Čuvena anegdota o razgovoru između francuskog kralja Luja XVI i njegovog sluge, u kojem ga ovaj potonji obavještava o padu Bastilje i početku Francuske buržoaske revolucije 1789. godine, adaptirana i primijenjena na posljednje proteste građana u FBiH, dobila bi mali, zamišljeni semantički obrt i mogla bi da glasi: Šef Kabineta ministra bezbjednosti BiH, sav uzbuđen, ulazi u kancelariju ministra i kaže: "Gospodine ministre, zapaljena je zgrada Predsjedništva BiH
Počela je revolucija!" Ministar mirno pogleda na sat i odgovori: "Ne, dragi moj, to je revolt. Da je revolucija, ja i ti više ne bismo sjedili ovdje."
Pročitao sam većinu komentara objavljenih u štampanim i elektronskim medijima o protestima u BiH i ne mogu se čudom načuditi. Toliko dijametralno različitih, suprotstavljenih i isključivih ocjena, kao da se radi o događajima koji se dešavaju tamo daleko, na nepoznatoj planeti u kosmosu, a ne u gradovima koji su na par sati jahanja od nas. Javnost, mediji i većina analitičara u BiH na ove proteste gledaju manihejski, crno-bijelo, bez otkrivanja rafiniranijih obilježja i nijansi. Tako smo mogli čuti razne teorije o organizatorima koji stoje iza ovih protesta, kao što su Muslimanska braća, Evropa, Vikiliks, strane obavještajne službe, razni lobiji, fudbalski navijači, neizbježni Amerikanci i ko sve ne.
Razna nagađanja o stvarnim razlozima i povodima organizacije ovih protesta nisu samo produkt bujne mašte analitičara, njihove erudicije i teorijskog diskursa iz koga posmatraju ove proteste, nego i objektivne "neprozirnosti" događaja u BiH, u zamršenoj i višeslojnoj kompleksnosti političkog života u BiH, koje daju povoda za različite političke konstrukcije i spinovanja. Ni deset dana od početka ovih protesta nijedan nadležni organ u zemlji nije izašao sa službenim informacijama i ocjenama o proteklim događajima. Oni koji tvrde da je ovo spontan socijalni bunt, previđaju i potcjenjuju njegove izazivačke i provokatorske implikacije na međunacionalne odnose, svodeći na slučajnost očigledno planske elemente huliganskog ponašanja. Istovjetnost ponovljenih obrazaca protesta u različitim gradovima širom FBiH i drugi prateći sadržaji odbacuju tvrdnju o njihovoj slučajnosti i spontanitetu. Demonstracije su eskalirale u rušilački pohod na institucije isti dan kad je čitav svijet čekao najvažniji globalni medijski događaj - otvaranje i početak ZOI u Sočiju.
Plaši me da će razni spin doktori i planeri političkih projekata ovu 2014. godinu, pod egidom globalne medijske fokusiranosti na Bosnu, zbog stogodišnjice početka Prvog svjetskog rata, iskoristiti za priređivanje sličnih političkih inscenacija za sumnjive političke ciljeve i namjene. Sa druge strane, oni koji smatraju da je sve što se dešava sračunato da pokrene međunacionalni konflikt, i prenos protesta u druge dijelove zemlje, zanemaruju nagomilane višegodišnje frustracije ljudi lošim ekonomskim stanjem, koje su u egzistencijalnoj krizi dobile eklatantne dimenzije očaja. Svi koji minimiziraju socijalne poruke ispoljenog narodnog nezadovoljstva i bunta, opasno griješe. Od početka je jasno da su među demonstrantima postojali pojedinci i grupe, oni najradikalniji, skriveni iza socijalnog nezadovoljstva, koji su u političkom mraku imali stvarnu namjeru ovaj protest usmjeriti na stare svađalačke političke teme, ukidanje kantona i RS, hrvatsko pitanje, reviziju Dejtonskog sporazuma i promjenu Ustava BiH.
Istovjetnost ponovljenih obrazaca protesta u različitim gradovima širom FBiH i drugi prateći sadržaji odbacuju tvrdnju o njihovoj slučajnosti i spontanitetu
Autor ovog teksta ranije je argumentovano dokazivao da su etnička podijeljenost društva, nepovjerenje ljudi, fragmentiranost političkog prostora i strah od političkih zloupotreba, naročito međunacionalnih konflikata, razlozi nemogućnosti masovnih socijalnih protesta na cijelom prostoru BiH. U BiH se sadržaj svake tekuće politike propušta kroz optiku dominantne etnonacionalne geopolitike. Protesti iz socijalnih razloga i zahtjevi koje su istakli demonstranti u FBiH dio su opšte slike katastrofalnog ekonomskog stanja u cijeloj zemlji i mogu se desiti u svakom njenom dijelu i bilo kojoj zemlji bivše Jugoslavije. Ali, politički zahtjevi koji su se mogli čuti na ovim protestima specifičnost su samo i jedino javnog raspoloženja bošnjačkog mnjenja i politike njihove političke klase u FBiH, i to je ona razlika u odnosu na druge dijelove BiH. Ovi protesti, pored svojih skrivenih pobuda i poruka, koje svako čita na svoj način, pokazali su duboko nepovjerenje ne samo u vladajuće političke stranke, nego u političku klasu uopšte. Nažalost, političke partije u BiH već odavno nisu više kreatori i proizvođači političkih ideja, za mobilizaciju birača za političke promjene i reforme, već su se pretvorile u agencije za raspoređivanje partijskih kadrova i propagandne mašine za zadržavanje i osvajanje vlasti. Neformalne grupe i pojedinci okupljeni u "plenume građana" traže stvaranje "eskpertskih vlada" i izričito zahtijevaju da u njihovom radu ne mogu učestvovati članovi postojećih političkih stranaka, već isključivo nepartijci, "vanstranački stručnjaci" i novi ljudi. Kao formu političkog djelovanja demonstranti su izabrali neku vrstu "lokalne samouprave" "zborova građana" "bespartijskog pluralizma" i "direktne demokratije".
U četiri kantona FBiH, Sarajevskom, Tuzlanskom, USK i ZDK, demonstranti su formirali "paralelne gradske komune" u kojima se spremaju preuzeti vlast. Koliko god to bila dobra strana ovog protesta, ovo "vježabanje demokratije" ima svoje političke limite. Ubrzo će se pokazati sva ograničenja ovakvog pristupa, tako da će se učesnici protesta naći pred izazovom da i sami formiraju novu političku stranku, što je već predložio jedan od demonstranata na ulici. Protest se još nalazi u anarhističkoj fazi djelovanja, na prelazu u neki oblik neartikulisane politizacije, tako da postepeno gubi kapacitet, pretenciozno nazvane revolucije. U ovom trenutku, protest se sveo na ometanje saobraćaja, blokadu zgrada, ulica i kretanja ljudi i vozila, što i nije naročito popularna ideja i političko sredstvo. Protest već polako nagrizaju neminovne unutrašnje političke borbe i očekivani sukob s političkim strankama. Poslije ovakve pobune, nakon izvjesnog vremena uvijek dolazi do protivudara oporavljenih snaga "kontrarevolucije".
U pauzi protesta, iza paravana političke scene, odvija se borba između starih, dugogodišnjih političkih vladajućih stranaka u FBiH, SDA i SDP-a, i novih političkih favorita međunarodne zajednice, prije svega SBB BiH i drugih. Ovi protesti su ljudska baza za ojačavanje narastajućih i dolazećih političkih partija na političkoj sceni FBiH pred oktobarske izbore. Na marginama ovih protesta pod maskom socijalnog bunta stvaraju se nova ljevica i desnica na bošnjačkoj političkoj sceni. Osim obaveznog ispunjenja socijalnih zahtjeva, najpoželjnija promjena do koje mogu dovesti ovi protesti bila bi radikalno preoblikovanje političkog života u BiH, unutrašnja demokratizacija stranaka i nova transparentnost, kojoj bi odsad bile izložene sve političke stranke. Ako političari iz ovih protesta ne nauče očigledne lekcije i ne izvuku potrebne pouke i ne pokrenu široke pozitivne promjene i reforme u društvu, skrivajući se iza međunacionalnih napetosti i strahova, i sve ostane isto, zapaliće fitilj neke buduće nekontrolisane eksplozije. Sredinom osamdesetih godina, kad su se u blindiranom SSSR pojavile "perestrojka" i "glasnost", na čelu s novim generalnim sekretarom CKKPSS Mihailom Gorbačovom, neukrotivi Bora Čorba je pjevao: "Dobar je Gorbačov, biće dobar dok je nov, a kad i on bude star, biće opet ista stvar." Političku scenu BiH treba demokratizovati, provjetriti, otvoriti i defeudalizovati. Inače, na kraći rok biće bolje, na duži rok može biti puno gore!