Nekadašnja glavna zvijezda Evropske unije, kako su Sloveniju nazivali briselski činovnici, posljednjih sedmica postala je država bijesa u kojoj građani uličnim nemirima iskazuju revolt protiv političke elite koja tu državu vodi posljednjih godina.
Povod za Facebook revoluciju u "deželi" bila je ekonomska politika kojom je predviđeno da se za spas posrnulih banaka novac uzme od građana, koji, kako tvrde, sve teže i lošije žive.
Za besperspektivnost koju osjećaju većina optužuje jalovu politiku, bezidejne lidere, tačnije žele osvježenje na političkoj sceni, mlade ljude koji bi znali odgovoriti na ekonomske i ukupne društvene izazove u kojima se nalazi danas ta država.
"Nije vam se dogodila ulica, već narod", parole su upućene ljudima koji vladaju ili na neki način utiču na odluke vlasti. Tako na ulicama slovenačkih gradova pale fotografije Janeza Janše, Zorana Jankovića, gradonačelnika gradova, ministara ili drugih političkih moćnika.
Jedini koji je izbjegao takvu sudbinu je novoizabrani predsjednik Borut Pahor, koji je, izgleda, na vrijeme uočio da politička elita nikada nije bila sa lošijim ugledom u javnosti.
Ma koliko djelovala neobično upravo izborna kampanja "radnih akcija" u koju je ušao sam bez podrške i vlastite stranke, pokušao je da svakodnevnim radom sa ljudima na običnim poslovima pekara, zidara, komunalca ili slično da uvjeri ljude da nije dio kleptomanske vlasti, kako danas javnost doživljava političare.
Slovenija je već desetljećima ekonomski i politički uzor ostalim državama nastalim raspadom bivše zajedničke države, kroz ratne godine prošla je relativno bezbolno, bez većih sukoba na svojoj teritoriji, brzo je prilagodila politički i ekonomski sistem potrebama Brisela i ušla kao veoma perspektivna država u briselskom društvu.
I danas kad se suočava sa najtežom krizom od osamostaljivanja Slovenija iza sebe ima dobru zaleđinu, čitavu Evropsku uniju. To je ona ogromna, kolosalna prednost koju Slovenija i danas ima u odnosu na ostatak regiona koji se suočava sa krizom.
Ona nije samo ekonomska već je duboko zahvatila sve strukture društva koja su koruptivna, neproduktivna i politički nestabilna i nesposobna da se prilagode standardima da se i ona bar malo jače naslone na zajednički evropski projekt. Takva su društva u BiH, Srbiji, Crnoj Gori i ostalim državama regije.
Žele li te države da lakše prebrode krizu moraju sprovesti, ne radi Brisela već zbog svojih građana, nužne strukturalne reforme u društvu, prilagoditi se što bolje i što prije savremenoj tržišnoj utakmici ako ne u visokoj tehnologiji onda sa korištenjem resursa sa kojim raspolažu. Da li je to poljoprivreda, energetika, šume nije toliko bitno već samo da se koriste najproduktivniji načini.
To bi bio zadatak odgovorne vlasti u narednom periodu. Političke elite koje to shvate imaju šansu da društva brže izvedu iz sadašnjeg potpuno depresivnog stanja.
U BiH je trenutno aktuelno usvajanje budžeta, koje se radi pod blagim pritiskom MMF-a, kako bi se uvjerili moćni direktori u ozbiljnost vlasti da su spremni sprovesti minimalne reforme u javnoj potrošnji.
To su te famozne uštede o kojima danima trubi, na primjer, sindikat u Republici Srpskoj pokušavajući da spriječi usvajanje budžeta za narednu godinu kojim je najavljeno smanjivanje plata policajcina, prosvjetnim radnicima i činovnicima u državnoj upravi od 10 odsto.
Prošle sedmice organizovali su i ulični protest kako bi demonstrirali ozbiljnost u svojim namjerama najavljujući i radikalnije oblike borbe ma šta to značilo i podrazumijevalo.
Njihovi zahtjevi su u suštini razumljivi, nikom nije lako prilagoditi se situaciji da vam danas plata bude mjesečno manja za stotinak maraka nego što je bila prošlog mjeseca. Policajci, prosvjetari i drugi budžetski radnici su platu našpanovali vjerovatno sa kreditima ili bilo kojim drugim obavezama tako da je teško naći način kako bi se dopunila ta razlika u ličnoj potrošnji.
To je potpuno razumljivo, ali okolnosti su isto nemilosrdne. U suštini "zlatna vremena" budžetskih potrošača davno su prošla, samo što su vlasti Republike Srpske to poprilično kasno shvatile, u stvari odugovlačile su da povuku veoma nepopularnu mjeru.
I sadašnji prijedlog ušteda u budžetu je potpuno nedovoljan da bi bila zadržana fiskalna stabilnost do kraja godine. Realnost je takva da je situacija puno gora, a vremena ne idu bolja. Novca sljedeće godine nema dovoljno da bi bile ispunjene sve želje.
I javnost Republike Srpske shvata da je neophodno povući radikalnije mjere štednje solidarišući se sa velikom većinom radnika u realnoj privredi, koji godinama preživljavaju na minimalcu.
Budžetska plata postala je opsesija gotovo svima u društvu. Bila je redovna, poprilično visoka i poslodavac nije bio pretjerano zahtjevan u pogledu izvršavanja posla.
Vrijeme je da se stvari mijenjaju i to je shvatila Vlada Aleksandra Džombića. Stoga je prijedlog ovakavog budžet i ekonomske politika poprilično hrabar politički potez, ali sigurno nedovoljan. Za izlazak iz krize potrebne su reforme, a ne samo uštede.