Za Veliku Britaniju Bosna i Hercegovina je blizak odbrambeni partner na kojeg se ova može osloniti.
Već više od 14 godina mi podržavamo proces reforme odbrane Bosne i Hercegovine kroz naš program aktivne saradnje u pitanjima odbrane. Rezultati ove podrške sada postaju vidljivi dok posmatramo napredak Bosne i Hercegovine na njenom putu ka NATO članstvu, kao i doprinos koji BiH, uz vojne snage Velike Britanije, pruža u međunarodnim vojnim operacijama.
Mi podržavamo reformu odbrane u Bosni i Hercegovini iz više razloga. Jedan od njih je naše čvrsto uvjerenje u ogroman doprinos ove reforme stabilizaciji i unutrašnjem skladu. Šalje se jak signal, kako unutar Bosne i Hercegovine tako i izvan njenih granica, da se dvije vojske koje su u bliskoj prošlosti bile sukobljene mogu udružiti u jedinstvene efikasne oružane snage. To je uspjeh na koji ljudi i političari u Bosni i Hercegovini mogu biti veoma ponosni. To takođe šalje i drugu značajnu poruku da je uspostavljanje učinkovitih struktura na državnom nivou u odgovarajućim oblastima nešto od čega svi konstitutivni narodi mogu imati koristi.
Takođe, mi podržavamo reformu odbrane zato što želimo vidjeti Bosnu i Hercegovinu kao članicu NATO-a. Smatramo da stupanje u evroatlantske integracije nudi najbolji okvir za dugoročnu bezbjednost i stabilnost u Bosni i Hercegovini, ali i u cijeloj regiji zapadnog Balkana. Bosna i Hercegovina je već na dobrom putu ka članstvu u NATO. Postala je članica Partnerstva za mir u 2006. godini. Bosna i Hercegovina je pokazala da uskoro namjerava podnijeti prijavu za Akcijski plan za članstvo u NATO-u (MAP). Dalji napredak u procesu reforme odbrane je ključan dio nastojanja Bosne i Hercegovine da postane član NATO-a.
Postoji još jedan razlog naše opredijeljenosti za proces reforme odbrane. Proteklih godina međunarodna zajednica suočila se s nizom bezbjednosnih izazova - u Iraku, Avganistanu, Demokratskoj Republici Kongo i drugim područjima. Što se više zemalja priključi međunarodnim naporima za rješenje ovakvih situacija, to bolje. Bosna i Hercegovina je već ostvarila zavidne rezultate u ovom smislu, učestvujući u međunarodnim operacijama u Iraku, Avganistanu, Demokratskoj Republici Kongo i Eritreji. Nastavak reforme odbrane će omogućiti Bosni i Hercegovini da zadrži i poboljša svoju trenutnu reputaciju.
Ovakvi doprinosi šalju veoma pozitivnu poruku da je Bosna i Hercegovina spremna i sposobna da se nosi sa svojim obavezama prema međunarodnoj bezbjednosti. Istu poruku šalje i nedavno učešće Bosne i Hercegovine u vježbi Partnerstva za mir u Gruziji, te činjenica da je Bosna i Hercegovina dosad prva zemlja koja nije članica NATO-a, a domaćin je jedne od glavnih vojnih vježbi NATO-a, vježbe "Združeni napor", koja se trenutno odvija u blizini Banjaluke.
Kroz takav doprinos Bosna i Hercegovina prelazi put od korisnika međunarodnog rada na stabilizaciji do zemlje koja ulaže te napore. To je zaista ogoman i značajan korak. Kod pristupanja NATO-u ne radi se samo o dobijanju zaštite od strane Alijanse, već i unapređenje kapaciteta iste. Kao što sam već navela, NATO ne traži nove članove samo u cilju sticanja njihovog većeg broja, već u cilju proširenja kao načina da se uveća i značaj članstva, uključujući i stabilne odnose s Balkanom u oblasti odbrane. NATO, takođe, traži dodatne kapacitete koji će ojačati Alijansu u njenom širenju. Novi članovi moraju doprinijeti Alijansi nečim više od samo dodatne teritorije.
Proces reforme odbrane u Bosni i Hercegovini je prošao dug put, ali to putovanje još nije okončano. Predstoji još jedan broj izazova. Jedan od neposrednih je pronalazak adekvatnog rješenja za pitanje vojne imovine. Ovo nije samo pitanje tehničke prirode. Trenutno su Oružane snage Bosne i Hercegovine odgovorne za čuvanje velikog broja objekata i velikih količina municije koji im više nisu potrebni. Tim je najveći zadatak pripadnika Oružanih snaga Bosne i Hercegovine upravo čuvanje infrastrukture, od koje je značajan dio višak, a to je trošenje kapaciteta i nešto što se mora promijeniti ukoliko Oružane snage Bosne i Hercegovine žele da ostvare svoj puni potencijal.
Uslovi za pristupanje NATO-u idu dalje od tehničkih pitanja procesa reforme odbrane. NATO od novih članova očekuje njihovu političku stabilnost, te uspostavljene funkcionalne i učinkovite institucionalne okvire, naročito u pitanjima spoljne i odbrambene politike. Napredak u nekim trenutnim političkim izazovima Bosne i Hercegovine, kao što su ispunjavanje uslova i ciljeva Savjeta za implementaciju mira za zatvaranje Kancelarije visokog predstavnika i reforma Ustava, još bi više uvjerili članove Alijanse da se u ovim pitanjima zemlja kreće u dobrom smjeru. To bi uveliko povećalo kredibilitet Bosne i Hercegovine kao budućeg člana Alijanse.
Velika Britanija će nastaviti da čvrsto stoji uz Bosnu i Hercegovinu na njenom putu ka članstvu u NATO-u. Mi pružamo praktičnu podršku u nekoliko područja. Nedavno smo završili sprovođenje programa učenja engleskog jezika za pripadnike Oružanih snaga Bosne i Hercegovine, nešto što će ojačati kapacitet zemlje da djeluje na jednakom nivou s partnerskim zemljama. Imamo ključnu ulogu u radu Centra za obuku za operacije podrške miru (PSOTC), koji pruža obuku kojom se Bosni i Hercegovini omogućava da učestvuje u međunarodnim vojnim operacijama. Viši oficiri Oružanih snaga Bosne i Hercegovine su pohađali obuku na Kraljevskom koledžu odbrambenih studija. Takođe podržavamo i Program rješavanja pitanja prekobrojnog vojnog osoblja, kojim bi se omogućila modernizacija Oružanih snaga.
Ova podrška će se nastaviti i u budućnosti. Ja sam ubijeđena da će Velika Britanija i Bosna i Hercegovina, u dogledno vrijeme, biti ravnopravni članovi NATO saveza. Svakako me raduje da smo u međuvremenu razvili blisko i dugotrajno partnerstvo u pitanjima odbrane, koje je značajno za obje zemlje.
Piše: Baronesa En Tejlor, ministarka za međunarodnu odbranu i bezbjednost pri Ministarstvu odbrane Velike Britanije