Kolumne

Ratni pijev novog bega

Dragan Jerinić

Bosna i Hercegovina nakon izbora sve više liči na polumrtvu kobilu na koju je uzjahao lider SDP-a Zlatko Lagumdžija i sad je krvnički mamuza pričajući da će na njoj uspjeti nekako da dotrči do Brisela, uzdajući se u pomoć Vašingtona, a ne vidi da na svaki njegov potez i udarac ta jadna kobila samo što lipsala nije.

Na dan posjete američkog državnog sekretara Hilari Klinton "Tajms" je objavio Lagumdžijinu prijetnju, koji se od izborne noći ponaša kao novi bosanski beg, da će upotrebom sile zaustaviti Milorada Dodika ukoliko bude kršio Ustav.

"Ili ću naći način da legitimno zaustavim Dodika u kršenju Ustava fizičkom silom, nad kojom imam ovlašćenja, ili ću biti smijenjen i neki ludi radikali će preuzeti moju dužnost i to će učiniti. BiH se mora svim sredstvima odbraniti od secesije ili će u protivnom biti uništena od strane islamskih radikala koji će započeti rat", rekao je Lagumdžija, lažno se predstavljajući britanskim novinarima kao nekakav budući bosanski premijer.

To što se Lagumdžija ničim izazvan proglasio izbornim pobjednikom može se donekle i razumjeti, jer je u državnom parlamentu SDP povećao broj poslanika, pa i činjenica da se vidi kao predsjedavajući Savjeta ministara možda se može logično prihvatiti kao dio političke taktike u predstojećim razgovorima o formiranju vlasti.

Ali, kako se može shvatiti njegovo brutalno prekrajanje Ustava, izmišljanje virtuelnih funkcija i ovlaštenja da on kao "bosanski premijer komanduje policijskom i vojnom silom"? Ovo o čemu priča Zlatko Lagumdžija graniči sa bolesnom i fanatičnom ambicioznošću i pokazuje da je postizborni kurs prema legitimnim predstavnicima Srba i Hrvata, koji je SDP zauzeo, puno radikalniji od onog koji je svojevremeno promovisao i provodio Haris Silajdžić.

Dvadesetak dana prije izbora jedan od SDP-ovih fanova u Sarajevu  objašnjavao mi je strategiju skrojenu u Lagumdžijinom štabu za zaustavljanju secesionističke politike upotrebom fizičke sile kojom je juče "crveni" beg i zvanično zaprijetio.

"Vidiš, MUP Federacije samo u Tuzlanskom kantonu ima oko 600 vozila. Samo jedna trećina je dovoljna da federalna policija okupira Brčko i time presječe Republiku Srpsku na dva dijela. I to je kraj. Nema Više Republike Srpske", pojašnjavan mi je taj  strateški SDP-ov "Bilckrig".

Smiješno, zar ne? I meni je bilo tada, a danas, poslije teksta u "Tajmsu" vidim da stvarno ima, sočno rečeno, baš dobrih budala, koje su umislile da su samo oni pobijedili na izborima i da razmišljaju da mogu, po nekakvom slovu zakona i Ustava da "policijskoj sili nad kojom imaju efektivnu kontrolu" narede nekakvu sličnu akciju.

Za neupućene, predsjedavajući Savjeta ministara nema ama baš nikakve Ustavne veze s komandom nad Oružanim snagama kao ni zakonskih mogućnosti da usmjerava rad federalne niti kantonalnih policija pa ni u Tuzlanskom kantonu, u kojem SDP vlada više od petnaest godina. Svaki takav potpisan akt ili urađen potez koji bi vodio u tom pravcu dao bi povoda Tužilaštvu BiH da uhapsi svakog takvog "bosanskog premijera". Što brže, to bolje.

Pored jasne poruke izabranim predstavnicima Srba i Hrvata kakvu politiku mogu očekivati od Zlatka Lagumdžije kao novog bošnjačkog lidera, veoma je bitno i vrijeme kada je plasirana njegova prijetnja. Kako je bilo jasno da Hilari Klinton neće donositi nikakav novi ustavni paket, tipa Dejtona ili Vašingtona dva, već jasnu poruku koju je više puta ponovila u razgovoru s predstavnicima vlasti da SAD podržavaju BiH kao demokratsku, multietničku državu, ali i nikakvu secesiju te da bi voljela vidjeti ustavne promjene koje bi vodile funkcionalnijoj vlasti, ali te promjene ne mogu doći izvana, nego moraju biti generisane iznutra.

Kako na bošnjačkoj političkoj sceni uporno guraju tezu da je insistiranje Vašingtona i Brisela na unutrašnjem dogovoru dovelo do potpunog zastoja u reformama, te takvu politiku smatraju dizanjem ruku od BiH, jer se odustalo od nametanja rješenja, onda je jasnije zašto upravo Lagumdžija na dan posjete Hilari Klinton daje borbene izjave braneći tobože državu od secesionista i islamskih ekstremista. Samo nije jasno na koga je mislio kada kaže islamski radikali, jer se za sada jedino on ponaša ekstremistički. Nije valjda mislio na Sulejmana Tihića?

Taj njegov ratni pijev, koji je, u stvari, trebalo da bude jak, prodoran, liderski poklič, namijenjen je američkim ušima, jer se tako pokušava i nametnuti kao jedini političar koji može, eto, očuvati jedinstvenu državu.

Ali, ima nešto šizofreno u takvom pristupu rješavanja postizborne križaljke. S kim to Zlatko Lagumdžija planira formirati vlast i po kojem principu? S kim to on misli sutra-prekosutra sjesti i probati dogovoriti bar nekakav ustavni aražman, pa makar se on odnosio samo na izvršenje presude Evropskog suda o izboru članova Predsjedništva BiH.

Kako Lagumdžija uopšte može pogledati u oči Milorada Dodika te očekivati da će njegovi poslanici sutra u državnom parlamentu dići ruke za njega kada budu birali predsjedavajućeg Savjeta ministara ako mu preko stranih medija prijeti da će ga silom proganjati ukoliko SNSD ostane dosljedan principu da će ući u Savjet ministara pod uslovom da se stranke iz Federacije jasno odrede prema prenosu nadležnosti Republike Srpske.

SDP nije na izborima dobio legitimitet da hapsi i postavlja ultimatume predstavnicima drugih stranaka zato šte se ne ponašaju po crvenom obrascu kojeg je ukoričenog Lagumdžija nosao po stranačkim tribinama i TV debatama govoreći "ovdje je sve zapisano".

Nastavi li novi bosanski beg ovako rušilački da se ponaša, biće da je Dragan Čović stvarno bio u pravu kada je najavio nove opšte izbore za dvije godine. Ako do tada bude ostalo šta od države.

Najčitanije