Ivo Sanader, bivši hrvatski premijer, poslije sedam mjeseci nakon što je uhapšen u Austriji po međunarodnoj potjernici, izručen je ovih dana Hrvatskoj i smješten u zatvor u Remetincu.
Osumnjičen je i optužen za više krivičnih djela koja mu se stavljaju na teret, zloupotrebu službenog položaja, uzimanje mita, korupciju i učešće u višemilionskim aferama i drugim malverzacijama. Potiče iz siromašne porodice, bio je uzoran učenik i student, smjerni katolik, svojevremeno uspješan poslovni čovjek u Inzbruku, u Austriji, i na kraju harizmatični političar, prvi premijer u Hrvatskoj koji je završio u zatvoru. Kako se ovaj čovjek uspio tako brzo popeti na vrh političke piramide i u kratkom vremenu strmoglaviti se na političko i društveno dno? Problem je nastupio onda kada je na velika vrata ušao u svijet politike i moći. Fascinacija s moći otvorila mu je neograničene mogućnosti, ali je pokazaće se kasnije, bila i njegovo prokletstvo. U drugoj polovini 2005. godine bio sam otpravnik poslova Ambasade BiH u Zagrebu. U tom periodu sreo sam se nekoliko puta sa Ivom Sanaderom u neformalnim, protokolarnim i službenim prilikama.
U to vrijeme Bosna je u zvaničnim krugovima Hrvatske figurirala kao "incidentna zemlja". U hrvatskim medijima Bosna je tretirana u trivijalnostima, od onih kad neki Bosanac ukrade novčanik na plaži, do toga kad neki ilegalni građevinski radnik padne sa skele i slično. Niko se zbog toga nije posebno uzbuđivao, ni u Hrvatskoj ni u Bosni. Ivo Sanader za svog premijerskog mandata nijednom nije posjetio susjednu zemlju, što dovoljno govori o tretmanu Bosne u njegovoj Hrvatskoj. Nijedno otvoreno pitanje između dvije zemlje koje je postojalo godinama nije bilo riješeno. Upoznao sam ga na "Bertlesmen forumu", međunarodnom političkom i poslovnom skupu, koji je održan početkom juna 2005. godine u organizaciji istoimene njemačke fondacije na temu "Jugoistočna Evropa na putu u Evropsku uniju". Sanader je plijenio svojim poznavanjem jezika, kad je s lakoćom prelazio sa engleskog na njemački.
Jednom prilikom prisustvovao sam radnom ručku u zgradi Vlade Hrvatske, nakon svečanog otvaranja prostorija Savske komisije, zajedno sa tadašnjim predsjedavajućim Savjeta ministara BiH Adnanom Terzićem. Kad su razgovarali o sporazumu o dvojnom glasanju, Sanader kaže: "Tu treba dodati samo još tri slova." "Koja", pita ga Terzić. "Pa HDZ", odgovara Sanader, "da narod zna za koga treba glasati." Bilo je to vrijeme kada je Terzić smijenio ministra inostranih poslova BiH Mladena Ivanića, i Sanader nastavlja: "Pa, je li Ivanić ministar ili nije?" Terzić odgovara: "OHR smatra da je u tehničkom mandatu do izbora novog ministra, a OHR je iznad mene." Sanader dobacuje: "Eto, sve je u tri slova, OHR i HDZ. Svako ima svoja tri slova!" Kad je završio sastanak, sjedajući u automobil, Terzić tačno primjećuje kad mi kaže: "Jesi li vidio al' se naduvao", misleći na Sanaderovo nadmeno držanje za vrijeme razgovora i kasnije na ručku u opuštenoj atmosferi. Zborio je slatkorječivo, nonšalantno prelazio s teme na temu, s lakoćom predlagao zajedničke inicijative. Sve je obećao, a ništa ispunio nije. To je ON. Posljednji put smo razgovarali za vrijeme zvanične posjete Predsjedništva BiH Hrvatskoj početkom 2007. godine. Na svečanom ručku bio je neobično raspoložen, pričao je viceve i šalio se na račun svojih saradnika. Nije Sanader prvi premijer jedne zemlje kojeg čeka sudski proces, najvjerovatnije visoka kazna i višegodišnja robija. On je samo jedan u nizu u evropskoj i svjetskoj politici u dugom periodu, koje pravosuđe tereti za zloupotrebe službenog položaja, kriminal i korupciju dok su bili na vlasti. Ali njegov slučaj po mnogo čemu predstavlja zanimljiv obrazac ponašanja tranzicijskog političara.
Šta je naravoučenije Sanaderovog slučaja? Kada je iznenada otišao s vlasti i napustio premijersku pozciju, svakom je bilo jasno da je neki jači politički autoritet ultimativno stao iza takvog zahtjeva. Vjeruje se da su mu odluku o nužnosti njegovog odlaska sa premijerskog mjesta saopštili njegovih evropski prijatelji iz narodnih stranaka na tajnom sastanku diplomata i političara u Briselu. Sanader je zaboravio na osnovno pravilo javnog političkog djelovanja: Neko nas posmatra i nikad se ne zna ko je taj neko. "Veliki brat" sve vidi. Balkanski politički mentalitet to ne može prihvatiti, pa se radije okreće tajnom političkom mešetarenju. Ali, možeš koliko hoćeš, ali nećeš dokle hoćeš. Sve ima svoju mjeru, pa i podrška naroda i Evrope. Njegov problem je što nije imao mjere.
"Isti je mehanizam kojim se stvara i heroj i đavo", što bi rekao Volter Lipman. Sanader je tipičan primjer "umreženog političara". To je nova politička vrsta, tranzicijski spoj jakog šefa stranke, izvršne vlasti, klijentelističke strukture, korporativnog banditskog kapitala i političke poslušnosti upakovane u vješto kreiranu medijsku sliku o sebi. On je primjer dokle može dovesti politika bez političke ideologije, čvrstih političkih uvjerenja i programskih vizija, sistemskih kočnica i moralnih vrijednosti, podržana ličnom kamarilom lojalnih poslušnika. Slučaj Sanader eklaktantan je primjer prokletstva politike kao profesije, bez samoograničenja, upravo posljedica onoga što politika nikad ne bi smjela biti, spinovanje javnosti i političke sfere, miješanje javnog političkog poziva sa drugim poslovima, što je viševjekovno demokratsko dostignuće savremene politike. Nasuprot tome, Sanader je bio doktor spina, javnog predstavljanja politike onim što ona nije i nikad ne smije biti. Prema starim Grcima: "Čovjekov karakter je njegova sudbina." Sanader je imao sposobnost prilagođavanja političkoj konjukturi i korištenja te konjukture za gomilanje političke moći i lično bogaćenje.
Ali, nije mogao preskočiti sebe i svoj karakter. Takva količina nekontrolisane moći po pravilu vodi u samorazaranje i samodestrukciju. Upravo ta raspolućenost između javne uglađenosti, slatkorječivosti, medijske predstave, lične energičnosti, sposobnosti, odlučnosti, i prikrivene koruptivnosti, bizarne kleptomanije, paralelizama vlasti, neograničene ambicioznosti i bezobzirne zloupotrebe medija i obavještajnih službi, došla mu je glave. Sanader je obrazac političkog uspona, vladanja i pada u tranzicijskim zemljama, bez duže demokratske tranzicije i institucionalne kontrole vlasti. Bio je istovremeno "veliki Evropejac", "reformator", "nada Hrvatske", "faraon", "šef zločinačke mreže", "provincijski foler", "veliki blefer", "bezobzirni varvar", "bjegunac od zakona", "veliki grešnik i nacionalni izdajnik", "bonvivan pun sebe", "prepotentni političar" i "demagog sa smiješkom". Bio je obrazovan i inteligentan političar, ali i nestrpljivi makijavelista, bez moralnih skrupula, koji nije mogao da obuzda svoju moć. Brutalno je počistio svoje političke protivnike unutar HDZ-a, demontirao desno krilo HDZ-a, da bi, kada je i sam preuzeo kormilo vlasti, nastavio vladati na autokratski način uvijen u evropsko ruho. Sanaderovo stradanje je velika opomena svim političarima u tranzicijskim zemljama!