Biće da je onaj Dragan Primorac ipak u pravu kada je tvrdio da svaki narod ima neku kvaku u genetskom kodu, što ga svrstava u baš taj narod.
Bivši laborant iz Medical Schoola u Farmingtonu, koji se hrvatskoj javnosti predstavio kao vrhunski genetičar, čim je zasjeo u fotelju ministra znanosti i obrazovanja izdašno je iz budžeta finansirao raznorazna istraživanja kojima bi pokazao da se Hrvati, osim po jeziku, od ostalih naroda bivše zajedničke države razlikuju i u genetskom porijeklu.
Prema Primorčevim otkrićima, a nakon analize nekog muškog kromosoma, biće onog Y, i koji je, kažu, ključan za proučavanje genetskih osobina koje se prenose po muškoj liniji, utvrđeno je, vjerovali ili ne, da današnja populacija Hrvata ima najstariji poznati genetički biljeg u Evropi, star oko 35.000 godina i da najvjerovatnije vuku porijeklo iz centralne Azije.
Po tim istraživanja o genetskom porijeklu naroda, vidi sad ovo, Bošnjaci su genetski bliži Hrvatima nego Srbima. Primorac je takođe dokazao da tog genetskog biljega, koji ih određuje da su baš oni pravi pripadnici naroda Hrvati imaju 73 odsto, Bošnjaci 48 odsto, a Srbi samo tridesetak odsto.
I tu stvarno ima nečeg. Srbi, kao narod, valjda imaju nekakvu genetsku falinku u tih 30 odsto da jednostavno moraju biti korumpirani čim su oko ili na vlasti, pa ih to obilježi, bez obzira gdje ih život nanese.
Eto, na primjer, guverner Rod (Milorad) Blagojević, ne treba nikakve testove da radi o svom genetskom porijeklu. Već se zna da je pravi Srbin.
Jeste da je djecu i u katoličkoj crkvi krstio, jeste da mu je Barak Obama k'o brat mio, ali sve džaba. Čim mu se prilika ukazala, proradila je ta genetika i morao je ponuditi Obamino mjesto u Senatu na prodaju. Ali, nije Rodu našem, ni to glave došlo već što nije htio na to ni porez da plati. A, to se u Americi ne oprašta.
I sad se ovi stranci svakodnevno pitaju kako je u državama bivše Jugoslavije tako rasprostranjena korupcija.
Pa zbog Srba. Čak se stepen korupcije u jednoj državi može sa nevjerovatnom preceznošću, kvantitativno i kvalitativno, kako uzmete, mjeriti sa procentom koliko živih Srba ima u toj državi.
Pojašnjenja radi, korupcije u Srbiji nema, jer se to tamo preko Drine ne smatra devijantnim, odnosno negativnim društvenim ponašanjem. To je način života.
Krenimo redom. U Sloveniji ima najmanje i Srba i korupcije. Hrvatska je, što "Olujom", što "Bljeskom", veoma dobro i uspješno smanjila stepen korumpiranosti. Jeste da to nisu još sveli na evropske standarde, ali ne treba sumnjati u odlučnost vlasti u Zagrebu.
I tačno, a potvrdio je to protekle sedmice i "Transparensi internešnel", Bosna i Hercegovina je najkorumpiranija država u Evropi. Kako i ne bi bila kad na 49 odsto teritorije ove države živi oko 30 odsto stanovništva i to većinom Srba.
I kako sad svu tu korupciju u BiH svesti u te evropske okvire. Teško, teško...
Gledano iz ovog ugla, lakše je razumjeti Stjepana Mesića i zašto je njemu toliko teško da prihvati postojanje Republike Srpske. On je ipak predsjednik jedne evropske države i ne može samo gledati s kojim se sve problemima, u borbi protiv korupcije u BiH, susreće njegov genetski blizak srodnik Haris Silajdžić, sa kojim neumorno već godinama pokušava da uradi ono što "Maestral" nije završio.
Mesić nema ni moralno ni bilo koje drugo pravo da ćuti u trenutku kada tamo neki Milorad Dodik sklopi dogovor, sa izdajnicima roda svoga Sulejmanom Tihićem i Draganom Čovićem, o političkoj marginalizaciji njegovog brata po oružju Silajdžića.
Zbog toga, a i zbog činjenice da mu je ostala još samo jedna godina stalnog boravka na Pantovčaku, Mesić će se još snažnije i agresivnije sljedeće godine boriti da se u BiH uvedu evropski standardi na hrvatski način.
Ne shvatajući da je takva politika dio prošlosti, a ne budućnosti.