Izborna utrka za predsjednika Saveza samostalnih sindikata (SSS) BiH, koju ne prati veliki medijski interes, kristalno jasno pokazuje stanje bh. društva.
Iako se radi o sindikatu koji okuplja članove sa područja Federacije BiH, ovaj sindikat nikada nije riješio problem svoje registracije i naziva, ali time se niko od rukovodstva nije bavio, niti će.
Dva mandata Edhema Bibera zapamćena su po njegovom razlazu sa SDP BiH, te nikada razjašnjenim prijetnjama na njegov račun. Ko je prijetio čelniku sindikata u FBiH, nejasno je, a zbog čega, to je tek pitanje za dublju analizu. Kada je otišao Sulejman Hrle iz SSS BiH, otišli su i prvomajski uranci, zimnice i polutke, pa su tako radnici izbacili zamrzivače iz svojih kuća i nabavili plastične posudice u koje će ubuduće stati jedna porcija. Kakav-takav ručak.
Kandidati za novog predsjendika sindikata su Ismet Bajramović, prvi među metalcima. To je onaj što je okupio radnike ispred zgrade Paralmnta FBiH, pa s one strane ograde ostadoše njegovi obespravljeni radnici, a sa druge on i policija koja je imala zadatak da spriječi eventualnu pobunu razularene mase. Bajramović je u medijskoj izjavi ukratko prepričao svoj program spremljen za 147 delegata kongresa SSS BiH, a prioritet je unutrašnja sistematizacija sindikata, jer treba više pravnika i ekonomista?! Da je ovo dio programa njegovog protivkandidata Saliha Kruščice, koji je na čelu Sindikata državnih službenika i namještenika u FBiH, to bi već bilo razumljivo. Ovako, Bajramović se zalaže za administraciju, a Kruščica da sindikalici budu u vlasti i fondovima "koje pune građani", ma šta to značilo. Sudeći po programima, sastavljenim za potrebe izjava u medijima, radnici će i dalje srljati od vrata do vrata, a administracija sindikata će rasti u nadi da će bar osmisliti kako da registruju instituciju u kojoj rade i troše tuđe mukom zarađene članarine.
U vrijeme tranzicije sindikat u BiH ostao je - ni tamo ni ovamo - zarobljen starom slavom u državi radnika i seljaka, a nespreman da prihvati novi društvenopolitički sistem.
Ranka Mišić, prva žena među sindikalistima u Republici Srpskoj, bar pokazuje da zna šta joj je posao. Svima je jasno da će Mišićeva na kraju postići dogovor sa vastima, ma koji dres da one nose, ali ona bar zna šta je dramaturgija, na čemu je uglavnom i izgradila autoritet. Da je u RS svakog dana po nekoliko generalnih ili štrajova glađu, Mišićeva bi bila top ličnost u javnosti. Njen kolega Edhem Biber ima preča posla u Ekonomsko-socijalnom vijeću FBiH i edukaciji po inostranstvu. Njegov mogući nasljednik Bajramović već najavljuje isto ovakvo vijeće na nivou BiH, valjda mu je malo sastanaka u jednom entitetu? Dok sindikalaci polako pripremaju teren za oktobraske izbore, radničke porcije sve su manje. Tako to izgleda kada se sopstvena sudbina prepusti drugima u ruke.
Poput kongresa sindikata, i stranački kongresi nude samo fraze i lijepe želje koje se kasnije pretoče u neki program. Srećom, u FBiH, osim o sindikatu, radnici se brinu o opstojnosti države na koju nasrću referendumom iz RS, a u RS radnici muku muče sa referendumskim pitanjem.
Ih, ko bi se pored takvih problema sjetio i da je gladan?!