Drugi dio imovine nekada uspješne prijedorske Fabrike celuloze i papira "Celpak" našao se na licitaciji. Iako je licitacija "uspjela" i ubrano nešto manje od milion maraka koje će biti podijeljene, između ostalih, i radnicima, nažalost, nastavljena je stara praksa da je sve kupljeno po najnižoj cijeni. Ponovo su surova pravila presudila i imovina je otišla u ruke privatnika daleko ispod procijenjene vrijednosti.
Za razliku od prve licitacije, ovaj put se našla vrednija imovina. Iako procijenjena na 1,8 miliona KM, stečajna upravnica bila je, valjda po devizi bolje išta nego ništa, na kraju zadovoljna sa dobijenih nešto manje od milion.
Bilo kako bilo, licitacije na kojima se nudi imovina naših preduzeća su veoma otužne. Sve što je decenijama sticano mukotrpnim radom zaposlenih za tren je raspršeno za mizernu svotu novca, baš kao u slučaju "Celpaka". Zainteresovani ponuđači kupili sve što je bilo u ponudi kao na tržnici.
Ovaj sumoran način rasprodaje imovine državnih preduzeća opravdan je, ako ni zbog čega drugog, što će radnici, među kojima najvećih broj siromašnih, dobiti nešto novca. Bar da mirno spavaju do sljedeće licitacije.
Jer "Celpak" raspolaže još imovinom koja vrijedi oko 11 miliona KM. Nadati se bar da će se ostvariti san svih Prijedorčana da ostatak fabrike bude prodat u cjelini dovoljno odvažnom kupcu koji će uložiti u proizvodnju.