Malo današnji čovjek razmišlja, a još manje piše, o tome kako mu je život zagađen. Ne radi se samo o zagađenju okoliša, o industrijskom otpadu, s kojim mnogi proizvođači ne znaju šta da rade, nego je u pitanju duhovno zagađenje čovjeka. Ljudi žive ophrvani sadašnjicom, većina ih razmišlja kako sastaviti kraj s krajem, pa gotovo neopaženo postaju robovi uniformisanog života. Ta neminovna globalizacija, koja donosi dosta i dobroga, posebno u informatici, čini da ljudi gube svoju individualnost, posebnost, svoj duhovni život.
Živimo u vrijeme diktature reklama. To je već postalo nesnosno koliko nas na svakom koraku bombarduju reklamama, to da u našem vidnom polju, u našem slušnom okruženju, nemamo mira od reklamnih poruka. Sreća je što ih ljudi uglavnom ne registruju, naviknuti na to šarenilo oko sebe ne opažaju koliko su sami u posjedu te informatičke nemani. Ulice su nam zakrčene bilbordima, džambo plakatima, površinama koje su oblijepljene oglasima. Ne možeš mirno proći ulicom, a da ti ne tutnu neki letak u kojem vas pozivaju na jeftinu rasprodaju toga i toga, na besplatnu degustaciju novih proizvoda.
Posebna je priča televizija. Znamo da TV kuće uglavnom žive od reklama, ali to je već prevršilo svaku mjeru, pa ispada da su reklame glavni proizvod, a ostali sadržaji nus produkt. Onaj koji ovih dana gleda prenose sa Evropskog fudbalskog prvenstva zasupnut je reklamama, po sto puta istim. Rijetko se događa da je reklama duhovita, oku mila, već je u većini glupa, ne znaš šta reklamira. Kao i u mnogim drugim stvarima, i u ovoj oblasti se ne poštuju pravila, ako ih i ima! Koliko mi je poznato javni televizijski servisi su vremenski ograničeni na emitiranje reklama. Čini mi se da na jedan sat oni smiju producirati sedam minuta propagandnih poruka, jer za razliku od privatnih televizija, javni servis živi i od pretplate. Naš RAK (Regulatorna agencija za komunikacije) o ovome se ne brine, pušteno je da radi ko kako hoće, da se ubacuju u opštu trku za parama.
Kada smo već kod medija, poznato je da oni u dobroj mjeri žive od reklama. Pa se onda postavlja pitanje kako će se pojedini mediji kritički odnositi prema onim proizvođačima koje reklamiraju, od kojih žive?
Reklame su odavno izgubile onu svoju osnovnu funkciju da potrošača informišu o svom proizvodu. Mada građanin u većini slučajeva zna gdje, šta i pošto može nešto kupiti, velike firme svojim agresivnim nastupom šalju poruku na prvom mjestu kako su oni moćni i sveprisutni. Zašto "Koka-kola" oko 90 procenata svog profita ulaže u reklamu? Da bi se pila ta zašećerena vodica? Ma ne, nego da bi se pokazalo koliko je ova kompanija silna i moćna! Hvala na pitanju, već dvadest godina ne pijem iz principa koka-kolu, neću da potpomažem tu silu!
Živi se po reklamnim uzorima. Čovjek i bez razmišljanja u prodavnici kupuje onaj proizvod koji mu je u podsvijesti došao iz reklame, na što menadžment zajedno s psiholozima uveliko pazi. Tako ne kupujemo po svojoj volji, nego pod uticajem propagande. Kako jedan čovjek tako i drugi, pa postajemo zarobljenici nametnutog izbora, nemamo svoje opredjeljenje.
A tek koliko smo robovi modnih trendova! Tu su žene najbolje da im se naturaju novi oblici odjeće i obuće. Sve te modne revije smišljene su da industrija utiče na svoje konzumentice, ne računajući na individualan ukus.
Svi moraju biti po ukusu nove mode, koja se svake sezone mijenja, da bi proizvođač imao profit.
Danas i u svijetu umjetnosti prođu imaju ona djela koja se reklamiraju, bez obzira na kvalitet. Šta ima čitalac, gledalac ili slušalac da misli o romanu, pozorišnoj predstavi ili muzičkoj kompoziciji ako djelo ima reklamu, što znači da je u vrhu vrijednosti. Zbog toga su razni festivali postali toliko mnogobrojni, jer samo kad je reklamna halabuka umjetnost ima kvalitet. Ono što nije na festivalu slabo vrijedi.
Još samo u politici kod nas reklama ne igra veliku ulogu. Reklo bi se da je tu reklama kontraproduktivna: što je političareva slika više u javnosti, to je veća mogućnost da bude omražen. Reklama je uniformirani duh modernog doba, a naši političari su daleko od moderniteta, daleko u prošlosti.