"Kriv sam", reče nekoliko puta ministar inostranih poslova BiH Sven Alkalaj. Tokom desetodnevne turneje po Australiji i Novom Zelandu ministar je čuo neke kritike na svoj račun, pa se oglasio saopštenjem za javnost gdje nabraja zasluge za koje je kriv u svom četverogodišnjem mandatu.
Iz tog nabrajanja raznih krivica trebalo bi nam biti jasno da ministar Sven Alkalaj ni za šta nije kriv. I nije. To može potvrditi svako ko je pratio Alkalajev rad u posljednje četiri godine. Najmanje u 100 tekstova objavljenih u ovim novinama Alkalaj je bio glavni akter. Svaki tekst bio je potkrijepljen dokumentima i izjavama koje su potvrđivale gdje je ovaj ministar pronašao zakonske rupe, a ako ih nije bilo napravio ih je sam.
Na svaki objavljeni tekst ministar se u maniru seoskog derana u liku Slavka Štimca samo blago osvrnuo na odlasku uz poruku: "Lajte, kere Jakobsvelda"! Bez trunke krivice odlazio je na još jedan nepotrebni put, bez usaglašenih platformi, dogovora, bez podnošenja izvještaja, pravdanja troškova sa biznis kartice ili blagajne i svih drugih propisa koji važe za većinu njegovih kolega.
I šta je tu kriv Sven Alkalaj? Šta je kriv ministar kome je najmanje triput izglasano povjerenje u Predstavničkom domu Parlamentarne skupštine BiH? Što je kriv ministar inostranih poslova koji nije nikada pozvan na odgovornost u Predsjedništvu BiH, po Ustavu nadležnom za spoljnu politiku? Dok je dio kolektivnog šefa države bio Haris Silajdžić, lider Alkalajeve Stranke za BiH, znalo se ko ga štiti i zašto nikada nema konsenzusa za dublju analizu stanja u MIP-u. Harisa više nema na političkoj sceni BiH, ali vragolan Sven ne posustaje. Čim je nakon nekoliko mjeseci došao u BiH i saznao ko su članovi Predsjedništva BiH u novom sazivu - sazvao je konferenciju za štampu da kaže kako se srozava ugled države jer on, veliki šef velike bh. diplomatije, neće prisustvovati sjednici Savjeta bezbjednosti UN-a kojom predsjedava BiH. Tročlano Predsjedništvo se izdiglo iznad ove situacije ignorišući javno prepucavanje sa ministrom u tehničkom mandatu. Pametan ministar, vidjevši da je dobio i prst i cijelu ruku, spakovao je kofere, zagrabio u državnu kasu i skoknuo do Australije, tačnije Melburna, gdje je igrom slučaja bilo finale Australijen opena. Svi poklonici tenisa u BiH saznali su da je pobjednik Novak Đoković, a njihov ministar se lično uvjerio kakav ubitačan servis ima ovaj proslavljeni teniser iz Srbije.
Alkalaj je mandat u Ministarstvu inostranih poslova počeo svojevoljnim i neuspješnim pokušajem ukidanja ugovora o dvojnom državljanstvu sa Srbijom, zatim je nabavio knjige o BiH na arapskom jeziku mimo procedura o javnim nabavkama, Agenciju za državnu službu BiH preveslao je u više navrata postavljajući svoje savjetnike za državne službenike, sklopljene ugovore o radu i o djelu za njegovog mandata niko nije uspio prebrojati pa ni Uprava za inspekcijske poslove koja je kontrolisala ove transfere, dok je u diplomatsko-konzularnoj mreži napravio višestruki masakr. Je li kriv Alkalaj što mu ADS aminuje sve mutne radnje? Je li kriv Alkalaj što je njegova zamjenica Ana Trišić-Babić pisala pisma o svemu tome Savjetu ministara i bh. parlamentu koja niko nikada nije pročitao, pa ni njene stranačke kolege?
Nije kriv Alkalaj što je Igor Radojičić, predsjednik NS RS, ponovio sve ovo što godinama znamo baš u momentu dok je ministar u Australiji, gdje ga je ugostio jedan od mlađih ambasadora iz dinastije Arnaut. Ambasador BiH u Australiji Damir Arnaut uvijek je volio pisati pisma, reagovanja, saopštenja i ova Radojičićeva primjedba dobro mu je došla da obnovi gradivo i odbrani ministra koji ga je poslao u Kamberu bez diplomatske obuke.
Sven Alkalaj nije najgori ministar inostranih poslova kojeg je BiH ikada imala, on je fenomen kojim treba da se pozabave na fakultetima političkih nauka jer je srušio sva pravila parlamentarnog sistema, funkcionisanja izvršne i zakonodavne vlasti, a pod upitnik je stavio i pravosnažne sudske odluke. Sud BiH davno je potvrdio odluku Centralne izborne komisije BiH koja je utvrdila sukob interesa kod Alkalaja, ali to u njegovom slučaju nije bila smetnja za dobijanje bezbjednosnih dozvola kao što se nedavno desilo Lidiji Korać, koja je bila imenovana za bh. ambasadora pri NATO-u. Alkalaj je zainteresovan za ovu upražnjenu poziciju i raspoložen je dati svoju naklonost SDP BiH za četverogodišnji boravak u Briselu, ali napravio je grešku u koracima ocjenama kojoj političkoj opciji ne treba ustupiti svoj kabinet kad jednom dođe vrijeme za to. Mlađi Arnaut ga je loše savjetovao, baš kao što je to činio i u Silajdžićevom kabinetu, pa je daleko otišao u preporukama kako će nova vlast dijeliti resore jer Stranka za BiH više ničim na to ne utiče. Oni su imali kadar za pamćenje i Alkalaj nikada neće biti zaboravljen, ako ni po čemu drugom onda po naredbama da se u MIP-u zabranjuje Hrvatima da pišu Židov, nego isključivo Jevrej, ili da u prisustvu zaprepaštenog makedonskog ministra inostranih poslova prevodiocu kaže da prevod ne treba jer je jezik isti i svi se razumiju.
Alkalaj je svima pokazao kako se ispunjavaju zadaci stranke koja te dovede na vlast, kako se koriste blagodeti pozicije koja ti s neba padne i kako odsustvo svake odgovornosti u državi kao što je BiH ne može biti sankcionisano.