Ante Krajina i Vjekoslav Bevanda usaglasili su se da zajedno obavljaju dužnost ministra finansija Federacije BiH.
Bravari neće morati provaljivati vrata kancelarije, spremačice neće morati rolati stari i unositi novi tepih. Neće biti ni majoriziranih; Bevanda će ministrovati do podne, Krajina od podne, svako o svom trošku, bez službenih vozača, obezbjeđenja, dnevnica i plata.
Atmosfera mira, suživota i tolerancije zavladala je i u ostalim ministarstvima Vlade FBiH u kojima su još četvorica Bevandinih kolega ranijih dana odbijali predati kabinete svojim nasljednicima. Tvrdnje da su novi ministri skupa sa SDP-ovim premijerom izabrani protivzakonito i suprotno volji hrvatskog biračkog tijela zamijenili su pozivima na zajedništvo u naporima da svim Hrvatima osiguraju dostojanstveniji život.
Spremnost na kompromis i poštivanje domaćih zakona pokazao je i visoki predstavnik Valentin Incko, kojem su u momentima ljutnje ministri iz dva HDZ-a i predsjednica FBiH Borjana Krišto predali svoje mandate. Incko je odlučio da požar više ne gasi kanisterima benzina.
Okrećući ploču izdao je saopštenje za javnost, u kojem je Borjani Krišto poručio da je potpuno u pravu kad kaže da se još osjeća predsjednicom Federacije BiH bez obzira na to što je u "Službenim novinama" u rubrici predsjednik navedeno ime haespeovca Živka Budimira.
Slijepo odan odredbama ustava entiteta i države u kojoj sad zarađuje skromni honorar, Incko se iskreno pokajao i što je privremeno suspendovao odluke Centralne izborne komisije (CIK) BiH kojima je bio poništen izbor Budimira i dvojice potpredsjednika FBiH. Da bi članove CIK-a uvjerio da njegovo pokajanje nije hinjeno, visoki je predstavnik, dok je pisan tekst kominike Vijeća za provedbu mira u BiH u kojem je pohvaljen rad CIK-a, sve vrijeme pokajnički klečao na zrnima kukuruza.
Ispravio je ovaj austrijski diplomata još jednu nepravdu jer je, još držeći hladne obloge na koljenima, nazvao lidere HDZ BiH i HDZ 1990 Dragana Čovića i Božu Ljubića. Zamolio ih je za oproštaj zbog toga što je, grešna mu duša, na sjednici Vijeća za provedbu mira (PIC) ponovio svoju neutemeljenu optužbu kako su HDZ-ovi krivi za nezakonitu blokadu uspostave vlasti u tri kantona, a samim tim i na nivou FBiH. Sve hodajući bos po žaru Incko je Čoviću i Ljubiću skrušeno objašnjavao kako su njegove nespretne optužujuće izjave bile plod neznanja, zaklinjao se časnom pionirskom riječju da bi postupio drugačije samo da je znao da u ovoj zemlji postoje Izborni zakon i institucije zadužene za njegovu provedbu.
Kad je, s ogromnim zakašnjenjem doduše, saznao da BiH ipak ima svoje instrumente i zakone, pokušao je popraviti što se još popraviti da, pa je izdao proglas po kojem su legalne i legitimne sve vlade FBiH, koliko god da ih ima. Austrijanac svoj pokajnički pohod nije namjeravao zaustaviti u granicama Bosne i Hercegovine. Kažu da se već bio spakovao za put u Japan s namjerom da pomogne u saniranju havarije u nukleraki Fukušima kad ga obavijestiše da više nema vremena za šalu na naš račun jer 1. april (čak i u BiH) traje samo jedan dan.
Savjeti stručnjaka kako je smijeh dobar za zdravlje i kako prvoaprilske šale dodatno treba da potiču ljude na bezazlene, a duhovite smicalice u našoj zbilji imaju smisla koliko i pokušaj nagađanja kad ćemo konačno dočekati da se ne smijemo samo od muke. Šta bi moglo razveseliti bivše radnike "Vitezita" koji dane provode u parku pred zgradom Vlade FBiH u Sarajevu u borbi za 20 godina svog radnog staža? Šta njima, gladnim i promrzlim od spavanja na travi, znači to čiji ih premijer zaobilazi u širokom luku dok traže samo ono na šta po zakonu imaju pravo? Bude li im toplije oko srca kad kraj njih projuri automobil u kojem je bivši ministar industrije ili kad ih ignoriše ovaj novi, izabran na sumnjiv način? Znaju li im imena uopšte? Ranije su od starog ministra Vahida Heće dobijali samo obećanja, a od novog Erdala Trhulja još čekaju "spasonosnu" rečenicu da će biti zbrinuti kad se pripreme takozvana sistemska rješenja. Ni od Nedžada Brankovića, premijera čije imenovanje nije osporavao nijedan stranačko-nacionalni blok, nisu imali koristi radnici "Vitezita", kao ni uposlenici drugih opljačkanih firmi. Branković se, istina, nije pozivao na sistemska rješenja nego je kroz svoj mandat protrčao ponavljajući floskulu da za sve "Vlada ima svoje instrumentarije". Kasnije je s Mustafom Mujezinovićem Vlada imala tek obični plan i program rada, koji nije realiziran u korist armije radnika na ulici iako su ovu izvršnu vlast činili sve sami legitimni predstavnici konstitutivnih naroda.
Sadašnja vlada predvođena ezdepeovcem Nerminom Nikšićem odlučna je, navodno, da radi predano za sve stanovnike Federacije svejedno da li je priznaju ili ne priznaju. Političko-pravna previranja i nagađanja hoće li Nikšićev kabinet opstati, on i njegovi saradnici iskoristili su kao paravan iza kojeg su povećali svoju budžetsku rezervu. Ova odluka prošla im je bez ikakvih negodovanja članova boračakih i ostalih udruga na čija primanja ide pola federalnog budžeta (oko 800 miliona). Proći će i program navodnih ušteda na voznom parku i službenim stanovima. Uštedjeće se i na dnevnicama jer ministri neće morati ići na teren budući da će im svi problemi, poput radnika "Vitezita", dolaziti pod prozore. Ministarskoj sviti biće najbolje da se zaključa u svoje kabinete. Tako neće morati s gađenjem gledati na stanovnike šatorskih naselja u svom dvorištu, a biće i zaštićeni ako neko, ipak, ocijeni da su nezakonito zaposjeli pozicije pa odluči da ih deložira.