U životu pojedinaca i grupa očekivanje praznika i sam praznik ima poseban značaj koji se običnim instrumentima teško može objasniti. Neki imaju sasvim individualan karakter, a neki planetarni.
Svima je zajedničko da okreću čoveka dobrom i lepom. I ovo želi podeliti s okruženjem, s komšijom, sa drugom grupom. Kada sam ja srećan, oseti i ti malo moje sreće.
U tome je i osnovna poruka i religije i čoveka kao takvog. Fratri širom sveta vekovima pozdravljaju s `mir i dobro`! Univerzalna poruka za sve ljude i za sva vremena... Danas i te kako potrebna jer se uz nužan dijalog civilizacija preti s konfliktom. Ekskluzivnost civilizacijskih normi pretnja je ovom 21. veku. Ovo dobro koriste svakojaki ekstremisti koji i danas koriste religiju i ideologije po svojim tumačenjima i za svoje vlastite interese. Nije problem islam kao religija, već ekstremna tumačenja koja mase vernika okreću od poruka mira i dobrog. Džihad, naravno, ne znači sveti rat protiv svih i svakog ko nije pripadnik ove religije, već je sveti rat svakog pojedinca protiv svega lošeg u svojoj duši. A taj sveti rat se vodi u svakom pojedincu, verovao u Boga ili ne.
Pred ovogodišnji sveti muslimanski mesec ramazan čitao sam propoved jednog imama iz Bosne i Hercegovine, koji se osvrnuo i na nedavne aretacije ekstremista u Nemačkoj, koji su spremali terorističke akcije. On je posebno istakao da terorizam nema ništa zajedničo s islamom i da šteti i muslimanima širom sveta, te naglasio da muslimani moraju da žive u miru sa svojim komšijama i da šire mir i ljubav. `Čuvajmo se nastranosti, ekstremizma u bilo kom pogledu`, napisao je.
Posle 11. septembra 2001. intenzivno se traži način kako odvojiti islam od svih onih tumačenja koja ga svode na ideologiju terorizma, ekstremizma, netolerancije. U traženju takvih rešenja najkompetentniji su oni iz Islamske zajednice, koji shvataju značaj renesanse u zapadnom svetu pre mnogo stoleća, a koja je započela proces odvajanja religije od oružja za ideološke konfrontacije i eksluzivizma. Zapravo, proces još traje i uvek su prisutne želje da se iza religijskih vrednosti kriju i ideološki i politički interesi.
Aretacije ekstremista s pridevom islama u Danskoj, Nemačkoj i Austriji na sreću su sprečile tragedije i, nažalost, opet udarile u evropska nastojanja na toleranciji, suživotu i poverenju svih njenih građana, bez obzira na to kojim imenom zovu svog stvoritelja, a pogotovo na mešanje religije i političkih stavova donosi samo štetu.
A osnova je tolerancija. U mojoj kući poštuj njene običaje, a ja ću da poštujem tvoje u tvojoj kući. Svako nametanje može da prouzrokuje samo zlo. Hvala bogu, svi mi imamo i svoje praznike i svoje običaje i podelimo ih jedni sa drugima. Jer samo smo pojedinci koji imaju mnogo više sličnog nego različitog.
Bosna i Hercegovina mogla bi iskoristiti svoju šansu da postane neka vrsta evropskog amortizera za, u planetarnom značenju, dijalog civilizacija i izbacivanje konflikta iz političko- ideoloških rečnika pojedinih grupa. Ovo će joj otvoriti vrata u Evropsku uniju, a ne tumačenja šta je evropska norma briselskih birokrata, ni komesari EU. Možda se osećaju tako samouverenim da zaboravljaju ko čini EU i ko određuje njenu politiku i standarde!?
Za ovogodišnji katolički Božič evropska, šengenska granica približiće se Bosni i Hercegovini. Granica Evrope se zatvara i otvara na slovenačko-hrvatskoj granici. A to znači i duge kolone, striktine kontrole..., sve ono što proističe iz strogih propisa i standarda. Slovenija, tokom predsedavanja EU u prvom polugodištu 2008, najavljuje ponovno stavljanje na agendu inicijativu iz Soluna o širenju Unije na zapadni Balkan. Još jedna šansa za sve političke snage u Bosni i Hercegovini da razmisle o svomu što imaju zajedničko i da ostvare uistinu ono što za praznike čestitaju jedni drugima.