Kaže se da je omladina naša budućnost. Međutim, rijetko se postavlja pitanje kakva je to budućnost, odnosno kakva je to naša današnja omladina.
Naravno da nema jednakoznačnog odgovora, kao što sve u društvu nije jednostavno i jasno, ali ono što izgleda u dobroj mjeri očigledno jeste ambijent u kojem sazrijeva naša omladina, daleko od dobroga, može se reći da je krajnje nepovoljan. A tri su faktora koja utiču na formiranje mlade ličnosti: porodica, škola i društvo.
Neosporno je da huligani i kriminalci dolaze iz nižih slojeva društva. Tako je svuda u svijetu, pa nije ništa čudno da i kod nas stasavaju grupe besprizornih iz onih porodica koje su na egzistencijalnom minimumu i gdje je obrazovanje na veoma niskom nivou. Pogledajte one huškače i razbijače na fudbalskim stadionima, pa ćete se uvjeriti da potiču iz niskog radničkog staleža, a isto tako s niskim obrazovnim znanjem. Da bi se spriječili incidenti na fudbalskim stadionima nije samo potrebna pomoć policije, problem je mnogo dublji.
Dugo vremena u Evropi bili su poznati huligani s britanskog ostrva. Svakonedjeljno su se događali krvavi obračuni na stadionima, gdje je često bilo i mrtvih glava. A onda je britanska vlada zajedno s policijom poduzela odlične mjere da bi suzbila to divljanje. Danas se na Ostrvu igraju utakmice gotovo u pozorišnom ambijentu, ali se zato pravi ratovi između sukobljenih grupa mladih događaju ispred stadiona, u susjednim ulicama. To je stoga što je divljanje mladih zapravo klasni problem. Oni su frustrirani što su na margini društvenog sistema, pa bijes zbog svoje pozicije najbolje iskaljuju međusobnim obračunima.
No, mnogo je teže objasniti zašto naša omladina u velikoj mjeri prihvata nacionalizam. I tu značajnu ulogu igra socijalni momenat, ali se čuju i nacionalistička reagovanja i onih mladih koji se fakultetski obrazuju, kao i onih koji dolaze iz dobrostojećih porodica. Pretpostaviti je da razlog leži u okruženju, jer je glasna pripadnost naciji i nacionalističkoj partiji dobar zalog za posao, pa i dobru poziciju u tom poslu. Tu već znanje i moral ne igraju nikakvu ulogu, već bi to mogla biti i prepreka za napredovanje. Tako ih uči današnje društvo. Tako naučeni naši mladići i djevojke samo će u budućnosti reprodukovati neznanje i nemoral.
Na našim televizijama, prevashodno privatnim, prikazuju se emisije za mlade, gdje se forsira šou-biznis kao jedini način uspjeha. Praznoglave djevojke žure da se dopadnu, da stupe na modnu pistu, da postanu fotomodeli. To se doima kao najveći uspjeh za mladog čovjeka. Te djevojke spremne su da gladuju da bi dosegle tankovijatost koja se traži, a što neke zaplate u anoreksiju nije važno. Šta će ti momci i djevojke koji zasnivaju svoj uspjeh na ljepoti uraditi sa svojim životom kada uđu u starije godine? Nije važno, bitno je ubaciti se u život šou-biznisa.
Ne mislim da su naši mladi imalo manje pametni od svojih vršnjaka u zapadnim zemljama, ali za razliku od tih svojih kolega u bogatijim državama njihova pamet je zarobljena u kafićima. Sjede, puše i ispijaju kafe, te pametuju kako za njih prespektive nema u ovoj zemlji, kako se nigdje ne može naći posao. Sjede, puše, tako pričaju, a da ni malim prstom ne pomiču da se stanje za njih promijeni. Znaju li oni da mladi ljudi na Zapadu, mislim najviše na studente, rade uzgredne poslove kako bi sebi zaradili džeparac? Naši čekaju da im roditelji daju koju paru.
U ovoj današnjoj krizi teško je naći posao, ali me neki ljudi upoznati s tim problemom uvjeravaju da se posao ipak može naći, ali samo za one koji žele da rade. Možda to zaposlenje nije onakvo kakvo mladi očekuju, ali je svaka djelatnost bolja nego isjeđavati se u kafićima i kukati nad svojom sudbinom. Zapravo u većini slučajeva mladi ne žele da rade i da stvaraju, nego žele zaposlenje.
Naravno da je protiv mladih i globalna naša situacija u društvu. To što su mladi apatični najviše je odgovoran politički sistem, gdje su političari u potpunosti zanemarili da stvore ambijent kako bi omladina mogla da nađe svoju šansu. Zabrinuti kako namaknuti budžet za svoje potrebe, rukovodiocima državom i našim životima nimalo nije stalo šta će biti s mladim generacijama, važno je jedino da njihov sin ili kćerka dobiju posao kakav hoće ili odu na studiranje u zemlju u koju hoće.
Nema para da se finansira masovni sport, gdje bi se mladi okupili daleko od ulice i droge. Sve je manje para za kulturno-umjetnička udruženja, gdje bi mladi našli smisao u svojim kreacijama. Nema para da se mladi uopšte zainteresuju za rad i stvaralaštvo. Ali ima para za političke i stranačke manifestacije i skupove.
Ništa. Izgleda da su mladi zadovoljni, ne bune se, samo gunđaju u kafićima, puše i ispijaju kafe.