Dvije teme ne-teme pratile su investituru nove hrvatske vlade Tomislava - Tima Oreškovića - jedna je "registar neprijatelja", ideja ministra branitelja Mije Crnoje da se objavi popis pripadnika neprijateljskih formacija u Domovinskom ratu, a drugo, rečenica koju je nekoć izrekao dr. Zlatan Hasanbegović, interpretirana kao želja da se "rehabilitira NDH". Mediji su površni, prije nekompetentni nego ideologizirani, ali taj žurnalistički geštalt uvijek točno reagira na problem, iako ga ne zna objasniti. Oreškovićeva vlada sigurno neće publicirati popis narodnih neprijatelja, niti će krugovi nacionalistički orijentiranih historiografa doista pokušati vratiti nevinost ustaškom režimu - barem ne preko službenih instancija, ali da se na tom idejnom i političkom frontu sprema sukob, "kulturkampf" i veliko pospremanje, nema sumnje... No, s druge strane, tehnokratska Oreškovićeva vlada sprječavat će da ta idejna pitanja izrone na površinu i utječu na ekonomske reforme koje mora provesti, prvo u financijskom sektoru. Ipak, valja računati s dijalektikom političkih procesa koje je teško držati pod kontrolom u finitnom univerzumu gdje svaki pothvat na koncu poprimi oblik igre na fliperu. Nikome kuglica nije zauvijek ostala na kosoj ploči, ma koliko je šamarao perajama i drmao na električnim nagaznim bodomjerima...
Prioritet nove vlade u prvoj godini mandata bit će restrukturiranje hrvatskog inozemnog duga i smanjivanje kamate na već posuđeni novac. Da se to ostvari, moraju se prodati neka državna poduzeća i smanjiti budžet za nekoliko milijardi. I to ovaj prvi budžet koji nova vlada donosi jer je to pitanje neodgodivo, budući da se diktira iz Bruxellesa i drugih centara ekonomske moći. Ne dolazi u obzir da se taktizira ili kombinira s dugoročnim obećanjima - povjerioci žele vidjeti prvi potez, sad i odmah, i to rez skalpelom, a ne prepisivanje čaja od kamilice. Oba politička krila Vlade te potpredsjednici Karamarko i Petrov, dakle, službeni HDZ i nominalno vodstvo "Mosta", podržat će tu politiku kauterizacije, jer im je jasno da je sve izgubljeno ako se odmah ne proizvede očekivani efekt. Hrvatska ima samo jednu šansu da se vrati u članstvo EU iz kojega se, de facto, ispisala i postala europska "rogue state" u svađi s centralom i svim susjedima oko gotovo svih pitanja, ugrozivši ekonomsku stabilnost zemlje, te onemogućujući vođenja bilo kakve suvisle ekonomske politike. Hrvatska je bila još jedna Grčka, samo što nije dobila pravu priliku - za sveopće samouništenje bio joj je potreban još jedan mandat prošle vlade. Ali, da se sad ispravi smjer, obnovi pregovaračka pozicija i pokažu bilo kakvi rezultati, neće biti dovoljno nekoliko mjeseci - pozitivni rezultat bit će vidljiv možda tek za dvije godine, što ne znači da se negativni ne mogu očitovati već sutra. Ako je u avionu koji leti u sunovrat novi pilot, to još ne znači da će on doista uspjeti da ga izvuče nekim riskantnim manevrom - i to pod pretpostavkom da mu pritom ne otpadne jedno ili oba krila...
Pilot je tu, krila su čvrsto fiksirana, motor radi, avion leti, iako gubi visinu. Problem je što krila moraju davati uzgon. Stranke od kojih je sastavljena koalicija imaju svoju dinamiku. "Most" sačinjavaju pojedinci okupljeni u labavu asocijaciju. Za njih je ključno da zadovolje svoje ambicije. Neki imaju osobne i profesionalne, a neki su, poput dr. Petrova, njihova karizmatičnog lidera, neutaživi vizionari, koje neće zadovoljiti ništa manje od iskupljenja cijele nacije. U početku lakše je raditi s vizionarima, a na koncu s onima koji imaju samo praktične zahtjeve. No, kako "Most" nije stranka s bazom koju treba zadovoljiti u idejnoj sferi, niti joj masovno omogućiti patronažu, "ugrađivanje" na razne položajčiće i u fiskus, preko javnih poduzeća i preko tvrtki koje žive od garantiranih parafiskalnih nameta, "Most" neće biti problem. Problem će biti HDZ. Najmanje polovica stranke nezadovoljna je činjenicom što su vlast morali podijeliti i razvodniti retoriku s kojom su se mislili vratiti na vlast, pa zemlju vratiti u "zlatno doba" tuđmanizma. U doba kad je država bila jaka, a svi njeni proponenti dobro opskrbljeni. No, novac je potrošen, gaće su na štapu i zato je pozvan Tim. Tim može, kao i Churchill, ponuditi samo "krv, znoj i suze". Povratak u ozračje tuđmanizma stoga je isto tako iluzorno kao ideja da se obnove divote titoizma. Jedino Srbi imaju još veći izbor - mogu se fiktivno vratiti u Aleksandrovu Jugoslaviju, u obrenovićevski fin de siecle ili u srednji vijek. Prema tim sjajnim epohama, ova današnja Europa blagostanja i ljudskih sloboda čini se kao limb u kojem također borave filozofi, ali umjesto Aristotela, tu je sad nervozni ikonoklast Slavoj Žižek…
Da se kompenzira gruba realnost političke i ekonomske stvarnosti, poslužit će opet otvorena ideološka pitanja - to će osnažiti i desnicu koja je došla na vlast, i ljevicu koja ju je izgubila. Vodit će se velike diskusije o titoizmu. Drug Tito ostat će vjerojatno bez Kazališnog trga - Karamarko mu je to već obećao. Činjenica što je dr. Hasanbegović prilično solidan povjesničar neće primirivati strasti, jer se polemika ionako neće voditi u stručnim krugovima, nego na ulici. Ali, to je manji problem. Zadatak dr. Hasanbegovića bit će da u Ministarstvu kulture sreže trošak za političku klijentelističku mrežu bivše vlade - razne udruge, akcije, internetsku agitaciju i slično - koja se u javni sektor ugradila sa skoro dvjesta milijuna eura. Naravno da će se dreka dići do neba, ali svaki njegov potez koji će voditi u podjelu na društvenoj sceni imat će blagotvoran učinak na budžet. Sasvim je drukčije s braniteljskim zahtjevima.
Ideja da se publicira "popis državnih neprijatelja" samo je malo iskrivljena osnovna ideja novopečenog ministra Crnoje da se objave imena ljudi koji su ratovali u sastavu "agresorske vojske" u Domovinskom ratu. Ta ideja kosi se s Tuđmanovom idejom "svehrvatskog pomirenja" (što je manji problem) i s međunarodnim obavezama koje je Republika Hrvatska preuzela prilikom reintegracije Podunavlja, te kao potpisnica raznih međunarodno sponzoriranih ugovora. Ukratko, to je ideja koja će kod mandatara automatski dobiti prefiks "nix", makar što o tome netko govorio ili mislio. Gospodin Orešković je došao u Hrvatsku da restrukturira njezinu ekonomiju uz pomoć međunarodnih instancija, a ne da se bavi neproduktivnim političkim sljeparijama.
Problem je, međutim, u tome što je ova zamisao, koliko god maligna, ujedno najbenignija među 29 točaka "braniteljskog programa" pokreta na čijoj je platformi na površinu izronio novi, problematični ministar. Kad se branitelji u tom svom programu općenito zalažu za "procesuiranje ratnih zločinaca agresorske vojske", tu ne može biti primjedbi, iako je jasno da se nastoji stvoriti protuteža ionako slabašnom progonu ratnih zločinaca u vlastitim redovima... Među svim osumnjičenima ili impliciranima valja se sjetiti ministra poljoprivrede prethodne Milanovićeve vlade - državno tužilaštvo je u preliminarnoj istrazi ustanovilo da nema tereta dokaza protiv njega, iako su se pojavili neki svjedoci, a indicija su krvavi tragovi po cijelom Sisku.
Branitelji traže da se ustavnim zakonom zagarantiraju njihova ekonomska prava, ugled i čast, "trajno riješi njihov status", osigura subvencionirana stanogradnja, mjesta u upravljačkim strukturama javnih poduzeća, posebno financiranje branitelja-poduzetnika, a uz sve to da se izjednači status pripadnika Hrvatskog vijeća obrane (HVO) s pripadnicima HV, pa svih pola milijuna pripadnika tog najneekskluzivnijeg kluba na svijetu zbrine posve izvan okvira mogućnosti ekonomski upropaštene hrvatske države. Branitelji još traže "snažniju zastupljenost" Domovinskog rata u školskim programima i udžbenicima, što podrazumijeva sankcioniranje jedne i jedine isključive državno sponzorirane istine o nedavnoj povijesti. Sve to trebao bi ishoditi Mijo Crnoja (46), koji je već osam godina u (pukovničkoj) mirovini. Bio je policijski specijalac, "bojovnik HVO", a zatim zaštitar u hrvatskim veleposlanstvima. Diplomirao je novinarstvo i magistrirao međunarodne odnose, što znači da izgled vara, ili da ne smiješ previše ozbiljno shvaćati hrvatske diplome.
Iako će inicijativa za donošenje ustanovnog zakona o braniteljima sama od sebe propasti jer neće dobiti dvotrećinsku većinu, nešto od svega morat će im Karamarko dati, ili barem obećati ako želi da i dalje leti, a inače, mogao bi sam odletjeti na narednoj konvenciji stranke. Održat će se za nekoliko mjeseci i bit će spektakl poput šampionata u skakanja s tornja u vodu na australijskoj plaži gdje ima više morskih pasa nego plivača...