Pričao mi je još u ratu poznanik, koji je nakratko radio u Predsjedništvu BiH, kako ga je jedne zgode pitao Alija Izetbegović: "Šta Vi mislite o ovom Mušanu Topaloviću Caci?"
Moj poznanik mu je odgovorio: "Predsjedniče, Vi ćete njega morati ubiti, to je zakonomjerno". Na to mu je Alija odgovorio: "Au, a on mi mnogo valja". Svakako da je Alija znao da je Caco pobio mnoge ljude, uglavnom Srbe, i bacio ih u "Kazan", ali to mu nije smetalo da izjavi kako mu ovaj zločinac valja.
Nedavno se opet povela priča u gradskim vlastima oko tog famoznog Cace, jer su mu neki na godišnjicu htjeli odati počast. Znaju zagovorači te ideje, uglavnom Muhamed Švrakić, predsjednik "Zelenih beretki", i njegov otac Emir, kakva je zvjerstva učinio Caco, kako je masakrirao policajce koji su došli da ga uhapse. Znaju ti ljudi da je Caco u ratnom Sarajevu zaveo strahovladu, pa ipak hoće da mu mrtvom ukažu čast. Kao što je prilikom prenošenja mrtvih ostataka Cace, svojevremeno, svojim prisustvom uveličao tu dženazu Bakir Izetbegović. To je u najmanju ruku skandalozno, zapravo odvratno!
Sve ovo oko Cace pišem ne zato što je to usamljen primjer, nego se neprestano na ovim našim prostorima odaju počasti zlikovcima, lopovima, i prevarantima. I nema razlike između političkih moćnika i naroda. Utrkuju se ko će više biti na strani sumnjivih tipova, osumnjičenih i osuđenih na sudovima. Tako je Sulejman Tihić javno dočekao osuđenika u Hagu Nasera Orića, isto tako kao što je Vlada RS u ranijem sastavu svečano ispratila osumnjičenika u Hag. Povodom nebuloza koje sipa na suđenju u Hagu Vojislav Šešelj, dosta slučajnih prolaznika u Beogradu za televiziju izjavljuju divljenje ovom po svemu sumnjivom čovjeku. Udruge ratnih bojovnika u Hrvatskoj ne prestaju da sikću na Haški sud, veličajući svoje generale, koji pred sudom polažu svoje ratne račune. Zanimljivo je da su udruženja boraca najkonzervativniji dio naših društava.
Pa kakvi su ovo naši narodi, političari koji sjede na njihovom čelu? Izgleda da niko nema ko će razumno u konkretnim slučajevima kazati da treba da se odgovara pred sudom. Svi su nevini, jer dolaze iz našeg naroda! Po tome se vidi koliko je nacionalizam ogrezao u srži ovih naroda, u svijesti i podsvijesti. Niko od pripadnika našeg naroda ne može biti kriv, viču iz sveg glasa stotine hiljada ljudi. Svi naši političari, ovi koji su ponikli u našem narodu, imaju pravo, pametno zbore, mada pričaju budalaštine, izmišljaju marifetluke! Vjerujem u našeg političara, jer je naše gore list, a što taj političar priča nesuvisle priče, nije tačno i nije važno!
Kaže se da je ljudski griješiti i priznati grešku. Po tome u nas uopšte nema ljudi, jer su svi bezgrešni. Kada ste čuli da je neki političar priznao grešku? Samo jednom jesmo, nedavno, kada je kritikovan Željko Komšić što je uzeo na pozajmicu luksuzni automobil. Po novinama je uveliko kritikovan, a on je ubrzo vratio auto i kazao: "Priznajem, pogriješio sam". Volio bih da novinari iznesu još koji takav primjer, ako ga ima. Uglavnom novinske kritike prolaze uludo, ili naši političari uzvraćaju udarac napadajući novinare.
U onom bivšem sistemu bila je fora da se ljudi samokritikuju. Na partijskim sastancima ako čovjek opali sam protiv sebe bolje se prihvatala njegova "greška", dobijao je blažnu kaznu. Mnogi će reći da je to sa samokritikom bila folirancija, pa ipak kad danas živimo u okruženju gdje svi prebacuju krivnju na drugoga, ispada da je ta nekadašnja samokritika i imala nekog smisla. Ne znam što nikada nijedan političar ne izađe pred javnost i ne kaže pogriješio sam u tome i tome. Misli da će narod manje biti uz njega. Baš naprotiv, pošto je ljudski griješiti, pravi ljudi će razumjeti tog političara, čak mu još više vjerovati. Ali kod nas je manje pravih ljudi, uglavnom je to masa, gomila, tor.
Pokušava Nikola Špirić obrazložiti svoju ostavku kao moralni čin. Neću da o moralnosti prigovaram čovjeku koji je promijenio četiri-pet političkih partija, ali kakav je to moralni čin kada se na taj način u potpunosti stopira rad državnih organa? I Nikola nijedne riječi nije izustio da je nešto pogriješio, samo je opravdavao svoje postupke. A biti na tako važnom mjestu kao što je Vijeće ministara BiH, a ne napraviti grešku nije moguće. Zato Nikoli ne vjerujem.