Ura! Uspeli smo! Šta? Kako šta, pa da odložimo zakazane pregovore u Beču i to za celih nedelju dana. "Velika diplomatska pobeda" naše politike i to baš sada kada ne znamo gde nam je dupe gde nam je glava. Pardon, kada ne znamo da li pre da sastavljamo pregovarački tim ili da konstituišemo Skupštinu.
Da li da sastavljamo vladu koja će da zastupa nacionalne interese na bazi `nove` rezolucije koju će doneti Skupština ili da prvo izaberemo jednu od ponuđenih rezolucija (DSS-ovsku, radikalsku, Vladinu...) pa da na osnovu nje pokušamo da sastavimo vladu. Ali, na moju veliku žalost, nigde naslova o `velikoj diplomatskoj pobedi`. Tek kratke, stidljive, agencijske vesti. A to je valjda i logično s obzirom na to da je predizborna kampanja odavno završena.Ali, posle ove `pobede` nema mesta slavlju ni vremena za opuštanje. Moramo pod hitno doneti `novu rezoluciju` u Skupštini, a to nam neće biti teško s obzirom na to da smo davno u Ustavu zapisali da je Kosovo - Srbija. Tako da ni najviša zakonodavna vlast ne može mimo, a kamoli protiv Ustava. Oduvek smo bili legalisti tako da sam po pitanju `nove rezolucije` potpuno spokojan. Uostalom, nisu li još i Miloševićeve skupštine radile isto. Prkosile `međunarodnoj imperijalističkoj zaveri` protiv srpskog naroda i sa gnušanjem odbacivale sve ponuđene predloge međunarodne zajednice. I to se pokazalo veoma učinkovito! Kada se samo setim kako su drhtali pred našim nepokolebljivim vođom i onim britkim parolama - `Srbija se saginjati neće! Ješćemo korenje! Nikada NATO-ovska čizma neće gaziti svetu srpsku zemlju!` - i mene danas obuzme ponos.
Doduše nekada smo imali zbilja neprikosnovenog vođu, koji je s lakoćom za svoje referendume obezbeđivao skoro `albansko-rumunsku` većinu od blizu 100%, a danas niti imamo vođu, niti ovaj koji nam se nameće može da dobaci preko 55%, ali je i to dovoljno za kontinuitet ideja i politike. Nekada je Sloba na KiM okupljao po 100.000 ljudi na mitinzima, dok je na zbilja veličanstvenom mitingu na beogradskom Ušću bilo možda i svih milion. E, to su bila vremena. A Koštunica je danas jedva uspeo da u severnom delu Kosovske Mitrovice okupi 10.000 duša. Bar tako kažu njegovi mediji. U bastionu srpstva na KiM. Na centralnom gradskom trgu, nostalgično nazvanom Šumadija. Drugih mitinga podrške Srbima na KiM nije bilo. Ali je zato Crkva ponovo sa narodom i ponovo se uzdamo u Ruse. Jedina razlika je u tome što smo se nekada uzdali u njihove rakete S-300, a danas u pravo veta u UN-u. Rakete nikada nisu stigle, a za veto ćemo tek da vidimo. Sloba je bio neprikosnoveni vođa. Imao je iza sebe narod, partiju sa milion članova, Crkvu i Akademiju nauka, nepobedivu JNA! I nije uspeo, iako je Kosovo `branio` bolje nego ovi danas. Dakle, ne važi ona - `Sve je isto, samo njega nema`, već pre ona druga - `Sloba je bio bolji`. Mada i ovo danas liči. Pa, zašto onda ponovo raspaljujemo patriotska osećanja i stvaramo atmosferu fatalizma, zašto ponovo branimo izgubljeno, prkosimo i pretimo međunarodnoj zajednici? Zašto ništa ne učimo od istorije koju smo tako bolno i teško preživeli? Zašto smo stalno ponavljači?
Možda se deo odgovora nalazi u lucidnim razmišljanjima Teofila Pančića o današnjem `vođi` svekolikog srpstva. Elem, Teofil kaže: `Meni Koštunica više liči na Tuđmana nego na Miloševića, jer ima tu Tuđmanovu zadrtost i fanatizam i spreman je da učini sve da bi se ostvarila njegova vizija. On je u stanju da od sebe i Srbije učini sve (da zarati sa svima i prekine diplomatske odnose) da bi ostvario svoj cilj. On je čovek koji direktno opšti sa istorijom i na manje od istorije ne pristaje, jer je sve manje njega nedostojno... mi možda potcenjujemo njegov potencijal za pravljenje štete, a on će žrtvovati sve nas samo da u nekoj budućoj istoriji ne bude zapisan kao čovek koji je izgubio Kosovo! `Taština, taština i samo taština. I sujeta jednog čoveka čija je politika prema Crnoj Gori, koju danas u Srbiji više niko i ne pominje, doživela poraz kao što će ga doživeti i ova prema Kosovu.
Sećate li se konačno i tog Rambujea i znate li šta nam je tada nuđeno i šta smo, baš kao što to i danas činimo, sa gnušanjem odbijali. Da, i tada su nam baš kao i danas stizale urazumljujuće poruke iz sveta, a mi smo ih ignorisali. I tada su nam predlagana realna rešenja i nuđeni sporazumi koje smo mi odbacivali kao ponižavajuće. A, danas bismo sve to oberučke prihvatili. Malo milom, a malo silom pristali smo na sve ono za šta smo se zaklinjali da nikada nećemo pristati. Sloba nije hteo da siđe sa vlasti, pa su ga skinuli, nije hteo da da Kosovo, pa su ga sami uzeli, nismo pristajali na okupaciju i prelazak NATO snaga preko naše teritorije, pa smo prošle godine potpisali baš taj sporazum, negirali smo ratne zločine i ubijanje civilnog stanovništva na KiM, a onda smo počeli da vadimo hladnjače sa leševima i otkopavamo masovne grobnice usred Beograda, slavili smo ubice, a danas im sudimo i šaljemo ih u Hag? Opet nećemo i ne damo, iako dobro znamo da je svaka sledeća ponuda po nas sve gora i da je cena koju ćemo platiti sve veća.
Opet imamo ponudu i opet nam dolaze ljudi i prenose vrlo jednostavne poruke koje mi ignorišemo. Hoćemo pošto-poto da budemo ponavljači. Pre nekoliko dana državni podsekretar SAD za Evropu Danijel Frid nam je po ko zna koji put u ime svoje zemlje poručio - `U trenucima rešavanja statusa Kosova izbor pred kojim se nalazi Srbija je evropska budućnost ili izolacija!` A, da ne bismo pomislili da je on samo podsekretar pozdravila nas je i Kondoliza Rajs. `Odugovlačenje rešavanja kosovskog problema bi moglo da dovede do eskalacije novog nasilja na KiM`, poručuje ona. Ako nam se ono iz marta 2004. nije dopalo i ako se ne sećamo kako su tada prošli kosovski Srbi i ne shvatamo kako će ponovo proći ako to mi budemo želeli. A, izgleda da neko to ovde baš želi da bi zadovoljio svoju sujetu i taštinu i u školske udžbenike ušao kao inspirator još jedne veličanstvene seobe naroda.
Nema više vremena, a mi se baš u vreme uzdamo. Ne slušamo odlazećeg Ahtisarija, koji kaže `da je Kosovo problem koji vreme ne može rešiti, pa će to učiniti Savet bezbednosti kako bi potom mogao da se bavi mnogo ozbiljnijim stvarima poput izraelsko-palestinskog sukoba! `Ko razume shvatiće. Ko je pametan prihvatiće!
Zato bi bilo pametnije da na predstojećem zasedanju Skupština Srbije donese rezoluciju kojom će tražiti retroaktivno prihvatanje sporazuma predloženog u Rambujeu, jer će u protivnom za nekoliko godina sve svetske agencije pod oznakom hitno preneti sledeću vest - `Danas je Skupština Republike Šumadija (koja je državno-pravni sledbenik Republike Srbije, naslednice bivše državne zajednice Srbije i Crne Gore, inače proistekle iz SRJ, koja je pak nastala raspadom SFRJ) tesnom većinom od 126 glasova `za` usvojila rezoluciju kojom se Vlada, predsednik i premijer ovlašćuju da pokrenu snažnu diplomatsku inicijativu za naknadno prihvatanje Ahtisarijevog plana za rešavanje statusa KiM!`