Surfajući po netu kasno uveče istog dana kada je Valentin Incko, ovaj put bez šala oko vrata sa bh. zastavom, ohrabren cjelokupnim ambasadorskim sastavom PIC-a, donio odluku da za tri godine bude produžen mandat međunarodnim tužiocima i sudijama u Odjelu za ratne zločine Suda i Tužilaštva BiH, tražeći najnovije reakcije iz bliže i dalje okoline na tu odluku više nesvjesno ukucah riječ "protektorat" na pretraživač Google.
Prvi rezultat je bio na "vikipediji" s kratkom definicijom: Formalno pokroviteljstvo jače države nad slabijom. Faktično oblik zavisnosti jedne države od druge, koju je najčešče jača nametnula silom. Primjeri protektorata su Kosovo te Bosna i Hercegovina. Kratko i jasno. Ako ne vjerujete, možete provjeriti na http://hr.wikipedia.org/wiki/Protektorat.
Eto, sasvim slučajno nađoh odgovor na pitanje koje sam čitavo vrijeme postavljao sebi, pokušavajući na neki način opravdati, pronaći smisao, logično-pravni temelj na koji se može osloniti odluka austrijskog diplomate. Pa da, protektorati funkcionišu na osnovu nametnutih odluka. Nema tu suverenosti, demokratije i zakona.
Više od šest sati vijećali su ambasadori PIC-a dan ranije šta da urade kada su u pitanju strane sudije i tužioci. Imali su dva jasno suprotstavljena stava, predstavnici Srba i Hrvata uglavnom su se složili da strancima (puno ih je lakše i kraće tako definisati nego punom zvaničnom funkcijom) u Odjelu za organizovani kriminal i korupciju ne treba biti produžen mandat koji ističe za dvije sedmice, dok oni drugi stranci za ratne zločine treba da ostanu u drugom stepenu, odnosno u žalbenom postupku. S druge strane, predstavnici Bošnjaka bili su jedinstveni u tome da svim strancima bude produžen mandat jer, kako sam shvatio, ti stranci predstavljaju temelj pravne države, tačnije, bitniji su oni od nas konstitutivnih naroda.
I u Savjetu ministara predlagan je zakon o stranim sudijama i tužiocima, ali nije prošao u parlamentarnoj proceduri i odluka o njihovoj sudbini pala je na one druge strance iz PIC-a, one koji po definiciji protektorata, imaju formalno pokroviteljstvo jače države nad slabijom. U slučaju BiH više država.
Nadalje, ni ovi stranci, ambasadori, nisu bili jedinstveni u mišljenju šta da urade s onim strancima, sudijama i tužiocima, te su se dogovorili, postigli kompromis, da pola stranaca ostane, a pola da ode, tačnije, da ostanu kao savjetnici. Pojednostavljeno, to se može reći i na ovaj način, ali ta odluka tek ima da definiše dalje političke procese. A to pokazuju i prve reakcije u Republici Srpskoj i Federaciji BiH.
Vlada Republike Srpske na vanrednoj sjednici odbacila je u cjelosti nametnute odluke i predložila Narodnoj skupštini da potvrdi svoju raniju odluku o raspisivanju referenduma na kojem bi se građani izjasnili o nametnutim odlukama, dok je u opticaju i prijedlog da bude povučena i saglasnost za konstituisanje Visokog sudskog i tužilačkog savjeta.
Premijer Milorad Dodik podsjetio je da je raniji stav parlamenta RS bio da se u sektoru ratnih zločina zadrže strane sudije na tom drugostepenom nivou, ali da nakon "sramne odluke u vezi s 'tuzlanskom kolonom' više nisu ispunjeni uslovi ni za to".
Skoro identičan stav imaju i opozicione stranke, ako ne i radikalniji, tvrdeći je odluka visokog predstavnika vrijeđanje cjelokupnog srpskog naroda, a posebno njegova odluka potvrđuje diskriminatorski odnos prema porodicama poginulih Srba.
U Federaciji BiH je podijeljeno mišljenje predstavnika Bošnjaka i Hrvata, odnosno Tihićeva SDA je djelimično zadovoljna, Silajdžićeva Stranka za BiH i Lagumdžijin SDP su razočarani, dok u Čovićevom HDZ-u smatraju da se radi o polovičnim rješenjima.
"HDZ BiH je uvijek bio i bit će protiv polovičnih rješenja koja ne doprinose rješavanju krize, nego je dodatno produbljuju", tvrde u najvećoj stranci hrvatskog naroda.
I zaista. Čemu služe ovakve odluke međunarodnih upravnika ako će one dodatno zakomplikovati politički ambijent? Tačno je da je odlukom visokog predstavnika potpuno ignorisan stav predstavnika Srba kada je u pitanju rad stranih sudija i tužilaca u odjeljenju za ratne zločine. Šta porodicama ubijenih vojnika u "tuzlanskoj koloni" ili rodbini žrtava u Konjicu, Sarajevu i drugim stratištima znače riječi Valentina Incka da bi neprodužavanje mandata imalo krajnje ozbiljne posljedice za suđenja koja su u toku, te ugrozilo strategiju prestanka rada ICTY-a? Ništa, jer Tužilaštvo BiH ne procesuira zločine nad Srbima. I to je tako. Tačna činjenica. I samo zbog nje predstavnici Srba imaju jedinstven stav po pitanju rada ne samo stranaca u tom odjeljenju već i domaćih tužilaca.
Evo, neka iz Tužilaštva BiH to demantuju tako što će javno saopštiti "nacionalnu strukturu" 1.649 predmeta ratnih zločina, koliko ih je otvoreno po njihovoj statistici. Zar je to toliko teško? Naravno da neće. A trebalo bi, ukoliko istinski žele da doprinesu pomirenju u BiH. Jer zločin je uvijek zločin bez obzira na to ko ga je počinio, i ne mogu ga prikriti ni moćni nametnuti paragrafi u protektoratu na koje se poziva međunarodni tužilac Dejvid Švendiman. I opet dođoh do protektorata i odgovora zašto je u stvari sada sve to i moguće...
Već je kasno. Ponoć. Nema veze. Pozvao sam na mobilni prijatelja, vrhunski pravnik, nekoliko je knjiga napisao o krivičnom procesnom pravu, tako nešto, i pitam ga ima li smisla da bude pokrenuta inicijativa da u Specijalno tužilaštvo Republike Srpske zakonski bude ubačeno još nekoliko tužilaca koji bi se samo bavili ratnim zločinima. Nešto slično kao u Srbiji.
Vidiš, nema ništa od toga da se samo čeka da se u Tužilaštvu BiH dozovu pameti, ubjeđujem ga. To i nije tako loša ideja, kaže, ali i kad bi to prošlo po zakonu, svaku istragu koju bi i oni otvorili moglo bi preuzeti Tužilaštvo BiH. Prvo bi se to moralo promijeniti u državnom zakonu pa onda formirati posebno odjeljenje u Specijalnom tužilaštvu RS. Tako je pao i predmet "tuzlanske kolone" jer je izuzet iz bijeljinskog Okružnog tužilaštva da bi nakon tri godine bila obustavljena istraga zbog navodnog nedostatka dokaza.
Protektorat, druže, utješi me. Biće bolje sutra. Valjda.