Planeta Zemlja u realnoj je opasnosti da se prestane okretati oko Sunca ako Adnan Terzić u utorak ne postane novi predsjednik Stranke demokratske akcije.
Kataklizma malo manjih razmjera zadesiće nas ukoliko na čelo SDA ne dođe Bakir Izetbegović. Bosna i Hercegovina će, sudeći po istupima učesnika unutarstranačke izborne kampanje, najmanje izgubiti u slučaju da delegati 5. kongresa SDA crveni karton daju sadašnjem šefu Sulejmanu Tihiću.
Moć je slatka i ne treba ni Terziću ni Izetbegoviću ni Tihiću puno zamjerati što nas uvjeravaju da je njihov izbor ili neizbor zapravo biti ili ne biti za cijelu zemlju. Opstaćemo, naravno, ako ni zbog čega, a onda zbog logike da 26. maja ne mogu sva trojica biti poražena.
Drugo je sad pitanje čija će pobjeda taj naš opstanak učiniti težim ili podnošljivijim. Ma ko pobijedio na "veliki utorak" drastičnih promjena neće i ne može biti bez obzira na to što pretendenti na partijski prijesto tvrde da od SDA zavisi sudbina Bošnjaka i cijele BiH. Tektonski poremećaji posebno su isključena opcija nakon što nam se nedavno vratio naš najmoćniji prijatelj ili saveznik, poručivši da Vašington neće dopustiti da jedini ostanemo pred zaključanim vratima Evropske unije, siromašni i zarobljeni parolama "ko je počeo rat" i "ko je najveća žrtva". Pravila ponašanja i rutu kojom treba hoditi svim ovdašnjim liderima zacrtala je američka administracija. Njen drugi čovjek u utorak je u Sarajevu stranačkim prvacima precizno nacrtao da mogu birati između Brisela ili haosa. Trećeg puta nema. Baš kao što nema više nikoga ni u SDA, a ni u drugim partijama ko bi smio na duže staze odugovlačiti konačno pokretanje BiH s mrtve tačke.
Ako eventualna promjena na čelu najjače i najstarije bošnjačke stranke neće donijeti nikakav krucijalni zaokret, zašto je onda utrka za lidera SDA dobrano zasjenila sve druge događaje u državi? Zašto se ni oni što slove za najbolje političke prognozere ne usuđuju javno iznositi svoje procjene ko će dobiti najviše glasova delegata na predstojećem kongresu ove partije?
Jedan od odgovora na prvo pitanje leži u činjenici da se kod nas unutarstranački izbori održavaju forme radi - s unaprijed poznatim starim-novim predsjednicima jer se protivkandidati povlače uoči glasanja ili ih uopšte i nema. SDA tu praksu polako prekida i to na vrlo atraktivan način - šaljući u ring trojicu svojih najmoćnijih igrača. Zato su rezultati ovog okršaja top tema i s nestrpljeljem se očekuju. Od imena novog predsjednika SDA direktno će zavisiti sudbina aktuelnog premijera FBiH, prodaja "BH Telecoma", izgradnja potencijala za proizvodnju struje... I svih ostalih problema i dilema zbog kojih se Federacija BiH zadužuje na sve strane ne bi li nekako ublažila svoj budžetski manjak. Ovi razlozi ujedno i analitičarima otežavaju posao pa stoga ni nema opklada na sigurno da će pobijediti Adnan, Sulejman ili Bakir. Izuzetak su, naravno, oni "prognozeri" koji u pobjedi jednog od trojice vide svoju materijalnu ili političku korist. Dane provode instalirajući predizborne ankete na internet portalima, neumorno odgovaraju na samopostavljena pitanja glasajući za svog favorita. Koliko je onlajn kongresa toliko je i novih predsjednika SDA.
Od korištenja novih alatki savremene komunikacije ne preza ni kandidat Adnan Terzić. Sa svoje veb stranice poručuje da je on "nova snaga SDA". Po ugledu na francuskog predsjednika Sarkozija na popularnom Facebooku postavio je svoj profil i sakupio svih 656 "podržavatelja". Javnosti se obratio video-porukom. Nije on mala šala. Na vrijeme je shvatio da u pretkongresni vakat može iskoristiti znanje koje je stekao po odlasku sa čela Vijeća ministara BiH. Zato u televizijskom obračunu s konkurentima i poručuje da će kad pobijedi "unutarstranačku demokratiju dići na viši level", da Tihić kao stranački šef nikakav reformski zakon "nije samo izdilov'o". Falilo je još samo da kaže da ne smijemo sebi dozvoliti luping, pa da ne provedemo evrospke reforme kao što je govorio u premijerskom mandatu.
Sklonost modernim tehnikama općenja i "vladanje" engleskim jezikom ujedno je i najočiglednija i najveća razlika između Terzića i njegovih protivnika. Na ostalim poljima gotovo da su sva trojica identična.
Bakir Izetbegović podržava razgovore i pregovore sa Srbima i Hrvatima kao jedini recept za progres BiH. Terzić ga prati u stopu, hvali se da je reforme provodio "čak i sa SDS-om" i da baš zato ima "najjači koalicioni kapacitet". Ma šta mu to značilo. Sulejman Tihić neskromno podsjeća da se on toga davno mudro dosjetio i prvi počeo sarađivati s predstavnicima srpskog i hrvatskog naroda. Kako li bi samo Sulejman bio veličanstveno ponosan na svoju poruku da Republiku Srpsku niko ne može ukinuti bez volje srpskog naroda da ga Izetbegović Mlađi, kao pravo zlopamtilo, ne podsjeti da je baš prošle izbore dobio pričom o ukidanju ovog bh. entiteta.
Ubjeđujući i javnost i sebe da dejtonsku eru žele zamijeniti briselskom, sad više nijedan ne zagovara gašenje RS. Uglas sva trojica poručuju da će, kad pobijede na kongresu, insistirati na eliminisanju enitetskog glasanja u državnom parlamentu. Promjena Ustava je prioritet Tihiću i Izetbegoviću, Terzić se više drži uopštene priče o ekonomskim reformama i EU standardima. Ni u njihovoj (javnoj) priči o jedinstvu SDA nema neke očigledne razlike. Ko god da pobijedi u utorak, čuvaće je kao zjenicu oka svoga. Stranku. A državu, onakvu kakva nam je danas, ionako čuvaju Dejtonski sporazum i njegovi tvorci s one strane Atlantskog okeana.