Savjet ministara je konačno, poslije skoro četiri mjeseca natezanja, donio odluku koja je Rafineriji nafte u Brodu dala zeleno svjetlo da pokrene proizvodnju i potvrdi prognoze ekonomskih stručnjaka da će trenutno najveći gubitaš RS postati jedan od najznačajnijih izvoznika iz BiH.
Međutim, donošenjem odluke dobijena je tek prva bitka protiv brojnih lobija koji žele da po svaku cijenu onemoguće ili uspore dolazak Rusa u Brod. Sada predstoji čekanje Konkurencijskog savjeta, koji treba da donese saglasnost koja će i formalno omogućiti da se ugovorena sredstva za investicije aktiviraju. Apsurdno je što su Konkurencijskom savjetu potrebni mjeseci da utvrdi da u BiH postoji jedna Rafinerija nafte, da je u zemlji slobodan uvoz goriva i da nema šanse da Rafinerija može da ugrozi bilo koga osim švercera, profitera, špekulanata i prevaranata koji godinama koriste nesređeno stanje naftnog tržišta BiH da na lak način pune svoje džepove.
I dok tako Savjet ministara i Konkurencijski savjet polagano razmatraju ekonomske projekte koji za cilj imaju pokretanje proizvodnje i pritom se olako igraju sa milijardama maraka koje treba da stignu u BiH, naši susjedi ne gube vrijeme da se pripreme za udar, koji će bez sumnje pretrpjeti njihova naftna industrija kad pogoni u Rafineriji zahuktaju punom parom.
INA, koja praktično drži tržište BiH, ulaže skoro milijardu evra u modernizaciju svojih postrojenja kako bi se na neki način suprotstavila nadolazećoj prijetnji sa Istoka. Interesantno je da će gro tih investicija biti za dostizanje evropskog kvaliteta goriva, što jasno govori da gorivo koje danas u BiH stiže iz Hrvatske ne zadovoljava evropske standarde zbog kojih se Rafineriji osporavalo pokretanje proizvodnje.
Ni u Srbiji ne sjede skrštenih ruku. Oni su svoju proizvodnju zaštitili zabranom uvoza derivata i danas od privatizacije naftnog sektora očekuju milijarde evra.
Međutim, možda je i dobro što su novi vlasnici Rafinerije u Brodu odmah na startu vidjeli u kavom će okruženju raditi, tako da odmah mogu računati na brojne opstrukcije. Žalosno je što zemlja u tranziciji kakva je BiH, umjesto da na svaki način štiti i privlači velike ulagače, i one malobrojne koji se odluče da u nju investiraju pokušava da odbije.
Zar nije logično da se pruži šansa Rafineriji, koja trenutno godišnje proizvodi samo desetine miliona maraka gubitka, da postane jedno od najznačajnijih preduzeća. Osim mnogo puta spominjane direktne koristi koju će od pokretanja proizvodnje imati 1.500 porodica u Brodu, entitetski i državni budžeti, imaće i brojna mala preduzeća. Procjenjuje se da će pokretanjem Broda oživjeti oko 60 malih preduzeća, što će dodatno otvoriti nova radna mjesta i povećati društveni dohodak.
Ako se pogleda dalekosežnije u budućnost, tek onda će se vidjeti puni značaj pokretanja Rafinerije. Planom investicija, iz Rafinerije bi do 2010. godine trebalo da izlaze samo goriva koja zadovoljavaju najviše evropske standarde. Takođe, najavljena gradnja autoputeva u BiH će biti znatno jeftinija, jer se bitumen za put, ali i velika količina neophodnih maziva neće morati uvoziti. Kako kažu stari radnici Rafinerije, upravo je za tim bitumenima prije rata vladala velika potražnja u Italiji i Austriji.
Takođe ne treba zaboraviti da je uz Rafineriju nafte privatizovana modrička Rafinerija ulja, koja će sada biti u prilici da sa hidrokrekovanim bazama koje budu stizala iz Broda počne proizvodnju sve traženijih sintetičkih ulja. Takođe će i u prezaduženi `Petrol` biti uložena značajna sredstva na kompletnoj obnovi distributivne mreže i modernizaciji pumpi.
Naftna industrija RS sada ima priliku da se poput feniksa izdigne iz pepela i pruži nadu brojnim propalim preduzećima u BiH, tako što će im pokazati da se dobrom voljom, riješenošću i željom za uspjehom mogu pokrenuti i oni koji danas izgledaju kao beznadežni slučajevi.