Nakon posljednjeg kruga razgovora u mostarskom hotelu "Bevanda" lidera federalnih stranaka postoje određene naznake da Zlatko Lagumdžija polako popušta u svom tvrdoglavom naumu da iz vlasti izbaci oba HDZ-a što je dovelo taj entitet gotovo na ivicu raspada.
Istina, njegova ponuda za sada se odnosi samo na kantonalnu vladu u Mostaru, a rasplet čitave situacije mogao bi se desiti u narednih mjesec dana, mada je to krajnje nezahvalno prognozirati.
"Nikom nije u interesu da izbaci velike stranke iz vlasti ukoliko one žele raditi na dobrobit građana", reći će Lagumdžija ispred pomenutog hotela nakon što je u njemu nakratko priupitao Dragana Čovića za zdravlje i otišao na "ranije zakazan sastanak" ostavljajući Sulejmana Tihića da Čoviću i Boži Ljubiću pojašnjava šta je konkretno mislio tvrdeći da eto čitavo ovo vrijeme formiranje vlasti koči HDZ a ne SDP.
Ova njegova izjava satkana je od političkog licimjerstva jer je upravo on napravio takvu matricu koju već pet mjeseci ne uspijeva instalirati u institucije. Njegov blagi zaokret, ako se tako može reći, nije rezultat racionalne politike, ili što se pameti dozvao, već što je na neki način uletio u politički ćorsokak u koji ga je dovela neskrivena njegova unitaristička ambicija da se jednom za sva vremena razračuna s Hrvatima u Federaciji koji, grubo rečeno, nisu bili u Armiji RBiH.
Ofanziva Zlatka Lagumdžije i potpisnika famozne platforme koja je proteklih sedmica bila usmjerena prema CIK-u, kako bi se na mišiće izguralo HDZ-ove iz Doma naroda Federacije a bez čijeg konstituisanja nema ni izvršne vlasti, bukvalno se razbila o Izborni zakon koji ne dozvoljava parcijalnu dodjelu mandata.
Tačnije, Dom naroda FBiH ne može biti konstituisan sve dok u svih 10 kantona ne budu završeni izbori delegata što opet zavisi od političke volje dva HDZ-a, a koji imaju većinu u četiri kantona, koji na taj način drže ključ formiranja vlasti.
U čitavu priču SDP je pokušao uvući i OHR podsjećajući Valentina Incka na praksu koju su koristili neki njegovi prethodnici kako je bivša Alijansa za promjene, kojom je suvereno upravljao isto Zlatko Lagumdžija, tamo negdje 2001. godine dobila zeleno svjetlo OHR-a da s polovinom delegata u tom domu vlada oko dvije godine.
SDP i njegovi partneri su samoinicijativno zakazivali sjednice tog doma vršeći na taj način pritisak da im nezakonito dodijeli mandate, a kad i to nije prošlo, ovih dana su se dosjetili nove fore pa su samoinicijativno sa internet stranice CIK-a isprintali obrasce izjava o prihvatanju mandata, potpišu ih i pošalju na adresu Izborne komisije.
Ne, nije to nimalo naivna priča već neviđen bezobrazluk jedne političke partije koja nedvosmisleno poziva na kršenje zakona i uvođenje prakse brutalnog preglasavanja Hrvata, a i Srba u Domu naroda Federacije.
Kako im to nije prošlo i kako se Incko i OHR nisu dali upecati na ovu bačenu udicu, te su za sada stali na stranu CIK-a, Lagumdžiji nije preostalo ništa drugo nego da pokušava navući HDZ na priču kako bi oni trebali obustaviti blokade u kantonalnim skupštinama, a on će im zauzvrat eto dozvoliti da budu dio vlasti za sada u tim kantonima.
Naravno, stvari bi se u svakom slučaju trebale razvijati tako da se HDZ-u omogući participiranje i u federalnoj vladi. To bi u svakom slučaju trebalo da zabrine SDP-ove priljepke HSP Zvonka Jurišića i Radom za boljitak braće Lijanović koji bi u toj priči bili potpuno suvišni.
Da se nešto iza brda valja, još od prvih izjava Sulejmana Tihića kako bi u vlast trebalo ići zajedno sa dva HDZ-a, naslutio je i SDP-ov ideolog Slavo Kukić. Prvo je preko SDP-ovog trabanta na FTV-u poručio Tihiću i SDA da bi mogli ostati bez svog dijela vlasti, a kasnije se i sam direktno uključio u čitavu priču poručujući Lagumdžiji preko sarajevskih portala da je puno pametnije u koaliciju uzeti SBB BiH Fahrudina Radončića nego SDA koju vodi "smutljivac Tihić".
Sve ovo može biti indikator da je i u SDP-u dolazi do prepucavanja oko dosadašnjeg tvrdoglavog stava prema HDZ-u, čiji je Kukić jedan od protagonista, što Lagumdžiju stavlja pred jasan izbor - ili će formiranje vlasti prepustiti svojim medijskim i ideološkim intimusima koji ga ubjeđuju da je građansku državu moguće praviti i tradicionalnim metodama koje je praktikovao Ante Pavelić, a danas propagira HSP-ovac Zvonko Jurišić, ili će konačno sjesti za sto sa Draganom Čovićem i Božom Ljubićem pa poslije neformalnog ćaskanja o zdravlju ozbiljno postaviti pitanje formiranja vlasti u Federaciji.
Ovaj drugi scenario čini se sasvim realniji nakon što je čitav problem skrenuo pažnju i međunarodne javnosti pa se u njega uključila i njemačka kancelarka Angela Merkel dajući nedvosmislenu podršku HDZ-ovima.
Ona je sad proširila čitavu priču s formiranja vlasti na mogućnost ustavnih i zakonodavnih korekcija koje bi Hrvatima omogućile koliku-toliku istitucionalnu ravnopravnost u Federaciji.
Nešto slično kao što imaju i na državnom nivou, svi po 1/3, s tim da bi u tom entitetu to bilo preslikano s Vlade na druge institucije uz obaveznu ugradnju mehanizma koji bi onemogućavao preglasavanje a što je do sada bila praksa. Posebna klauzula odnosila bi se na izbor hrvatskog člana Predsjedništva koja bi onemogućila SDP-u da ponovi igranku s nekim novim Željkom Komšićem.
Kako je inicijativa Merkelove i više nego dobro došla da se u BiH realnije pristupi rješavanju poprilično nagomilanih problema dodatni podsticaj mogao bi joj dati i Vašington šaljući američkog državnog sekretara Džejmsa Stajnberga koji bi u naredne dvije sedmice trebao stići u BiH.
Sve u svemu, stvari su se pomalo pokrenule s mrtve tačke. Lagumdžiji je jasanije da bez HDZ-a teško može doći do vlasti u Federaciji, samo je pitanje kako će se sada progutati sve ono što je rečeno i urađeno proteklih mjeseci.