Danas će trojica članova Predsjedništva BiH razbiti sve predrasude o Karađorđevu, malom mjestu pored Bačke Palanke, gdje je prije dvije decenije, tvrde mnogi, rješavana sudbina BiH
Sastanak od prije dvadeset godina nije bio, pokazalo je vrijeme, puka priča o budućnosti BiH, nego važan dio šireg konteksta u kojem je rješavano pitanje bivše Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije (SFRJ).
Kako tada, tako i danas, u Karađorđevo se ne ide pričati samo o potrebi regionalne saradnje nekih država nastalih iz bivše SFRJ, jer bi sastav gostiju bio sigurno drugačiji. Trilateralni susret predsjednika Srbije, Turske i tročlanog Predsjedništva BiH, uz političke teme, moraće otvoriti i ekonomske. Iako ovakvi sastanci nisu ništa novo, učešće predsjednika Turske na sastancima koji na dnevnom redu imaju isključivo politička pitanja, prvenstveno u vezi s odnosima BiH i Srbije, nema nijedno logično objašnjenje.
Bh. javnosti je kao pozitivna stvar predstavljena činjenica da ovog puta na trilateralni sastanak idu sva tri člana Predsjedništva BiH, a ne kao ranije samo bošnjački član, koji je tada bio Haris Silajdžić. Nakon susreta Silajdžića s predsjednicima Srbije i Turske, Borisom Tadićem i Abdulahom Gulom, obično su emitovana saopštenja i slijedile su ošte rekacije, prvenstveno političara iz RS, zbog iznošenja neusaglašenih stavova. Tada su političari iz Republike Srpske obično pokazivali kako su više zainteresovani za BiH nego što to izgleda, pa su štitili ustavni poredak zemlje i poštivanje Ustavom zagarantovanih procedura. Samo su se rijetki tada ljutili na Tadića, koji je svesrdno podržavao ovakve skupove, pa čak i potpisao deklaraciju sa Silajdžićem i Gulom, iako vrlo dobro zna za dva entiteta i tri naroda - čarobnu formulu na kojoj počiva BiH.
Dok se sve treslo zbog Istanbulske deklaracije, koja je potpisana prije godinu, Tadić je govorio u interesu Turske da finansira izgradnju autoputa kroz Srbiju sve do Crne Gore, a trasa ide malo i kroz BiH, negdje oko Višegrada (mjesta gdje je nekada davno gradio Mehmed-paša Sokolović), čime ne bisamo popravili putnu, nego i međuljudsku komunikaciju.
Ova ideja prije godinu dopala se i Gulu, koji je tada ocijenio da "saradnja i novo strateško partnerstvo pokazuju da su Turci i Srbi uvijek imali potrebu za bliskim prijateljstvom". Ovo je, po Gulovom mišljenju, bio istorijski korak za Balkan, a za srpsku narodnu književnost siguran kraj jer nakon "bliskog prijateljstva Srba i Turaka" od srpske epske poezije ne bi ostalo ništa, pa ni neuništivog Marka Kraljevića.
No, treba se otrgnuti od stereotipa, predrasuda i bremenite istorije i okrenuti se evropskoj budućnosti. Mada, i ovdje ima jedan problem, posebno kod Turske, čije je pristupanje EU vjerovatno više u magli nego ispunjavanje obaveza BiH iz Evropskog partnerstva.
Moguće je da se sada okrene neki novi list u Karađorđevu, gdje će se razbiti mit o dijeljenju BiH na salvetama po kojima su crtane nove granice. Možda tročlano Predsjedništvo iz Karađorđeva dođe s bližim stavovima o budžetu institucija BiH ili s imenom mandatara za Savjet ministara? Ipak, ne treba očekivati previše, dovoljno je da se na nekom trilateralnom susretu pojave sva tri člana Predsjedništva bez uvijek prisutnog nepovjerenja o tome šta je neko pričao u ime svih. Zato su ekonomske teme najbolje za ovakve susrete. Ako će biti izgrađeno bar nekoliko kilometara autoputa ili dogovena neka nova ulaganja u regionu - biće dovoljno za početak. Iskustva s ranijih sastanaka ne obećavaju mnogo, a ni saopštenja koja će stići napisana u duhu tolerancije, potrebi saradnje i zajedništva na putu ka EU.
Jedno od saopštenja koje je ovih dana emitovano već nameće prošireni dnevni red u Karađorđevu, a inicijator je predsjednik SDP BiH Zlatko Lagumdžija, koji od Tadića traži da "osudi jednostrani poziv na referendum u jednom dijelu BiH". Iako će Lagumdžijin stranački kolega i član Predsjedništva BiH Željko Komšić biti u Karađorđevu, teško da će se o referendumu u RS o pravosuđu BiH bilo šta reći, jer tu je i predsjedavajući Predsjedništva BiH Nebojša Radmanović, funkcioner vladajućeg SNSD-a, inicijatora referenduma.
Lagumdžija je pozvao i hrvatskog predsjednika Ivu Josipovića da nešto kaže na temu referenduma u RS, iako ga neće biti u Karađorđevu. Dosad su Josipovićeve izjave u SDP BiH dočekivane "na nož", ali rukavica je bačena...
Sve ovo pokazuje da za BiH nije važno da li se o problemima ove zemlje govori u Karađorđevu, Briselu ili Dejtonu ako se o svemu ne priča u svojoj kući. Saopštenja su jedini vid komunikacije bh. političkih lidera jer tu nema potrebe za argumentovanim razgovorom i kompromisom, nego svako svojoj ciljnoj grupi servira ono što želi, baš kao na onim salvetama, gdje je, navodno, crtana državna granica. To što Lagumdžija poziva predsjednika Srbije da utiče na odluke koje donose vlasti Republike Srpske govori više o nepostojanju vizije o zajedničkoj državi BiH nego rezultati bilo kojeg potencijalnog referenduma.
Trilateralni susreti ne mogu pomoći BiH da riješi svoje probleme bez obzira na to ko su zemlje učesnice i kakve će poruke poslati nakon sastanka. Nije se u BiH ratovalo zbog sastanka u Karađorđevu prije dvije decenije, niti će sada procvasti ruže nakon što Turska ponudi nekog "keca iz rukava". Za BiH je dobra vijest kada njen kolektivni organ radi zajedno, pa makar i na sastanku čiji je dnevni red ponuđen forme radi.