U BBI centru u Sarajevu ne možete kupiti alkohol ili proizvode od svinjskog mesa, ali do neki dan ste mogli kupiti knjige Ayaan Hirsi Ali. Hajde barem nešto pozitivno! (Je li se zbog tog grijeha strop obrušio?) I tako čitam u "Djevici u kavezu" o seksualnim tabuima i neukosti o seksu u islamskom svijetu. Tamo misle, kaže autorica, da je AIDS bolest homoseksualaca, kršćana i nevjernika, a kad bi se nekima od njih otkrilo da su HIV pozitivni šokirani bi uzvraćali: "Nemoguće, ja sam musliman!"
Nekako u isto to doba, dok čitam Hirsi, a dan je borbe protiv AIDS-a, na sarajevskoj ulici FTV pita prolaznike plaše li se svinjske gripe, a jedan od prolaznika uzvrati: "Ne, ne jedem te proizvode!" I dok razmišljam koji bi tek šok takvima bio mogući novinski naslov tipa "Reis obolio od svinjske gripe" i u kojim to mi gluhim bukovicama živimo, reis se stvarno pojavi i to s naslovom kako je "Europa u velikoj moralnoj krizi". Ni briga njega što je Europa dovoljno samokritična da sama sa sobom "obračuna". Ni briga ga, pogotovu, što njegovi imami napastuju djevojčice ili što se nekom bosanskom muslimanu sudi jer se htio oženiti devetogodišnjakinjom, a kad mu njezin otac nije dopustio, ubio ga je. To, naravno, nije moralna kriza ili ako i jest, šuti o njoj i pričaj o ugroženosti muslimana u Europi. A kako je nemuslimanima u islamskim društvima nemoj se usuditi ni pisnuti. Ni briga ga zato što u Pakistanu muslimani ubijaju muslimane za vrijeme molitve usred džamije, ni što saudijski ili iranski islamski teokratski režimi rade svojim, tj. reisovim istovjernicima...
Čak se reisu u osudi Europe pridružio i Rešid Hafizović, koji u interviewu na konkretna pitanja o Iranu, gdje je dobio nagradu, nema ni riječi zamjerke, kao da je došao iz dženeta, a ne iz zemlje i vjerskog terora... Ali Švicarska!?!
Kritičnost prema islamu ili samokritičnost unutar islama na tragu su onoga o čemu u svojim knjigama svjedoči Hirsi ili Irshad Manji, koja je izbačena iz škole jer je postavljala kritička pitanja o islamu. Ona svjedoči kako su ih u "medresama indoktrinirali o superiornosti islama", a islam već sam sa sobom ima probleme, a kamoli sa suvremenim svijetom. Reisu, dakle, nije znak moralne krize to što su u islamskim društvima naglašeni "nedostatak slobode; obesnaženost žene; pomanjkanje sposobnosti ili znanja"... Ne! Čak se on i njegovi trabanti na ovakve konstatacije "osjećaju vrlo povrijeđenim vanjskom kritikom svoje religije i uzimaju je osobno", a prijeteći druge upozoravaju kako "kritikom islama" nanose "uvredu vlastitim narodima", i kako ih to "čini rasistima i islamofobima". Bit će, ipak, da je istina ono što kaže džemat Ekonomskog fakulteta u Sarajevu (zar i to ima?!): "Protiv reisa Cerića su izdajnici bošnjačkog naroda". Eto sve pameti studenata džematlija. (I oni će sutra biti ekonomisti!?) Pa je li, pobogu, reis vođa Bošnjaka ili "samo" muslimana? Ili, može li se ikako biti protiv nečega ili nekoga, a da to ne bude "zločin izdaje"? Baš mudro boljševički od mladih talibana (studenata)! Totalitarizam je svijest, predznak je tek refleks vremena!
A da ni katolici ne zaostanu za općim religijskim licemjerjem, pobrinuo se hrvatski biskup Juraj Jezerinac sav zauzet i zabrinut za predsjedničke izbore u Hrvatskoj, gdje će tobože od njihova rezultata ovisiti zaštita kršćanskih principa kao što su: "načela naravnog zakona obrane i zaštite ljudskog života od začeća pa sve do smrti", "dostojanstvo braka i obitelji", ili "slobodnog izbora vjerskog odgoja". Još biskup prijeti: "Crkva se neće nikada ušutkati! Štoviše, govorit će svugdje, u zgodno i nezgodno vrijeme, a za to je spremna podnijeti i mučeništvo." Čuj biskupa!? Da ga čuje nadbiskup Romero!
Crkva spremna na mučeništvo? Tko će je to mučiti i progoniti? Čemu taj lažni, kičasto-patetični ton? Pa ni u komunizmu Crkvi nitko nije dirao u ta načela. No, ona se sama odrekla dijela svojih izvornih načela! Zašto biskup govori redukcionistički o kršćanskim načelima? Zašto ne spominje socijalnu dimenziju evanđelja ili Isusova djelovanja? Zauzetost za obespravljene, siromašne, nemoćne...? Zašto Crkva nije prijetila mučeništvom zbog pretvorbe, pljačke, otimačine, koje su dovele na rub stotine tisuća njegovih sugrađana i suvjernika? Zašto ne prijeti danas zbog nehumana i divljeg kapitalizma? Zašto s krovova ne grmi protiv seksualnog iskorištavanja djece u Caritasovu domu? Gdje je tu (bio) glas Crkve, vjere? Ako je baš spreman za mučeništvo, neka se biskup sam odrekne ogromnih bogatstava do mjere prosječnoga hrvatskog građanina. Veće mu mučeništvo od tog ne bi ni sam đavo poželio. Ne, u vrijeme najveće gospodarske krize i reis i zagrebački Kaptol uvalili se u skupe građevinske radove. Ne zaboravimo, riječ je ipak i samo o moralnoj dimenziji problemâ. Da li? O njoj govori i reis i biskup, čim izađu iz svojih skupih prometala i luksuznih vila...
Uostalom, sve da je biskup i u pravu, mnogo bi važniji za načela o kojima govori prvi čovjek vojnog ordinarijata (zar to biskup ne zna?), bili opći izbori, kad se bira zakonodavna i izvršna vlast. No, vjerojatno bi i sad šutio da se nije postavilo pitanje križeva u javnim institucijama. Teško podnošenje kritičkog stava i nesnalaženje s drukčijim stavovima odmah budi licemjerno obranaštvo, etiketiranje i diskvalifikaciju. Slobodu i prava koje vjerske zajednice traže za sebe, morale bi konačno dopustiti i drugima, čak i kad su posve sigurni da je Bog na njihovoj strani. Zar to i njihov Bog ne garantira? Zar iz tih htijenja i nadanja nisu i (njihove) religije nastale?