Bliži se kraj godine pa se po običaju sumiraju rezultati onoga što je urađeno tokom prethodnih dvanaest meseci. A ova godina se u Srbiji nažalost ni po čemu ne razlikuje od prethodne i od prethodnih, kao što se verovatno neće razlikovati ni od sledeće.
Mada svi, pogotovo ekonomisti, kažu da će godina koja dolazi biti gora i teža od ove, a tako misle i građani. Ako se sećate slične ankete s kraja 2006. gododine koju sam tada pominjao, pamtite da je po njoj 15% građana Srbije verovalo da će nam biti bolje, a 16% da će biti gore, dok se danas taj procenat drastično promenio. Ne u slučaju onih koji misle da će biti bolje, jer ih ima gotovo isto kao ranije oko 16%, već u slučaju pesimista, kojih je sada čak 53%.
Ali pustimo matematiku, ona je iako ekzaktna i neumoljiva, ipak pomalo apstraktna i dosadna, i podsetimo se onoga što se desilo u ovoj godini. A nju su, bez sumnje, obeležili parlamentarni izbori na kojima je konačno "demokratska" opcija pobedila "nacionalističku". Da sam prespavao poslednjih desetak godina i juče se probudio, ja bih se tome beskrajno obradovao, ali sam, s obzirom na to da sam svo vreme bio budan i prisutan, više zbunjen nego obradovan ovom činjenicom. Jer, ako je ove godine pobedila demokratska opcija, ko je onda pobedio 2000. godine i šta se dešavalo prethodnih osam godina??!!
Pored izbora, ovu godinu je obeležilo i proglašenje "nezavisnosti" Kosova, ali je o tome toliko govoreno i pisano da ću se ja barem ovom prilikom od toga uzdržati i za početak posvetiti onome od čega se živi - ekonomiji. A ekonomija nam je, kao što znate, katastrofalna kao i do sada. Ono što smo prethodnih godina uspeli da prodamo, prodali smo, pa nam i ta famozna privatizacija u poslednje vreme stagnira. Ozbiljnih kupaca za RTB Bor, JAT, IMT i ostala propala društvena preduzeća i dalje nema, a po svemu sudeći s obzirom na globalnu ekonomsku krizu, neće ih skoro ni biti. Ali nama to uopšte ne smeta da i dalje očekujemo milijarde evra i dolara stranih grinfild i ostalih investicija i zidamo Potemkinova sela. Svetska ekonomska kriza nema nikakvog uticaja na lažna obećanja naših političara i njihov veštački optimizam. Njih nimalo ne dotiču činjenice koje kažu da smo za poslednjih osam godina jedva uspeli da napravimo otprilike isto toliko kilometara obilaznice oko Beograda, već i dalje u svojoj mašti grade stotine kilometara novih autoputeva na svim koridorima i pravcima. Od viška glava ne boli, je l' tako? Ako "Alpina-Por" neće da gradi put Horgoš - Požega gradićemo ga sami, kao i beogradski železnički čvor, odnosno stanicu Prokop, koja zarasta u korov, mostove na Dunavu kod Grocke i na Savi kod Ade Ciganlije, kojih još nema ni na vidiku, kao i autoput na koridoru 10, brze pruge, metro i još mnogo toga. Doduše, trebaće nam malo vremena jer za dva-tri meseca treba da donesemo stratešku odluku da li da gradimo "laki" ili "teški" metro, tako da bi gradnja prve linije metroa od sedam-osam kilometara mogla da počne za dve-tri godine i bude završena, za šest do osam godina nakon početka gradnje. Ako vam se to čini daleko treba imati u vidu da će FIAT početi proizvodnju u Kragujevcu krajem 2009. ili početkom 2010. godine, a da ćemo na belu šengen listu krajem 2010. godine...
To što država ne isplaćuje redovno socijalne prinadležnosti invalidima, porodiljama i samohranim majkama, što kasne dečji dodaci, obećane stipendije talentovanim studentima, što se ne isplaćuju ratne dnevnice rezervistima ni obećane novčane nagrade osvajačima svetskih i olimpijskih medalja, ne treba da vas brine. Za mostove, puteve i metroe sigurno će biti!
OK, znamo da nam ekonomski saldo nije jača strana ali nam za razliku od "baze", "nadgradnja" mnogo bolje stoji. Kultura dakle. A tu je stanje sledeće: Narodni muzej, Narodna biblioteka i Muzej savremene umetnosti su već nekoliko godina zatvoreni, zatvoreni su i propadaju brojni legati i zadužbine, zatvaraju se knjižare i bioskopi, a otvaraju parfimerije, kockarnice i menjačnice...
Ma dobro, sve je to ovozemaljsko i svetovno, da ne kažem prolazno, samo je Crkva večna! Da, ali smo u zao čas saznali da i u njoj sede ovozemaljski ljudi. Pohlepni i gramzivi, sujetni, iskompleksirani, bolesno ambiciozni, licemerni, zli... koji falsifikuju patrijarhov potpis, zlostavljaju decu, osnivaju privatne firme koje malterišu crkve i manastire koji nikada u svojoj osamstogodišnjoj istoriji nisu bili malterisani, asfaltiraju arheološke lokalitete i uništavaju najlepše freske "šminkajući" najveće srpske svetitelje...
U Vladi haos, u Skupštini još veći. Kriminal, korupcija, afere, laži, kletve, pretnje, jednom rečju cirkus... Isto k'o i lani? Ali ne i za lidera "novopečenih" naprednjaka Tomu Nikolića, koji tvrdi da Srbija "u najtežoj situaciji ima najgoru vladu", ali se istovremeno i pita "šta bi se to u Srbiji zbilja promenilo kada bi ova vlada, po njemu najgora, pala i bila zamenjena onom koja je bila pre nje??"
A šta radi narod? Gleda i sluša sve to s gađenjem i bori se za golu egzistenciju. Pre neki dan je Zaječarac Dejan Nenić, vlasnik male firme za prodaju elektroopreme i rasvete, objavio da prodaje bubreg kako bi svoju firmu spasao od propasti jer kredit niko neće da mu da. Veruje da će za njega dobiti 25.000 evra i tako stvoriti uslove za dalji rad i preživljavanje svoje i porodica još dva zaposlena radnika. "Bez bubrega mogu da živim, ali bez radnje nikako. Meni i porodici je ta firma sve na svetu. Bez nje nam bukvalno nema života", rekao je on.
A evo šta je o Srbiji i onome što se dešava u njoj povodom premijere svoje predstave "Derviš i smrt", rađene po romanu besmrtnog Meše Selimovića, rekao naš poznati reditelj Egon Savin: "I danas živimo jedan oblik totalitarizma, demokratski totalitarizam, u kojem smo svi žrtve materijalnih vrednosti i novca. Bogatstvo odlučuje o tome hoćemo li biti slobodni ili ne, možemo li kupiti istinu, pravdu, slobodu... sve ono bez čega je intelektualni život danas nemoguć. Doduše, danas možete reći sve i nećete ići u zatvor zbog verbalnog delikta, ali šta vam to vredi ako sebi ne možete da obezbedite iole pristojan život? Tajkuni i partijski lideri nas drže u ekonomskoj zavisnosti i zato smo u suštini neslobodni jer smo ekonomski i socijalno ucenjeni. A mentalitet na Balkanu se nije promenio od turskog vremena do danas, ni ljudi na vlasti ni onih koji tu vlast trpe!!"
A nije se promenio zato što po jednom Mešinom junaku "čovek dolazi na vlast da bi menjao svet, a onda u stvari promeni samo sebe, a svet ostane isti iako ga je trebalo promeniti".
Sve u svemu, dakle, saldo Srbija=0.