U svetu, da ne kažem posebno u Evropi, postoji velika većina koja ima i moć i mehanizme da region takozvanog zapadnog Balkana postane i ostane stabilan i prosperitetan. A ima i onih kojima je ovaj deo Evrope poligon za ispunjavanje strateških, globalnih ambicija. I pri tome koriste sve što mogu. Kada se već nazire da se vatra nesporazuma i emocionalnih prepucavanja polako gasi i da se ljudi okreću bitnim stvarima svojih država i društava, opet doliju ulja. U Sarajevu sam imao priliku da nekoliko puta sretnem šeficu tužilaštva u Hagu Karlu del Ponte.
Moj lični utisak je bio da se radi o visokoj stručnoj, predanoj osobi koja nije sklona sklapanju kompromisa što se njenog posla tiče. I još nešto mi je palo u oko. Nikada se nije opredeljivala ni za jednu, ni za drugu ni za treću stranu. A opredeljivala se za žrtve zločina i nastojala da se svi koji su ih činili nađu pred licem pravde i ako im dokažu krivicu, onda i da dobiju adekvatnu kaznu.
Zato me je u prvi tren iznenadilo pismo čoveka iz njenog tima Britanca Džefrija Najsa, koji je u međuvremenu, sigurno za zasluge koje je učinio svojoj zemlji, dobio i lordsku titulu. Prema njegovim rečima, Tužilaštvo Haškog tribunala imalo je nagodbu sa vlastima u Beogradu o uskraćivanju dokumenta Međunarodnom sudu pravde u Hagu. U danima kada su se posle presude u Hagu, počele reakcije, glasne i nabijene emocijama, smirivati, kada se u Bosni i Hercegovini počelo razgovarati o ozbiljnim temama o budućnosti zemlje, bačena je u javnost senka sumnje. Sada ni Karla del Ponte ne valja. I opet je počela rasprava koja mobilizira i političku i opštu javnost u besplodnu raspravu koja ne pridonosi ni stabilnosti ni razvoju ni pomirenju ni kostruktivnom dijalogu.
Vrlo verovatno da lord Džefri nije frustriran svojom bivšom šeficom jer britanski džentlmeni drže do kodeksa ponašanja, pogotovo do svojih bivših šefova. Uveren sam da je izneo takvu optužbu vrlo promišljeno i u interesu koji su daleki iznad ličnih. I tako uzdrmao i Zagreb i Beograd i Sarajevo da opet međusobno traže kome zapravo služi glavna haška tužiteljica i ko će pobediti u međusobnim parnicama.
Sa situacijom u Bosni i Hercegovini posle svega suočio se i aktuelni visoki predstavnik međunarodne zajednice. Na skupu na temu `Primer Bosne i Hercegovine: Održivi koncepti ili lutanje međunarodne zajednice` on je jasno poručio da je politička integracija u Evropsku uniju jedini model za trajan mir na zapadnom Balkanu. Tako se jasno opredelio za onu većinu koja iskreno želi ovom delu Evrope sve dobro. Ali je ujedno i upozorio, ne pomenuvši ni lorda Džefrija ni ostala previranja u regionu, da su Bonska ovlašćenja još potrebna u Bosni i Hercegovini zbog situacije u zemlji i širem regionu. Pa se opet vratio jedinom putu po kojem mora zemlja da krene, a to je se insistira na domaćoj odgovornosti i da OHR zatvori svoja vrata, što prije moguće.
Preko noći je u Sloveniji postala popularna knjiga ekonomiste Tima Harforda `Tajne ekonomista` (The Undercover Economist), izdate prošle godine. Autor je posetio Kamerun, jednu od pet najkorumpiranijih zemalja sveta. Pita se zašto su siromašne države siromašne. Sumorna slika zemlje koja stoji u siromaštvu već 25 godina, zemlja u kojoj je bolje i jeftinije ne činiti ništa. U javnoj debati u Sloveniji pita se gde idemo, kako i šta ćemo raditi u narednim decenijama. I Bosna i Hercegovina moraće pronaći sebi odgovore na takva i slična pitanja. Sama. Bez lordova, bez vatri nerazumevanja. Jer se radi o tome da zapravo niko neće ići u Kamerun.