Posljednji i jedini referendum u Republici Srpskoj održan je 25. septembra 2016. godine, sedam dana prije lokalnih izbora te godine. Na referendumsko pitanje "Da li podržavate da se 9. januar obilježava i slavi kao Dan Republike Srpske?" skoro svi koji su izašli odgovorili su potvrdno, a prema zvaničnim podacima izašlo je oko 55 odsto birača.
Ipak, na sam dan referenduma bilo je jasno da izlaznost nije ni blizu očekivane, tako da je podatak da je izašlo 55 odsto birača po svim prilikama - friziran. S obzirom na to da organizatori referenduma nisu imali praktično nikakvu kontrolu, mogli su komotno reći da je izlaznost 113 odsto, ali biće da su bili dovoljno pošteni da se zaustave na dovoljnih 55 odsto.
Međutim, friziranje izlaznosti i činjenica da građani Srpske nisu mnogo masovnije stali u odbranu Dana Republike nije najpogubnija tekovina tog referenduma. Najpogubnija tekovina je njegov krajnji rezultat, a rezultat je da 9. januar nije Dan Republike Srpske, jer nijednim važećim zakonom u Srpskoj nije precizirano da je 9. januar Dan Republike. I to je činjenica.
Podsjećanja radi, Ustavni sud BiH je 26. novembra 2015. godine, postupajući po apelaciji bošnjačkog člana Predsjedništva BiH i sina Alije Izetbegovića, proglasio neustavnim član Zakona o praznicima RS u kojem se precizno navodilo da se Dan Republike praznuje 9. januara. Poslije te sporne odluke, kojom je Ustavni sud uvukao BiH u krizu iz koje do danas nije izašla, održan je pomenuti referendum na koji je izašlo 55 odsto birača. Narodna skupština RS je potom donijela Zakon o Danu Republike, kojim je precizirano da se "na osnovu potvrđene volje građana, 9. januar utvrđuje kao Dan Republike", da bi Ustavni sud BiH 28. marta 2019. godine, postupajući po apelaciji devet bošnjačkih i hrvatskih delegata u Vijeću naroda RS, proglasio neustavnim i odredbe tog Zakona o Danu Republike Srpske. Narodna skupština nakon toga nije donosila više nikakve zakone ili druge akte kojima se precizira da je 9. januar Dan Republike. Uprkos tome, nastavljeno je obilježavanje i proslava Dana Republike uz obaveznu paradu na Trgu Krajine u Banjaluci. I proslavljaće se 9. januar i ubuduće, bez obzira na to ko će biti predsjednik Republike Srpske ili ko će biti na čelu Organizacionog odbora za proslavu.
Dakle, to uopšte nije sporno i organizatorima referenduma je bilo jasno da će građani odgovoriti pozitivno i da će 9. januar de facto uvijek biti Dan Republike, čak i ako nije de jure.
Zašto je onda organizovan referendum? Pa zbog lokalnih izbora koji su održani sedam dana kasnije na kojima je SNSD ostvario "još jednu veličanstvenu pobjedu" (hvala opet Vanji Furtula). Poslije kraha na lokalnim izborima 2012. godine, pobjede Mladena Ivanića za člana Predsjedništva BiH 2014. godine i tijesne pobjede Milorada Dodika za predsjednika Srpske iste godine, SNSD-u su lokalni izbori 2016. godine praktično bili izbori biti ili ne biti. A pošto je u ljubavi i politici sve dozvoljeno, tako je dozvoljeno (zlo)upotrijebiti i referendum u predizborne svrhe. Da li je to dugoročno dobro po Republiku Srpsku je sasvim drugo pitanje i isto kao kada bi sada pitali da li je bilo dobro prihvatiti odluku tadašnjeg visokog predstavnika Karlosa Vestendorpa o smjeni Nikole Poplašena u martu 1999. godine.
Elem, možda je previše smjelo tvrditi da se isti motivi kriju i iza najave novog referenduma, ali što kažu nadrealisti, "ko se jednom o mlijeko opeče, taj i u jogurt duva". Da li je opravdana sumnja da se referendum organizuje u predizborne svrhe i samo zato da bi dao vjetar u leđa kandidatu SNSD-a na eventualnim prijevremenim izborima za predsjednika Republike, biće jasno onog trenutka kada se bude znalo da li će SNSD učestvovati na tim izborima, a već se može naslutiti da "nije tvrda vjera" da neće i to iz više razloga.
Jedan je što se najava da bi referendum mogao biti održan 18. ili 25. oktobra (subota) poklapa sa krajnjim rokovima kada bi u skladu sa Izbornim zakonom BiH morali biti održani prijevremeni izbori. Znači, taman kad birački spiskovi budu ažurirani i poslati lokalnim izbornim komisijama i taman da se mobiliše i patriotizuje svoje biračko tijelo, a da se opoziciji, koja će se kao i na referendumu 2016. godine ponašati kilavo, nalijepi dodatna etiketa izdajnika koju godinama bezuspješno pokušava da skine.
Drugi razlog zbog koga bi SNSD mogao učestvovati je to što se iza najave da će onemogućiti održavanje izbora krije ozbiljna zamka zato što CIK može da donese odluku da se izbori održe tako što će se glasati poštom i da pravo učešća imaju oni koji se registruju za glasanje tim putem. Vukan i Vojin Mijatović će se sigurno prijaviti, a bilo bi baš veselo da jedan od njih dvojice postane predsjednik Republike, zar ne?!
Na kraju krajeva, previše često smo slušali priče i najave referenduma (onog glavnog o nezavisnosti), da bismo sad bezrezervno vjerovali da se primakao taj odsudni trenutak. Iznerviran time prije otprilike dvije godine tvitnuo sam sljedeće: "Nezavisnost se stiče il' puškom il' parama. Pušku nikad niste uzeli u ruke, a pare ste potrošili. Niste vi patriote, vi ste lopovi." K'o da sam juče tvitnuo.
P.S. "Prosto, ako hoćete da se bavite nacionalnim radom, onda morate malo da se bavite onim što vam neće donositi korist", rekao je veliki profesor Milo Lompar. I sve je time kazao.
P.P.S. Pitam Bobija šta kaže na to što bi mu Višković trebao doći za direktora, a on zabrinuto odmahuje glavom i veli: "Zadnji put kad su Slobodan i Radovan bili zajedno, obojica su završili u zatvoru."