Osnovni sud u Trebinju po drugi put je presudio da je "Elektroprivreda RS" dužna da isplati beogradskoj firmi "SB soft" oko 54 miliona KM za neovlašteno korištenje programa te firme.
Dok su u `Elektroprivredi RS` sa ogorčenjem dočekali donošenje presude Nebojša Rudan, advokat `SB softa`, ne krijući zadovoljstvo kaže da je ova `presuda veliki šamar elektromafiji koja je mislila da u nedogled koristi intelektualnu svojinu njegovog klijenta`.
Što se tiče šamara, Rudan bi sigurno bio u pravu da se na čelu ERS danas nalazi Slobodan Mrdić, isti onaj direktor koji je 1999. godine potpisao sporni ugovor. Sjetimo se samo da su se u to vrijeme gubici ERS mjerili desetinama miliona maraka, da su gubici na mreži bili abnormalno veliki, da niko nije znao na koji način se preko struje prebijaju dugovi sa Srbijom, izbijaju stalne afere oko izvoza struje…
Pošto je poznato da je pravda slijepa i ne vidi kome `lupa šamare`, ako presuda postane pravosnažna, obrazi će zabridjeti svim radnicima `Elektroprivrede` i svima onima koji su od preduzeća koje je proizvodilo više dugova od struje, uspjeli da naprave kompaniju koja pozitivno posluje i planira investicije u proširenje kapaciteta.
Sa druge strane, Slobodan Mrdić će nastaviti da čeka suđenje, a firma iz Srbije će zbog neospornog korištenja nepotpunog softvera koji je isporučen `Elektrokrajini`, možda i dobiti 54 miliona KM, odnosno kompletan iznos kamata koji je obračunat tim programom. Po toj logici znači da kamate nisu ni obračunavane dok `SB soft` `Elektroprivredi` nije isporučio dijelove svog softvera. Treba reći da je ERS uplatila 1,8 miliona dolara `SB softu` za taj djelimično isporučen program, tako da je nekako nelogično da sad plaća kao da je uzela taj program u cjelini ne uloživši u njega ni marku. Uzgred budi rečeno o kako kvalitetnom programu se radi mogu posvjedočiti svi oni koji plaćaju struju `Elektrokrajini`, koji dobro pamte redove u šalter-salama za žalbe. Da je u pitanju bio problem s programom beogradske kuće, najbolje ilustruje činjenica da je instalisanjem novog softvera banjalučke firme `Lanako`, koji je `Elektrokrajina` dobila besplatno uz plaćanje naknada za održavanje, nestalo i gužvi u salama za žalbe.
Treba se zalagati za pravdu, ali neselektivnu. Kad je riječ o licencama i intelektualnoj svojini, stvari bi se morale istjerati na čistac. Bilo bi lijepo da vidimo uplate `SB softa` iz 1998. ili 1999. godine kojima je u Miloševićevoj Srbiji pod sankcijama plaćao licence za baze `Orakla` na kojima se bazira njihov program isporučen ERS. Da svi advokati koji rade na računaru pokažu koje godine su platili licence za programe u kojima pišu žalbe i tužbe. Da vidimo da li bi imali nešto protiv da im se zbog nelegalno korištenog Worda oduzme sve do posljednjeg feninga što su zaradili.
Naravno da do ovoga neće doći, jer je ovo BiH, ovdje se zakoni mogu selektivno primjenjivati. Po potrebi su sudovi ekspeditivni ili razvlače slučajeve decenijama. Kradljivac mobilnog telefona će dobiti dvije godine zatvora, a diler droge dva mjeseca. Onaj ko utaji milionske poreze uz nagodbu će dobiti minimalnu kaznu kojom će legalizovati svoj lopovluk, dok će nekom nesretniku što ga nema odakle platiti ekspresnim odlukama plijeniti i ono malo imovine što ima.