Evropska i bh. trojka ove su sedmice razmijenile mišljenje o napretku Bosne i Hercegovine na njenom evropskom putu. Ministri tri države Evropske unije uplašeni su stanjem u BiH dok lideri tri vladajuće bh. partije nisu podijelili njihovo mišljenje jer su, valjda, neustrašivi u vođenju države ka EU.
Koliko se Evropa plaši najbolje govori to što Valentin Incko, novi visoki predstavnik, stalno ponavlja da se neće libiti da iskoristi bonska ovlaštenja. Strah za buduće stanje u BiH ima osnova upravo zbog eventualne upotrebe ovih ovlaštenja koja se u javnosti najčešće poistovjećuju sa smjenama vladajućih političara.
Inckov prethodnik Miroslav Lajčak 40 puta je posegnuo za bonskim ovlaštenjima, ali je ostao zapamćen kao blag i tolerantan visoki predstavnik. Iako je više puta bio prozvan da je krajnje vrijeme za smjenu bar dvojice iz vladajuće šestorke, Lajčak je izbjegao ovaj potez. Ovakva odluka nije bila odraz Lajčakovog karaktera, nego nejedinstvenog stava međunarodne zajednice, odnosno Savjeta za provođenje mira (PIC). Incko, kao i njegovi prethodnici, može da koristi bonska ovlaštenja, ali tek kada zeleno svjetlo dobije od onih koji su ga i imenovali (proces njegovog imenovanja malo je duže trajao baš zbog toga što su neki mislili da nije baš čvrste ruke).
Čelična šaka iz Velike Britanije nije donijela puno napretka za BiH, iako je mnogo reformi započeto i provedeno u vrijeme dok je na čelu OHR-a bio Pedi Ešdaun. Velika čistka u SDS-u, koju je predvodio Ešdaun, pomogla je u tom trenutku da oslabi stranka koja se već osipala nagrižena kriminalom i unutrašnjim razmiricama. Ešdaun je tada smjenjivao redom na osnovu informacija koje i nisu bile sasvim provjerene. Najveća čistka u jednom danu zaustavila se na 59 funkcionera, a bilo je planirano da ih bude 60. Noć prije smjene vlasnik jedne građevinske firme u Istočnom Sarajevu spasen je od Ešdaunove čvrste ruke jer je imao isto ime i prezime kao čelnik jedne važne državne institucije.
Nije, znači, bilo neke posebne analitike u OHR-u, a Ešdaun je tada imao sve konce u svojim rukama zahvaljujući blagonaklonosti PIC-a. Kako je kreirao atmosferu u BiH i na čiju podršku računa, govore i Ešdaunove posljednje izjave u SAD. Po principu "zavadi pa vladaj" uspio je za vrijeme svog mandata zauvijek ohladiti odnose između tadašnjih predsjedavajućih Savjeta ministara i Predsjedništva BiH Adnana Terzića i Sulejmana Tihića, što je ovog posljednjeg kasnije koštalo izbora i žestokih borbi unutar SDA.
Zvaničnici EU i treba da budu uplašeni stanjem u BiH jer najbolje znaju kakav odnos imaju prema ovoj državi. Još važu da li je jači njihov ili uticaj iz SAD, o čemu govore i najave da će najveća svjetska sila poslati svog izaslanika na Balkan. Disharmonija u međunarodnoj zajednici očigledna je i u procesu ustavnih promjena, jer su iz EU rekli da reforma Ustava BiH nije uslov (osim usklađivanja dijela o ljudskim pravima), dok Amerikanci tvrde da ni ekonomska kriza ne može biti savladana bez ustavne reforme.Bh. trojkama i šestorkama zato bi bilo bolje da se prihvate posla u svom dvorištu, a gostima sa svog i ostalih kontinenata za srećan put kući mogli bi pokloniti vlastiti prijedlog državnog uređenja. Ekonomski napredak BiH ionako će zavisiti od stranog kapitala koji je u pozadini svih dogovora.