Ugovor o prodaji naftne industrije RS, prvenstveno Rafinerije nafte u Brodu, koji je predsjednik Vlade RS Milorad Dodik parafirao u Moskvi s ruskim naftašima, mogao bi označiti početak najvećeg privrednog iskoraka BiH od raspada bivše nam socijalističke države.
Kada se okončaju svi tehnički detalji u vezi s registracijom kupoprodaje većinskog kapitala Rafinerije nafte, Rafinerije ulja Modriča i banjalučkog distributera `Petrol`, ruska državna kompanija `Zarubežnjeft` će u budžet RS, preuzete kapacitete i infrastrukturu, prema najavama, postepeno upumpati skoro milijardu evra.
Pošto taj paraf ima višestruki značaj, možda nije najznačajnije, ali je možda najkorektnije prvo navesti da on, ukoliko ne bude nekih nepredviđenih okolnosti, predviđa oživljavanje proizvodnje u brodskoj rafineriji i zaposlenje njenih 1.500 radnika, koji su prethodnih godina dovedeni na rub egzistencije.
Zbog nemara, kriminalnih interesa domaćih struktura i uticaja jakih naftnih lobija iz zemlje i inostranstva, najznačajniji privredni kapacitet BiH je svih ovih godina predstavljao sinonim za gubitaše i propale industrijske gigante u BiH.
Preduzeće koje je prije rata prerađivalo četiri miliona tona nafte je uz povremene zastoje funkcionisalo sve do 2000. godine, kada počinje njegov sunovrat potpisivanjem poslovnih ugovora koji su mu sve jače stezali omču oko vrata. Osuđena na gušenje radi bogaćenja posrednika u trgovini naftom, `vazduh` su joj jedan za drugim uzimali aranžmani s kompanijom `Crodux` u vrijeme dok je, da ironija bude veća, njen vlasnik bio hrvatski general Ivan Čermak, zatim `Galaxy` iz Monte Karla, `Petrobart` sa Gibraltara, ruski `Devin` Salambeka Hadžieva, `Glencor`, sve do pokušaja dogovora sa sumnjivim ukrajinskim naftaškim tajkunima.
Kako bi osigurali plan za ubistvo s predumišljajem Rafineriji je na kraju ubrizgana smrtna injekcija u vidu uslužne prerade nafte za londonski `Vitol` pod uslovima za koje su i laici mogli zaključiti da to brodsko preduzeće ne može ispuniti, a skoro bez ikakve zaštitne klauzule. U međuvremenu joj je, naravno, nuđen aparat za vještačko disanje u zamjenu za prodaju za jedan evro, dolar ili neku treću valutu.
Takve igre naglo su prekinute iznenadnim dolaskom Vlade Milorada Dodika, koji je javno obećao da će Rafineriju u pravom smislu riječi prodati, a ne pokloniti. Uspjeli su i pored mnoštva opstrukcija sa strane, među kojima se izdvaja djelimična odluka Savjeta ministara o kvaliteti tečnih naftnih goriva, kojom je Rafineriji trebalo da se omogući prelazni period za tehnološko osposobljavanje za isporuke benzina sa nivoom sumpora po evropskim standardima. Umjesto 2010. godine, dat je rok do kraja ove godine, koji će novi ministar spoljne trgovine zasigurno pokušati naknadno ispraviti. Ta odluka se čak može smatrati i povoljnom ukoliko se ima u vidu da je pri njenom prvom usvajanju 2002. godine pod uticajem lobija kompanije INA i njenih partnera desetak puta skidana sa dnevnog reda Savjeta ministara!
Naravno da cjelokupni projekat neće naići na tekuće i vanredne poteškoće, od vjerovatnog pristizanja novih faktura sa potraživanjima ko zna odakle, nedostatka visokostručnog kadra i drugih.
Bitno je, međutim, da domaća industrija počne uzvraćati udarac onima zbog kojih se godišnji odliv novca iz ove zemlje mjeri milijardama KM. Ukoliko ruska kompanija uspije postepeno oduzimati dio tržišnog kolača konkurentima iz Hrvatske i Mađarske, to će nesumnjivo osjetiti svi građeni BiH, a ne samo RS.
Smanjenje uvoza naftnih derivata, odnosno ublažavanje spoljnotrgovinskog deficita za nekih 350 miliona KM, te povećanje prihoda po osnovu poreza i akciza, predstavljaće boljitak svima u ovoj državi.
Zbog toga na uspjeh vlasti RS iz Sarajeva ne treba reagovati zajedljivo, ljubomorno i opstrukcionistički, već podrškom i zajedničkim djelovanjem kako bi se projekat sproveo što lakše i uspješnije. Dakle, oni koji se vole nazivati bh. patriotama sada će biti u prilici da svoje osjećaje prema napretku države pokažu na djelu. Ukoliko to izostane, lako je moguće da se uđe u začarani krug gloženja, koji dugoročno može imati negativne posljedice ne samo za privrednu, već možda više za političku i svaku drugu stabilizaciju prilika u BiH.
Što se tiče Vlade RS, na redu je ugovor sa `Strabagom` o izgradnji mreže autoputeva.