Lideri "šestorke" nedavno su u Briselu trasirali put kojim je moguće riješiti pitanje u slučaju "Sejdić i Finci", a koje je postalo uslov svih uslova daljeg kretanja BiH prema Evropskoj uniji.
Načelno je postignut dogovor da ustavnim amandmanima, a ne Izbornim zakonom, bude riješeno pitanje kandidature svih zainteresovanih građana na izborima za člana Predsjedništva BiH, kao i u Dom naroda. Naime, prihvaćen je princip da se iz Republike Srpske, kao jedne izborne jedinice, bira jedan član Predsjedništva, a ne Srbin kao do sada, a da iz Federacije budu birana dva člana Predsjedništva, a ne isključivo Bošnjak i Hrvat. S tim da bi Federacija bila podijeljena u deset izbornih jedinica.
Kvaka je u tome što bi upravo te izborne jedinice bile posmatrane kao elektorske te bi svaka izborna jedinica dala određen broj elektora koji bi u zbiru davali izbornog pobjednika. Svi detalji još nisu razrađeni, ali cilj je da matematički zbir elektora poslije izbora uvijek bude takav da u Predsjedništvo uđu Bošnjak, koji je izabran većinskim glasovima Bošnjaka, i Hrvat, izabran većinskim glasovima Hrvata.
Ovim načinom bile bi riješene dvije ključne stvari koje su inicirane famoznom presudom "Sejdić i Finci". Prvo, bila bi brisana nacionalna odrednica ispred kandidata za člana Predsjedništva, tako da bi se na primjer i Dervo Sejdić, da se kojim slučajem prijavi u Banjaluci, mogao bez problema kandidovati za tu funkciju. To što praktično ne postoji šansa i da bude izabran i nije predmet koji je tretiran presudom suda iz Strazbura, već njegova mogućnost da se kandiduje. Stvari su dosta jasne kada je Republika Srpska u pitanju.
Drugo, što je i puno važnije pitanje, je što se kroz ovaj dogovor u Federaciji rješava i jednakopravnost Hrvata, a ne samo pravo "ostalih" da se kandiduju. Presuda "Sejdić i Finci" je tako iskorištena da se na dnevni red stavi pitanje preglasavanja Hrvata u Federaciji, koji je u zadnja dva izborna ciklusa bio očit izborom Željka Komšića za člana Predsjedništva BiH.
Datum za konačni dogovor definisan je 11. aprila kada bi lideri "šestorke" trebalo u Mostaru da pred predstavnicima Evropske komisije potvrde da će on biti sproveden kroz parlamentarnu proceduru.
Međutim, tu bi moglo doći do određenih komplikacija. Protiv sporazuma iz Brisela već se deklarisala SDA, koja je pozvala na opšti bojkot dogovora, tvrdeći da su pogaženi nacionalni interesi Bošnjaka. Pozvali su sve za koje oni smatraju da su patriote i da žele dobro BiH, onako kako je oni vide, da se uključe u borbu protiv stvaranja navodnog trećeg entiteta što bi trebalo da bude krunski dokaz konačne etničke podjele države.
Time je SDA još jednom pokazala da nikada istinski nisu ni željeli riješiti pitanje presude, jer su preko "Derve i Jakoba" u stvari dobili jak argument kojim su zahtijevali radikalniju promjenu Ustava. Čitava konstrukcija implementacije presude po scenariju SDA trebalo bi da se svede na formiranje vlade BiH u punom kapacitetu te riječi, izboru članova Predsjedništva u parlamentu, a koji bi imali protokolarne aktivnosti umjesto dosadašnjih jasnih nadležnosti.
Dodatnu argumentaciju SDA crpi i iz prećutne saglasnosti koju dobijaju od predstavnika međunarodne zajednice kada su u pitanju institucionalne opstrukcije
SDA ima i poprilično čvrstu polugu u svojim rukama, tačnije tri ruke u Domu naroda, kojima ne mogu spriječiti, ali mogu dodatno komplikovati i usporavati proceduru usvajanja ustavnih amandmana.
Dodatnu argumentaciju SDA crpi i iz prećutne saglasnosti koju dobijaju od predstavnika međunarodne zajednice kada su u pitanju institucionalne opstrukcije u vezi sa izvršnom vlasti u Federaciji. Stanje je takvo da danas niko sa sigurnošćui ne može reći ko je opozicija ko pozicija, ko je u vladi, a ko nije. Od prošle sedmice kada je dio ministara iz SDA i HSP-a, potpomognut Lijanovićima, izglasao novi pravilnik o radu Vlade FBiH, kojim su zamjeniku premijera dali premijerska ovlaštenja, poptuno je nejasno ko je u stvari premijer Nermin Nikšić ili Jerko Lijanović. I jedan i drugi mogu sazivati sjednice, i u zavisnosti kojem će se više ministara odazvati, mogu donositi validne odluke.
Kako federalni čvor nije svezan samo u Vladi nego i u drugim institucijama, od Parlamenta do Ustavnog suda, očekivalo se da će u utorak (juče), Upravni odbor Savjeta za implementacijiu mira (PIC), dati zeleno svjetlo visokom predstavniku Valentinu Incku da prekrati dalje mrcvarenje i stvari koliko-toliko vrati u normalu.
Međutim, ništa od bonskih ovlaštenja. Incko je dobio samo saglasnost da može sazvati sastanak predsjednika i dva potpredsjednika FBiH sa Kolegijumom Doma naroda, kako bi, eto, od njih direktno dobio informaciju o načinu na koji namjeravaju da riješe pitanje neefikasnosti ključnih institucija u Federaciji. Ambasadori PIC-a su jasno poručili da vlasti moraju prestati da očekuju od međunarodne zajednice da radi njihov posao.
Prevedeno na jezik koji trenutno razumije SDA, mogu potpuno relaksirano razmišljati kako da na najefikasniji način izvrše opstrukciju rješavanja presude "Dervo i Jakob" ako konačno dogovor bude postignut početkom aprila od strane "šestorke".
Na kraju treba reći da dogovorom iz Brisela mogu biti zadovoljni predstavnici Republike Srpske, jer je on na tragu onoga što godinama ponavljaju. Nisu bježali od dogovora u vezi s implementacijom same poresude i ponudili su rješenje koje je načelno prihvaćeno i od strane Evropske komisije.
Znajući kako se stvari u političkom životu BiH mijenjaju iz dan u dan, ono što je dogovoreno u Briselu ne znači da će biti prihvaćeno i u Mostaru. Sve je to još na nekom čekanju.