Na radnoj akciji "Novi Beograd 1969" poslali su me da s nekoliko brigadira obavim najteže fizičke poslove oko uređenja hotela "Jugoslavija". Bio je najluksuzniji u ono doba, smješten pored Palate federacije unosili smo velike perzijanere i goleme kristalne lustere brušene u Rogaškoj Slatini.
Budući da sam bio revolucionarno raspoložen, orijentiran negdje između Mao Zedonga i Chea Guevere - a sljedeće godine na zagrebačkom Filozofskom fakultetu s mnogima upisat ću se i u Al Fatah - taj mi se posao gadio, pa sam radije odabrao da napunim nasad u središnjem hotelskom atriju: barem su to bili pošteni zemljani radovi... Rekli su nam da sve mora biti cakum-pakum sređeno jer će hotel koncem ljeta otvoriti sam drug Tito. Meni danas nitko ne vjeruje da smo tada, čim bi se naoblačilo, zapjevali: `Druže Tito samo piši, radit ćemo i po kiši, ako piše i Jovanka, radit ćemo bez prestanka!` Samo u onom s Jovankom bilo je malo ironije...
Drug Tito ipak nije došao na otvorenje pa pregledao hortikulturni aranžman za koji sam na tačkama dovukao humus u dvorište. Sad znam i zašto. Nabavio sam, naime, knjigu `Tito u anegdotama` koja je izašla 2006. kao reprint originalnog izdanja iz 1972 - nije za mene, nego za jednog mog nešto starijeg znanca, s kojim pijem čaj u Esplanadi. Neizlječivi je recidivist titomanije, pa mu stalno iz Beograda vučemo slične naslove. U knjizi sam, dakle, našao ovu anegdotu:
`Za svečano otvaranje novog hotela 'Jugoslavija' u leto 1969. najavljeni su kao sigurni gosti Brižit Bardo i Tom Džons. Računalo se da veliko zdanje pored Dunava otvori Tito.
Ali, kad dođe dan otvaranja, nema ni inostranih zvezda, ni predsednika Tita.
Nekoliko meseci docnije u hotelu se održava svečani prijem u čast italijanskog predsednika Saragata. Prvi put tad u hotel dolazi i Tito. Razgleda bogati komfor i daje komplimente. Direktor Šarenac zahvaljuje. Istovremeno i žali:
- Svi mi u kolektivu smo ožalošćeni što vi lično, druže Tito, niste otvorili ovaj hotel... Očekivali smo vas.
- A tako, znači, žao vam je što nisam došao - smeška se Tito. - Pozvali ste i Brižit Bardo na otvaranje, ali nije došla. E, pa pošto ona nije došla, onda nisam ni ja došao. Što da ja dođem na poziv koji je glumica odbila!`
Drug Tito bio je vrlo vješt u PR-u i bolje je menađirao svoj image, nego što bi to za nj obavio `Saachi&Saachi`. Štoviše, da se rodio malo kasnije, danas bi vjerojatno bio direktor najveće slovensko-hrvatske marketinške agencije `Pristop`, umjesto Francija Zavrla, s tim što bi joj on sigurno bio i vlasnik, a ne Bojan Petan.
Novi reprint knjige anegdota o Titu napravljen je dok se titomanija rasplamsava u svim bivšim republikama njegove bivše države. U Sloveniji su se na godišnjicu ustanka, 27. travnja, okupile nepregledne tisuće starkelja u povijesnim odorama, pod trorogim kapama, uz još više mladih, koji su navukli neka šatorska krila, nabacili SMB uniforme teritorijalne obrane, pa se iskupili na ledinama pod spomenicima sa zvijezdom, kao statisti koji samo čekaju da se Veljko Bulajić prodere s krana: `Kamera ide! Akcija!`
U Sarajevu, Titove slike nalaziš u svakoj drugoj kafani i u svakom drugom knjižarskom izlogu gdje se prodaju veliki kalendari s njegovim likom (pokušao sam bez uspjeha naložiti neke tipove da izdamo jedan takav, ali da iza naslovne, kao minu, uvaljamo Kim il Sunga, Ceausescua, Castra i ostalu bratiju). Taksist u Prištini pokazao mi je kako u novčaniku nosi Titovu sličicu. Neću ni spominjati Ninića, Bebu, Luciana Delbianca i Livija Bolkovića, koji su u Puli formirali ljevičarsku koaliciju za 8. izbornu jedinicu, pa doveli i pravu pravcatu Titovu unuku. Saša Broz jedna je jako zgodna mačka s Titovim pogledom: evala, Livio! Dakle, kuha se, kuha, a uskoro će i 25. svibanj, pa će se, bome, orgijati po Kumrovcu. Tom raspoloženju i interesu namijenjena je knjiga anegdota, a u predgovoru reprintu jedan od autora Miloje Popović opisuje njen nastanak:
`Kad smo Zvonko Štaubinger i ja, kao autori, predali predsedniku Titu prvi primerak knjige 'Tito u anegdotama' 24. maja 1972. na njegov osamdeseti rođendan na svečanom prijemu uveče u Palati federacije, slavljenik se iskreno obradovao. Zagledao je knjigu i listao stranice, a onda nam se s osmehom obratio: 'Hvala vam na poklonu, ja sam čuo da ste spremili knjigu. Samo mi recite, da li tu ima nekih opasnih stvari?' 'Svaka Vaša reč je na izvestan način opasna', odgovorili smo. Tito prekide sa listanjem knjige, pogleda nas i reče: 'Možda ste i u pravu..!'`
Sad, možda baš svaka nije bila opasna, ali neke zbilja jesu. Evo, recimo, na 209. stranici ima ova nedužna anegdota:
`S jeseni 1971. nacionalisti i separatisti digli glave. Narod se uznemirio. Tito upozorava:
- Naša armija u prvom redu ima zadatak da brani našu zemlju od spoljnih neprijatelja, ali ako dođe stani-pani, tu je i Armija. To treba svi da znaju.`
Da je ovo izrekao u `Zuhri`, uslijedio bi gromoglasan magnetofonski smijeh. Ali nije, bio je navezan na staromodne, po McLuhanovoj klasifikaciji `tople` medije, ne na `hladne` poput televizije, dakle na film, radio i nadasve novinstvo, o kojemu je također imao svoje mišljenje, što pokazuje anegdota na 197. stranici:
`Kad ga 1969. u Sarajevu zamoliše da iznese svoje mišljenje o ilustrovanoj štampi, Tito reče:
- Ja tu imam neke zamjerke. U posljednje vrijeme ilustrovani listovi mnogo se bave ovom takozvanom seksualnom ofanzivom. Da se razumijemo, ja nisam puritanac, ali čemu to! Ja mislim da je poplava golotinje samo za senilne starce.`
Te godine počeo je izlaziti `Start magazin`. Na naslovnoj stranici bila je Neda Ukraden u vrućim hlačicama, interpretatorica hita `Drugarice, posadimo cveće kuda vojska druga Tita kreće!`
Zatim je išla Olivera Vučo, žena gradonačelnika Beograda, građena kao turbomlazni avion. Uvedena je duplerica s golim modelima. Samo jednom ispuštena je iz lista kad je, naime, `Start` 1977. ekskluzivno objavio privatne fotografije Tita i Jovanke prije izlaska knjige Ive Eterovića `Njihovi dani`. Par je na duplerici prikazan u spavaćoj sobi na Vangi. Kao vojna tajna čuvala se činjenica da je ovaj broj `Starta` prodan lošije od ostalih. Drug Tito, kao malo staromodan vlastodržac, nije sa svojim imageom mogao odoljeti `seksualnoj ofanzivi`. Ali to mu, čini se, neće smetati da uskrsne. Prethodna iskustva s institucionaliziranom eksploatacijom uskrsle osobe ukazuju da za uspjeh takve operacije nije bitno ispravno razumijevanje lika i djela.