Radimira Čačića izbacilo iz rođene stranke! Točno znam kako se osjeća – i mene su izbacivali iz novina koje sam osnovao, a osim toga, jednom sam se i razvodio.
Kod njega je moralo biti kao kombinacije ta dva doživljaja - uklonila ga je Vesna Pusić, dugogodišnja politička partnerica s kojom je, s obzirom na to da se čovjek u njegovim godinama već u potpunosti posveti poslu, provodio više vremena nego sa ženom. I žena mu je, doduše, partnerica u biznisu, ali onom građevinskom, u privatnom poduzeću "Coning", gdje radi kao direktorica. Svoje interese u toj firmi, Čačić je stavio u mirovanje kad je postao ministar.
Što je najgore za psihu takvog agresivca, isključili su ga dok je bio u zatvoru, pa im ne može odgovarati, davati velike intervjue, ići od podružnice do podružnice i držati govore protiv rukovodstva koje ga je jednoglasno odbacilo, iako ih je sve doveo na pozicije u stranci i na državnim sinekurama, samo što im je vlada, pod nadzorom većinske partnerske partije, sad dala nove ustupke, kako bi podržali Čačićevo isključenje. Znači, izdaja na sve strane! No, vladinovci tvrde da je sam Čačić prvi započeo - nije mirovao u zatvoru, gdje sjedi u ustanovi otvorenog tipa u Valturi, igra tenis i golf, svaki vikend odlazi na odsustvo, nego se nimalo diskretno počeo sastajati s raznim ljudima i objašnjavati im kakav novi smjer namjerava zauzeti kad uoči ljeta izađe iz konfinacije. Prevršilo je mjeru kad se našao sa Bandićem, što su prenijele sve novine, pišući da je s njim zakovao savez za iduće parlamentarne izbore. Bandić bi trebao oko sebe okupiti kapacitete za tzv. Treći put - znači politički blok koji će privući glasove sredine, nezadovoljnika koji - sudeći po anketama - više ne vjeruju ni lijevima, ni desnima, pa obje stožerne stranke stvorene pod egidom "historijskih ideologija", znači socijaldemokrati i nacionalisti, dobivaju prilično mizernu podršku, koja se usporedno smanjuje.
Ima, dakle, nešto u toj Bandićevoj ideji da okupi makar i heterogene centrumaše, različite oportuniste. On sam osvojio je na lokalnim izborima Zagreb, gdje se nalazi petina glasačakog tijela, a obuhvaća, zapravo, četvrtinu populacije. U ovakvoj političkoj krizi koja je prerasla u biračku "krizu identiteta" čini mu se da svoje ambicije više ne treba ograničavati - ni prije tome nije bio sklon - iako je već popušio na predsjedničkim izborima, a kad je na prošlim izborima formirao stranku pa izašao na parlamentarne, nije prešao prag. To je sasvim logično - ljudi imaju drukčija očekivanja od lidera gradske hunte, da ne kažemo komunalne političke mafije, te od predsjednika države ili stranačkoga vođe.
Kumice na zagrebačkoj zelenoj tržnici obožavaju Bandića koji ih redovno obilazi, gotovo isto tako često kao i Rome u blatnjavoj gradskoj periferijskoj četvrti Kozari bok. Čak im je na Dolcu, glavnoj tržnici, podigao brončani kip - teta s pletenom korpom na glavi, akademska bronca, pravi monument - spomenik neznanoj kumici... I, kad su jednu od njih uoči predsjedničkih izbora upitali: "I, kaj, bute onda glasali za našega Milana?" Odgovorila je trijezno: "A ne, kaj god, glasala bum za onog gospona s belim klavirom!" Tako je i bilo. Pobijedio je Ivo Josipović, sveučilišni profesor, jer, kao što su Bandiću rekli, neki njegovi najbliži suradnici: "Milane, sve možemo zamisliti, osim da ti razgovaraš s Obamom!" Tu se on uvrijedio, jer sam to može zamisliti. Nikad ga nije sputavao manjak ambicija, a energije mu ne fali. Ali, shvatio je - pogotovo poslije uglavnom nezamijećenog poraza na parlamentrnim izborima s vlastitom gradonačelničkom listom kakve su 2011. bile popularne - da to više tako ne ide... Nije bitno koliko glasova dobiješ u svojoj lokalnoj izbornoj jedinici - odnosno dvije-tri, koliko ih Zagreb zahvaća - kad gubiš u svim ostalim, jer nisi nacionalna organizacija...
Bivši splitski gradonačelnik Kerum, za kojeg bi odoka rekao da je puno gluplji, kompenzirao je problem povezujući se s jednom nacionalnom strankom, frakcijom Hrvatske stranke prava, HSP dr. Ante Starčević, ekstremistima koji u svakoj izbornoj jedinici uvijek ostanu ispod praga, negdje na 2 do 3 posto, ali obavezno nađu barem nešto šljama da za njih glasa, jer su rasprostranjeni poput korova. Da im je on još napumpao u svojoj izbornoj jedinici, svugdje bi prelazili, pa su mogli potegnuti sedam-osam zastupnika i okljaštriti desni centar. Stoga im je odmah uletjela tadašnja šefica HDZ-a Jadrnka Kosor pa jednima i drugima ponudila prijeizbornu koaliciju i dala tri zajamčena mjesta.
Prevršilo je mjeru kad se našao s Bandićem, što su prenijele sve novine, pišući da je s njim zakovao savez za iduće parlamentarne izbore. Bandić bi trebao oko sebe okupiti kapacitete za tzv. Treći put
Poučen svim tim iskustvima te povezan u posljednje vrijeme i s veoma promućurnim predsjednikom Josipovićem kojemu će u ovoj, izbornoj godini, biti i te kako potrebna svaka podrška, jer ide i protiv desnice i protiv vrha svoje, lijeve stranke, s kojom je u groznim odnosima, Milan je - svejedno po čijem naputku - stao stvarati općehrvatski regionalni savez, u koji bi prvo želio privući varaždinski HNS, a kako opravdano misli da Ratko ondje ima velik utjecaj, sastao se i s njim pa nešto domunđavao, i to je odmah procurilo u novine... Kalkulacija je jasna - Bandić u Zagrebu, plus Ratko u Varaždinu, a osječki gradonačlnik Vrkić, haenesovac u Osijeku... Možda bi im prišao čak i tamošnji filofašistički HDSSB, koji ima čvrstu lokalnu potporu… To bi bila doista moćna koalicija. A imaš iistarski IDS, također regionalnu stranku, te HSLS, zagrebačke vanparlamentarne liberale, dosta uspješne u Zagrebu, s kojima Bandić već koalira u gradskoj skupštini.
Bandić može s Čačićem, a može i s HDSSB-om, ali teško bi Ratko svoje Varaždince nagovorio na tu neprirodnu vezu, iako bi ih lako naveo da koaliraju s HDZ-om, koji je s tim mračnim slavonskim likovima, zapravo vlastitim disidentima, vodinesmiljenu borbusve otkako im je ratnog poglavicu Glavaša otpremio na robiju. Da se i ne govori o “partizanskom” IDS-u, gdje bi se na ideju o takvoj koaliciji pobljuvali…
Dakle, sve ono što bi političari mogli ugovoriti, birači bi teško mogli svariti, ali da se nešto ozbiljno kuha na tom zasad virtualnom centru gdje se mijesi Treći put, nema sumnje, pa je vlada Zorana Milnovića, odmah preventivno djelovala… Kako nije sposobna realizirati bilo koju od nakana što ih je kao izborni program pobrojala u svom planu oporavka privrede i društva, “Planu 21”, bave se samo stranačkim i medjskim inženjeringom, kopirajući Sanadera i Pašalića, služeći se istim metodama i istim ljudima. Sad su se još našli usred korupcijske afere, koja otkiva kako ministar financije odobrava kredit iz budžetske aktive svom zamjeniku u ministarstvu, tako da se mit o “poštenom režimu” ruši u prah i pepeo. Jasno je da samo diskretni politički teror može osigurati poljuljanu vlast. Znači, čim je Čačić izašao na dopust pa stao šurovati s trećeputašima, sinula je munja i pogodio ga je grom.
Vesna Pusić bila je tu tek transmisija. Ona nema političku težinu u stranci osim one koje zadobiva kao potpredsjednica vlade. Odvojiš li je od vlasti, ona je samo gospođa srednjih godina koja s bilo kakvom vlastitom političkom organizacijom nigdje ne može prijeći prag, osobito ne u Varaždinu, konzervativnom kramarskom gnijezdu, gdje bi se prije ubili nego glasali za jednu ženu, i to tuđu.
Možda bi Čačić zbog sveopće izdaje osjetio neko ogorčenje da je za to sposoban, da je introspektivan, tankoćutne prirode, kakve nije. U zatvoru, istrimao se i nabildao, od nosoroga preobrazio u velociraptora, pa se sprema za novu rundu. To što su ga isključili isto je kao da su ga 1944. izbacili iz ustaškog pokreta. On je ionako svima i svakome u gradu povjerio da kao Treći ili bilo kakav put više ni u snu ne namjerava koalirati sa Zoranom Milanovićem injegovim propalim SDP-om, nego se sprema na ulazak u vlast s HDZ-om, ali sad tek treba vidjeti s kojih pozicija i pod kojim uvjetima. On je i do sad uvijek tako radio – uoči parlamentarnih izbora napravio bi savez mlenih pa onda mirno čekao rezultete da vidi koliki im je ucjenjivački kapacitet… Već je tri puta osnivao tzv. “Porečku skupinu”, koja se zvala ovako i onako, a uvijek je grupiralanjegova Varaždince, Istrijane, razne penzionerske blefere i centrumaške epigone koji su spremni na sve za jedan ministarski mandat ili dva-tri direktorstva u javnim poduzećima.
Čim izađe iz zatvora, Ratko će opet prionuti istom poslu i nema nikakve sumnje da će biti uspješan – on je autentična endemska hrvatska politička životinja, predator kojega ne treba stavljati na popis ugroženih vrsta. Možeš se okladiti da će opet igrati prvorazrednu rolu, kao što s podjednakom sigurnošću možeš predvijeti kako će i Vesna Pusić pritom negdje naći jednu komfornu, prostranu fotelju…