Načelnik opštine Foča Zdravko Krsmanović ove sedmice vjerovatno je najsretniji političar u BiH. Čak i više od Sulejmana Tihića, koji je očekivano i zasluženo trijumfovao na kongresu SDA.
Naime, ugledni dnevnik "The Times" objavio je priču o Krsmanoviću predstavljajući ga kao novu političku nadu za napaćenu, podijeljenu i siromašnu državu. Ne dešava se svaki dan da vas "Times" hvali i predstavlja kao jednog od budućih ključnih političkih aktera u državi, pogotovo ne načelnika neke male opštine u BiH poznate po prelijepom kanjonu Tare, zloglasnom zatvoru i užasnim ratnim zločinima.
Povod za tu priču britanski novinar je našao tokom posjete potpredsjednika Džozefa Bajdena, kada je protokol američke ambasade u Sarajevu Krsmanovića smjestio u prvi red parlamenta, istina na samom kraju s lijeve strane. Nakon završenog govora, drugi čovjek Bijele kuće rukovao se sa svima u prvom redu, a navodno je Krsmanoviću jako stisnuo ruku i rekao sasvim dovoljno glasno da ga čuju sve do trećeg reda "Računam na Vas". Takvu otvorenu američku podršku u BiH dobio je još samo Tihić i to u ključnom predizbornom trenutku, kada mu je Bakir Izetbegović jako duvao za vrat.
Taj zanimljivi izbor američke administracije, skrojen u Sarajevu, po kojem budućnost BiH pripada ljudima poput Krsmanovića nameće i detaljniju političku analizu lika i djela tog potpredsjednika Socijalističke partije.
Politički uspon ovog pedesetdvogodišnjeg građevinskog inženjera počeo je tamo negdje poslije 2000. godine, kada je imenovan za zamjenika ministra saobraćaja i veza u Vladi RS. Nakon nekoliko razarajućih podjela među socijalistima stao je na stranu sadašnjeg predsjednika Petra Đokića, a ovaj ga je za to nagradio funkcijom potpredsjednika stranke i kandidaturom za načelnika Foče na lokalnim izborima 2004. godine.
Pobjedu je tada ostvario zahvaljujući koalicionom dogovoru sa SNSD-om, po kojem su socijalisti trebali da podrže kandidata SNSD-a na lokalnim izborima 2008. godine. Naravno, ubrzo nakon pobjeda uslijedio je oštar razlaz sa lokalnim SNSD-om, te je Krsmanović gotovo tri godine vladao Fočom, a da pri tome nije imao podršku Skupštine opštine. Na prošlogodišnjim izborima za načelnika ubjedljivo je pobijedio, ali uz punu podršku bošnjačkih političkih partija.
Petar Đokić je zaslužan i za medijsku promociju Krsmanovića, jer navodno nije želio da se stekne utisak da on diktatorski vlada partijom nastalom na ostacima nekadašnje ekspoziture Socijalističke partije Srbije u Republici Srpskoj. Mora se priznati da je tu šansu vješto iskoristio.
Tamo negdje krajem aprila 2005. godine "Nezavisne" su organizovale zajedno sa Švajcarskom kancelarijom za razvoj (SDC-om) jedan od okruglih stolova na temu "Budućnost Ustava BiH" u Trebinju i pozvale su Petra Đokića da učestvuje. Međutim, Đokiću se baš i nije putovalo tada u Trebinje, te je preporučio novoizabranog načelnika Foče i potpredsjednika partije do tada veoma malo politički prepoznatljivog Krsmanovića, rekavši da se radi o "zanimljivom čovjeku koji ima šta da kaže".
Na prvi pogled, kada se Krsmanović pojavio u Trebinju, moglo se naslutiti da se radi o netipičnom lokalnom političaru. Dovezao se u novoj službenoj, tada veoma rijetkoj crnoj limuzini audi 6, s atraktivnom saradnicom za piar odnose, obučen u klasično žutosmeđe odijelo ispod kojeg je blještala fluorescentna svijetlozelena kravata. Zajedno s njim uvodničari su bili profesori Gajo Sekulić i Slavo Kukić, te Šahbaz Džihanović, tada član Stranke za BiH i potpredsjednik Federacije BiH.
Ali učesnike, organizatore i prisutne građane na toj panel diskusiji nije šokirala njegova kravata, već politička platforma koju je to veče prvi put javno saopštio, a koja se bazirala na ukidanju entiteta.
"Sadašnja ustavna struktura BiH sa dva entiteta, 10 kantona i 125 opština je neracionalna, neefikasna i ekonomski neodrživa, te je treba promijeniti. Zalažem se za BiH sa dva nivoa vlasti i Sarajevom kao glavnim gradom koji će imati poseban status i koji će biti definisan Zakonom o glavnom gradu. Prvi nivo vlasti predstavljale bi opštine sa znatno većim ovlaštenjima koja bi na njih bila prenesena s entitetskog i kantonalnog nivoa, a sve u skladu sa Evropskom poveljom o lokalnoj samoupravi. Da bi se ovo ostvarilo potrebno je donijeti novi zakon o lokalnoj samoupravi na državnom nivou i zakon o raspodjeli sredstava prikupljenih od poreza na dodatnu vrijednost - PDV-a, kojim će sredstva u značajnoj mjeri biti usmjerena ka lokalnoj samoupravi. Drugi nivo vlasti je državni nivo koji BiH kao svaka normalna država treba da ima ukoliko hoće da bude primljena u članstvo Evropske unije i odbrambene evroatlantske strukture. Bez ovog cilja BiH nema budućnost i sve što predstavlja prepreku na tom cilju treba, čim prije, eliminisati. Kakvo će biti ustrojstvo BiH između opštinskog nivoa vlasti i državnog nivoa vlasti treba da odluče stanovnici svake opštine referendumom u koji organizacioni oblik hoće da se priključe zavisno od njihovog interesa", rekao je tada gotovo u jednom dahu Krsmanović, ostavljajući ostale uvodničare bukvalno bez teksta, što je veoma teško s obzirom na to da se radi o profesionalnim demokratima Kukiću i Sekuliću.
Šahbaz Džihanović tiho, gotovo nečujno je upitao: "A ko vam je ovaj? Ja ovo ne smijem reći ni u Sarajevu, a pogotovo ne u Trebinju".
Tako je počelo. Krsmanović se i dalje drži te tada izgovorene političke platforme, iako je ona u potpunoj suprotnosti sa zvaničnom politikom koju zastupa Socijalistička partija.
Danas je Krsmanović glavni oponent svom nekadašnjem političkom zaštitniku Petru Đokiću, kojeg pokušava srušiti sa čela partije. Vjerovatno će u tome i uspjeti jer je Đokiću najjača partijska infrastruktura okrenula leđa, a ona je upravo u Foči i Tesliću, gdje je kontroliše bivši načelnik Rade Pavlović, glavni Krsmanovićev saveznik.
Stoga je potpuno u pravu novinar "Timesa" kad zaključuje da bi Krsmanović kao predsjednik partije, pa bila ona i mala kao što je Socijalistička, ušao u utrku za premijera RS sa Miloradom Dodikom. Računajući zasad na bezrezervnu podršku Amerikanaca, ali i Sarajeva koje mu je geografski i politički puno bliže od Banjaluke.