Ne zna normalan čovjek, kojeg je nesreća zatekla da živi u BiH, da li mu je bolje da ništa ne čuje, ne vidi i ne govori ili da se uključi u sveopštu gužvu i galamu kako bi pomislio da ičim utiče na vlastiti život.
Dok ovih dana ostatak svijeta prazničnu atmosferu ne kvari ni lošim ekonomskim pokazateljima i opravdanim strahom od iduće godine, u ovoj zemlji izvjesna je kataklizma. Taman kad bi normalan čovjek zaustio da kaže: "Bože pomozi", ospe se iz "božije kuće" lavina riječi koje, i bez nekog posebnog redoslijeda, samo po svom značenju izazivaju netrpeljivost, podjele i mržnju. Šovinizam, rasizam, fašizam, zločin, mržnja, genocid, pokolj, progon, destrukcija, izolacija, vatra... Sve ove riječi nižu se i ponavljaju u saopštenju koje je upućeno iz Rijaseta Islamske zajednice u BiH. Povod su, obrazlažu, opasne izjave o islamu koje je dao jedan političar - Milorad Dodik, predsjednik SNSD-a. Nekoliko dana ranije sa istim žarom Dodiku su odgovorili iz Stranke demokratske akcije (SDA). Nikoga ne treba da brine činjenica da se dvije političke partije javno prepucavaju u vezi sa stanjem u državi gdje su vlast i pretenduju da to i dalje budu. Svaki vid političke borbe, pa i one koja prelazi granice lijepog ponašanja, dozvoljen je strankama, ali kada se čelna institucija jedne vjerske zajednice uključi u politički rat i polemike sa političarima, onda je vrijeme za uzbunu. Ono što je nevedeno u saopštenju Rijaseta Islamske zajednice u BiH nije primjereno ni najradikalnijim političarima. Nije neuobičajeno da se iz Rijaseta IZ u BiH obračunavaju u ime političara pod izgovorom da štite muslimane i bošnjački narod u BiH od napada političkih predstavnika druga dva konstitutivna naroda. Obračunavao se Rijaset i sa Bošnjacima prozivajući ih da su islamofobi samo zato što ne promovišu njihove ciljeve koji nikada nisu jasno izrečeni, ali su sve očigledniji. Kako to obično biva u BiH, nikad se ne zna ko je prvi počeo, ali svima je već odavno jasno da ne treba počinjati jer nikad ne izađe na dobro.
Čelnici SDA, partije koja je najduže na vlasti u BiH, trebalo bi to najbolje da znaju, ali problemi koji imaju unutar stranke i posebno sa koalicionim partnerima naveli su ih, izgleda, da počnu. Čuvena priča po kojoj je SDA uvijek dio rješenja, a nikada problema, proteklih dana pala je u vodu. Primat u pregovorima sa, uslovno rečeno, suprotnim stranama vodi SDP BiH i daje konačnu riječ o tome s kim hoće, s kim neće i šta hoće, a šta ne. SDA se dovela u poziciju satelita i sad je krajnje vrijeme da preuzme incijativu i primat kod Bošnjaka, koje gube prvenstveno zbog političkog i medijskog djelovanja najjače opozicione partije u FBiH Saveza za bolju budućnost (SBB) Fahrudina Radončića. Sada treba Bošnjake podsjetiti ko je stvarao BiH po mjeri Rijaseta Islamske zajednice i tako se vratiti u igru. Nekoliko saopštenja iz SDA i Rijaseta koji su stigli u dva-tri dana pokazalo je da ništa nije slučajno.
Uskoro će sa svih adresa odakle su stizala žestoka saopštenja poslati božićne i novogodišnje čestitke. Papir trpi sve, kao i virtuelna ratišta na portalima gdje su ozbiljno shvatili političku pripremu terena za još jednu podjelu vlasti
Ova politička igra, potpomognuta najtananijim vjerskim osjećajima, može se izroditi u svašta, ali nikako ne ono na čemu SDA poentira: BiH se ne može podijeliti! Ako misle da su u pravu, treba samo da odu na bilo koji portal i pogledaju komentare ispod tekstova koji se odnose na saopštenje IZ u BiH, SDA ili izjava Milorada Dodika. Oni koji komentarišu ove tekstove ne samo da su podijeljeni, oni se do srži mrze i spremni su na osvetu i krv. Tu su svi narodi ravnomjerno zastupljeni u svojoj mržnji prema drugima. Ovdje se više ne može reći prema drugima ili trećima, jer su već izdefinisana dva tabora, čemu je pomogao kontinuirano oštar stav IZ u BiH, pa su koplja otvoreno ukrstili hrišćani i muslimani. Ako ovo sve ide u korist da se država BiH ne može podijeliti, onda je pitanje kakvi to ljudi treba da žive u toj zemlji, a da se ne podijeli? Ljudi bez imena, stava, mišljenja, identitata, ispranih mozgova i bez pamćenja?
Da li je pogled reisa Mustafa efendije Cerića dosegao bar do prozorskog okna njegove rezidencije gdje se vidi prvi snijeg, koji je obradovao katolike koji dočekuju Božić i pravoslavce koji slave Svetog Nikolu. I sve to čitajući njegova saopštenja o tome ko je poželjan, a ko nepoželjan na svijetu koji je, za vjerujuće, stvorio Bog. Umjesto čestitke iz grada u kome su bogomolje u istom dvorištu reis Cerić poručuje ko je nepoželjan u muslimanskom svijetu. Izvještaj o islamofobima u BiH objavio je Rijaset u osvit Bajrama, a odgovore mu prozvani tada nisu uputili uz obrazloženje da nije red u vrijeme velikih islamskih praznika ulaziti u sukob sa njihovim vjerskim vođama. Da reis Cerić ikada pogleda kroz svoj prozor vidio bi pusta dvorišta u obližnjim crkvama i redove pred narodnim kuhinjama. On je rijetko na mjestu gdje se za njega gradi velelepna rezidencija jer brine brige daleko od glavnog grada države za koju se bori svim sredstvima. Uostalom, njega nisu birali da se brine o državi, nego one koje smatra nepoželjnim u tuđim kućama. Uskoro će sa svih adresa odakle su stizala žestoka saopštenja i reagovanja početi da šalju božićne i novogodišnje čestitke. Papir trpi sve. Uostalom, kao i virtuelna ratišta na raznim portalima čiji su ratnici ozbiljno shvatili političku pripremu terena za još jednu u nizu podjelu vlasti u državi gdje je teško pomoć potražiti i od Boga.