Evropska budućnost Bosne i Hercegovine je zajednički imenilac za mnogo toga što ponekad izgleda nerješivo. Kristalno je jasno, nema izdvajanja RS iz BiH niti ukidanja RS. Ovoj izjavi Miroslava Lajčaka nema niko puno šta ni da doda ni da oduzme ukoliko mu je stalo da BiH, sastavljene od dva entiteta, Republike Srpske i Federacije BiH, funkcioniše kao normalna evropska država.
Al', ne lezi vraže. Politički lideri u BiH se uglavnom slažu o evropskoj budućnosti, ali nikako ne mogu naći zajednički jezik oko toga kakvu BiH vide u Evropi. I sve se vrti u tom začaranom krugu. Svakodnevno tražimo krivce u Sarajevu ili Banjaluci, u Briselu ili Vašingtonu. Nikako da pogledamo u svoje dvorište i vidimo šta je to što treba pospremiti da bi država normalno profunkcionisala za korist građana. A pospremiti treba puno toga.
Zato politički lideri, na sastanku zakazanom za 23. avgust, moraju otvoriti pitanje funkcionisanja državnih institucija, ali ne kako bi otvarali nove sukobe, već racionalno sagledati šta imamo i kako to funkcioniše, i šta nemamo, a treba nam, i kako to napraviti.
Potreban je potpuno novi, pragmatični pristup pitanju državnih institucija, a ne besplodne svađe u kojima su glavni argumenti da kreiranjem novih institucija Sarajevo želi unitarizaciju, a Banjaluka, kritikom rada bh. institucija, kao, samo teži rušenju i razgradnji svega što podsjeća na državu.
Ne predstavlja svaka ideja koja dolazi od političara iz Banjaluke "rušenje države", niti je sve što dolazi od političara iz Sarajeva "unitarizacija".
Politički lideri moraju racionalno odgovoriti na više otvorenih pitanja u vezi sa funkcionisanjem čitavog niza institucija. To moraju učiniti ne da bi udovoljili EU, već da bi zadovoljili potrebe svojih građana. Onih koji su ih doveli na vlast.
Dalje tolerisanje ovakve situacije, u kojoj su bh. institucije sinonim za neefikasnost, ne smije duže da traje. Jer, primjeri nerada, međusobne netolerancije i neefikasnosti su toliko brojni da se, praktično, ne mogu nabrojati.
Šta se, recimo, dešava na vrhu izvršne vlasti - Savjetu ministara? Već godinama unazad pate od hronične nefikasnosti i prije se prepoznaju po međusobnim sukobima nego po rezultatima. Nema ministra i zamjenika koji ne vuče na svoju stranu i time dovodi do besmisla postojanje tog resora. Lideri, stoga, moraju utvrditi čvrste smjernice Savjeta ministara, kojih će se svi beskompromisno pridržavati, i preuzeti obaveze koje mogu ispuniti, a ne listu želja.
Institucije koje su, po logici stvari, odvojene od Savjeta ministara, takođe su daleko od efikasnih, a posljedice njihove nesposobnosti osjećamo direktno na svojoj koži. Primjeri su brojni: od Veterinarske kancelarije, Zavoda za statistiku, Regulatorne agencije za komunikacije, raznih nezavisnih tijela, BHRT-a....
Da li neko od političara razmišlja o tome zašto se bruceloza širila i jednim i drugim entitetom, nanoseći milionske štete običnom čovjeku i ko je odgovoran za to. Imamo državnu Veterinarsku kancelariju koja može da se pravda i ovako i onako, ali ne može da ne snosi odgovornost za ovako alarmantno stanje. A, uz malo napora i političke volje, za vjerovati je da mogu učiniti efikasnijim.
Nadalje, na primjer, kako nekom ino-investitoru objasniti da imamo državni Zavod za statistiku, a da nemamo pouzdane statističke pokazatelje o bilo čemu? Kako će neko ulagati novac ako ne zna bar osnovne statističke podatke?
Problemi sežu od onih koji nas direktno dotiču u svakodnevnom životu, pa sve do čisto političkih. A, za svaki od njih nije teško naći rješenje, ako postoji volja. Zato je, recimo, RAK sada u problemu zbog izbora direktora? Zašto se lobira da stari direktor postane i novi, ako je već dogovoreno da to bude neko novi? Nije valjda samo jedan čovjek u BiH sposoban da bude na čelu RAK-a. Ako nije on to je "rušenje države". Smiješna tvrdnja koja najbolje ilustruje koliko se zloupotrebljavaju zajedničke institucije.
Istovremeno, ima institucija koje i nemaju šta da rade, primaju veoma masne plate (primjer državne Komisije za koncesije - kome su oni još dali koncesiju - i da li je to neko od njih i tražio). Da li oni treba, onda, da dalje postoje? A, bila bi sreća kad bi oni bili jedini.
U medijskom smislu, državu predstavlja istinski sinonim neefikasnosti - BRT1. Oni su ogledalo mlake i bezvoljne države. Ne treba sada uopšte glavu lupati o njihovoj uređivačkoj politici. Ona je posebna priča. Zašto se ne analizira da li se televizija može sanirati i s kojim novcem? Prije toga, naravno, treba utvrditi ko je odgovoran za to što se guše u dugovima. Bez toga ne može biti dogovora, jer zašto trpati novac u vreću bez dna? Treba već jednom tu vreću zakrpiti.
Na kraju, treba iskreno postaviti pitanje - ko, u stvari, ima korist od zajedničkih institucija koje ne funkcionišu. Građani sigurno ne, već samo oni koji rade u njima i koji su sami sebi postali svrha.
Stoga, mnogo se posla nagomilalo za taj 23. avgust. Uspiju li politički lideri na tom sastanku pronaći naičn kako početi pospremanje zajedničkih institucija i njihovo stavljanje u funkciju, biće to dobar znak za građane.