Referendum o novom ustavu Srbije završio se onako kako je jedino mogao da se završi grandioznom izbornom manipulacijom i uprkos toj manipulaciji, tesnom izbornom pobedom.
Od početka referendumske priče bilo je očigedno da je Koštuničina vlast referendum pretvorila u pitanje svog političkog kredibiliteta. Po prvi put u Srbiji je određeno da se glasa dva dana i da nema izborne ćutnje, već da je moguća referendumska propaganda i tokom samog glasanja. Ogromna propagandna mašinerija vlasti, kojoj su se priključile i sve takozvane komercijalne i nezavisne medijske kuće, svoju propagandu je zasnovala na tezi o `patriotskom glasu`, kojim se brani Kosovo!
Ako je to u početku kampanje bilo manje naglašeno, pred kraj kampanje je postalo pitanje lojalnosti državi i njenom opstanku. Upotreba Crkve, preteće poruke i beskrupulozna manipulacija državnom televizijom, trebale su da bukvalno nateraju glasače da izađu na referendum. Međutim, drugog dana glasanja pokazalo se da to nije dovoljno. Ni prikazivanje na televiziji filma `Boj na Kosovu`, ni dovođenje na glasanje pred kamere čoveka od preko devedeset godina, patrijarha srpskog, nije pomoglo. I onda je započeo sunovrat naše krhke parlamentarne tradicije.
Referendumske komisije, koje su bile sastavljene isključivo od članova i simpatizera referendumske koalicije, počele su da masovno krše zakon. Počele su da dozvoljavaju glasanje bez ikakvih dokumenata ili glasanje u ime drugih. Ljudi su u velikom broju pozivani telefonom da glasaju ili su im aktivisti stranaka dolazili na kućni prag sa zahtevom da glasaju. Mediji su objavili da u slučaju neuspeha referenduma, Agim Čeku u Prištini `sprema vatromet` jer Kosovo postaje nezavisno! Tomislav Nikolić, lider radikala je počeo da moli da se glasa, a Boris Tadić, predsednik Srbije je `još jednom` tražio da se izađe na referendum. U Srbiji je stvorena društvena atmosfera koja je ličila na sve, sem na ambijent za slobodno glasanje. Koordinirane pretnje referendumske koalicije do zatvaranja glasačkih mesta trebale su da osiguraju njihov politički opstanak.
Naime, upravo je praktično celokupna politička elita u Srbiji od ovog referenduma napravila pitanje svog opstanka. Prividno, bez ikakvog razloga, Radikalna i Demokratska stranka su rešile da pomognu Vojislavu Koštunici da politički preživi svoj pad sa vlasti. U strahu da bi Srbija mogla da se vrati konceptu snažnih, proevropskih reformi, koje je simbolizovao Zoran č