"Muslimani u BiH imaju pet stoljeća iskustva u prakticiranju islama i niko nama neće određivati kako ćemo klanjati. Ko ne prihvata Islamsku zajednicu kao jedinu zvaničnu vjersku organizaciju u BiH, nije poželjan u našoj zemlji".
Ovo je hard verzija poruke koju je reisu-l-ulema Mustafa efendija Cerić uputio ljudima koji pod plaštom `prave vjere` unose razdor među Bošnjake, te su se toliko osilili da su već počeli prijetiti državnim institucijama i vrijeđati bosanske vjerske dostojanstvenike, a sve Bošnjake koji ne puštaju duge brade proglašavati ćafirima.
Iako reis u poznatom maniru nezamjeranja nije želio direktno kazati na koga se odnose ove riječi, svima je jasno da su oni `koji unose smutnju među muslimane` radikalni islamisti koje narod naziva vehabijama.
Vehabijski pokret se vezuje za ime arapskog reformatora iz 19. stoljeća Muhameda ibn Abdul Vehaba. Poznavaoci islama ovaj pokret i njegove ideje uglavnom vezuju za rigidno bukvalno shvaćanje ove religije.
`Koje su granice u intimnom odnosu sa suprugom`, `da li se nerezanjem noktiju u roku od 40 dana izlazi iz islama`, `da li je grijeh gledanje u nepristojno odjevenu profesoricu` samo su neka od pitanja na koje odgovore od učenih `šejhova` dobijaju posjetioci jedne od vehabijskih internet stranica.
U pravu je reis kada kaže da Bošnjake niko nema pravo učiti o islamu. Islam jeste jedna vjera, ali je logično da će drugačiji problemi mučiti muslimana koji živi nadohvat harema Meke i Medine, nego našeg Bošnju koji živi svoju vjeru u Bosni i koji se bez naftnih polja i u okruženju koje često nije blagonaklono gledalo na islam, uspijeva da preživi više od pet vijekova.
U svom kao i uvijek lijepo sročenom govoru reis je savršeno u pravu, samo što tajming nije baš najsretniji. Ovaj problem se trebao početi rješavati prije 69 godina, kada je agresivna vjerska ideologija zajedno sa raznim humanitarcima i mudžahedinima počela dolaziti u našu zemlju.
Dok su reis i njegova svita, uljuljkani arapskim humanitarnim petrodolarima, ravnodušno gledali na širenje opasnih tumačenja vjere, vehabije nisu spavale. U međuvremenu mnogi od džemata su duboko podijeljeni na `ćafire` i `prave` muslimane. Zavedenih Bošnjaka, koji su naprasno pustili brade i koji misle da je važnije pitanje `gledanje u nepristojno odjevenu profesoricu` od dobrog odnosa sa komšijom ma koje vjere, bilo je sve više. Vehabije su svojim agresivnim misionarstvom, potpomognuti izdašnim novcem koji dolazi sa nikad upraćenih izvora, ušli u sve pore islamske zajednice, pa su sada, prema tvrdnjama upućenih, travnička i cazinska medresa, kao i Islamska pedagoška akademija u Zenici, rasadnik radikalnog rigidnog shvaćanja islama. Vehabije su se toliko osilile tako da je i u glavnom gradu BiH moguća pojava `šerijatske policije`, koja rastjeruje zaljubljene parove po parkovima.
Ispade da su čelnici IZ BiH `za šaku hurmi` propustili šansu da za sva vremena riješe problem agresivnih islamista i da bosanski tolerantni islam ponosno promovišu po svijetu.