Nedavno smo u komentaru za ovaj list napisali da pravi uzrok Sanaderovog naglog povlačenja iz politike i sa pozicije najvažnijeg čovjeka Hrvatske, koje je on pokušao opravdati sasvim neuvjerljivim razlogom umora od politike, nikako nije njegov umor, nego zapravo očekivani kolaps hrvatske privrede i nastupajuća socijalna i politička kretanja, duboka kriza hrvatskog društva i neredi koji se mogu očekivati s obzirom na dubinu krize i centre koje ona pogađa, a da to nije nekakav njegov zamor ili eventualna bolest.
Na tom predviđanju "Nezavisne novine" mogu sebi komplimentirati. Javnost je mogla da se uvjeri da Sanader nije bolestan i da je sasvim zdrav, jer se bolestan čovjek ili čovjek kojem prijeti neka opasna bolest, kako je svojom izjavom o razlozima Sanaderovog povlačenja dao naslutiti uvijek dobro pogrešno informirani Sulejman Tihić, ne odmara na način da plovi na jahti izložen opasnom suncu i nevremenu niti se pojavljuje na kojekakvim društvenim skupovima i ručkovima.
Ali, i inače, ko se to umorio od vlasti i to od apsolutne vlasti kakvu je imao Sanader zadnjih devet godina, zapravo od kada ga je njegov kasniji smrtni neprijatelj Branimir Glavaš ustoličio na mjesto vođa HDZ-a i sedam od kada je postao predsjednik hrvatske vlade i to na uobičajeni način kako SDP u Hrvatskoj tradicionalno prepušta vlast HDZ-u (sjetite se prvih izbora kada je Račan prepustio vlast Tuđmanu i kasnijih uzroka promjena Račanove vlade).
Ne umara se čovjek od vlasti, kad je na vlasti njegov ego raste i jača njegove snage, te mu izgleda da mu niko ništa ne može, pogotovo od uspješne vladavine kakvom se prikazivala hrvatska vlast zadnjih godina. Tvrdila je da je riješila sva ključna pitanja hrvatske države i društva. Uvela je Hrvatsku u NATO, a došla je korak do ulaska među kandidate za Europsku uniju. Time je, smatrao je Sanader i tvrdio do zadnjeg dana svoje vladavine, ostvarila dva najveća cilja hrvatske politike. Zanimljivo je da u naše vrijeme spoljnopolitički ciljevi ma kako problematični bili igraju ulogu najvažnijih političkih ciljeva malih zemalja.
Stanje u kojem se nalaze njihove države njih uopće ne brine, a često ni ne zanima. Narod je svakako tu da trpi. Sanader je tvrdio da je njegova vlada ekonomski sredila državu i stvorila stabilno društvo i ostvarila stabilne odnose sa socijalnim partnerima vlasti, tj. sa sindikatima i glavnim udrugama, kakvim se smatraju udruge branilaca Hrvatske, udruga penzionera. Hrvatska je, dakle, izgledala, a to je i Sanader tvrdio i u zemlji i u inozemstvu, kao veoma dobro organizirana pravno, ekonomski i socijalno stabilna europska država.
Pogotovo što je Sanader odista uspio da pridobije saradnju odavna već korumpiranih i faktički depolitiziranih stranaka kakve su HSS i HSLS, koje su interesne grupe, a ne političke stranke, te od kada je za mali šićar (prazna obećanja) dobio podršku stranaka koje u Saboru predstavljaju nacionalne manjine.
Srbima, koje zastupa neizbježni Pupovac, nije bitno i nije politički problem što su u zemlji u kojoj žive kontinuirano 500 godina i u kojoj imaju status konstitutivnog naroda, odlukom ultranacionaliste Tuđmana, postali manjina, a što je čisto nasilje nad njima, nego im je važno učešće u vlasti kojim misle da dobiju ono što im i inače pripada i što mogu ostvariti i na efikasniji način, a to je putem hrvatskih i međunarodnih sudova.
Sve je izgledalo tako čvrsto i stabilno, da nije ispod svega toga bila jedna velika seizmička opasnost, da nije sve to bilo na vrbi svirala..
Sanaderu valja čestitati jedino na dobrom nosu. Nekadašnji slavni banjalučki pehlivan Avdija Šešivarević, koji se sa svojim bratom Ćamilom uspješno hrvao s međedom po lokalnim krajiškim vašarima, tumačio mi je kako čovjek može oboriti međeda. Moj Muhamed, međed ne zna da se hrve, on se samo nasloni na čovjeka, a da bi ga oborio dovoljno je da namažeš kosu užeglim maslom, pa se medvjed, koji ima plaho burunđukli (vrlo osjetljiv) nos, odmah trzne unazad, a ti mu podmetneš nogu i on sam padne. Tako ga oboriš, kazivao mi je Avdija.
I Sanader je imao burunđukli nos, ali ne pada on nego će pasti Kosorova, a i to je Sanader dobro i sa dobrim nosom nanjušio. Naime, on je izabrao Kosorovu znajući da se radi o veoma ambicioznoj osobi koja će učiniti sve da se pokaže odlučna i uspješna, A uspješna može biti samo na račun običnih ljudi, tj. sirotinje ili onih koje je samo velika ekonomska laž HDZ-ove vlade držala iznad vode.
Sada ih ona pušta da potonu da bi Vladin brod ostao iznad vode, a pravi miševi će otploviti svojim jahtama u sigurnost deponovanih miliona uzetih mahinacijama s hrvatskom nacionalnom imovinom i raznim velikim operacijama. Sanader je, dakle, kako smo već ranije rekli, sišao s broda i ostavio da ga drugi dovedu u luku ili potonu s njim, a on je od svega oprao ruke.
A brod je on pretovario vodeći ekonomsku politiku koja se temeljila na prodaji nacionalne imovine i to najvažnijih njenih dijelova, kao što su industrija nafte, vrhunska biokemijska industrija i turistička industrija, uključujući i rasprodaju obale.
Država je stvarala privid prosperiteta i ulaska običnih ljudi u moderni berzanski i bankovni kapitalizam koji je doveo do spoljnog duga kojeg ne može više finansirati. Zaposleni građani su naviknuti na trošenje iz kredita i tako su postali najmasovniji komitenti banaka, a sada se tope radna mjesta. Ništa više ne funkcionira u toj državi Danskoj, trulo je sve za što se čovjek prihvati.
Sada dolaze kumulirani efekti cjelokupne vladavine jedne izrazito desničarske i nacionalističke i to nekompetentne vlasti, koja hrvatskom državom raspolaže kao ličnom svojinom već gotovo dvadeset godina. Izlaze na vidjelo i sramna pljačkanja tokom rata, maroderska privatizacija po konceptu o Hrvatskoj kojom vlada 200 bogatih porodica, o kupovanju glasova vođenjem privrede kao što se vodi račun bez krčmara.
Jedino što je izvjesno je da su se u taj brod, u situaciji kada je bilo jasno da on plovi ka katastrofi, ukrcale i stranke koje su ranije bile u koaliciji sa SDP, sa očitim ciljem da i one neštio uzmu od kolača koji se pekao. Nisu, međutim, pretpostavljali da će kuhar pobjeći, a da kuharica ne zna peći, te da će pobrati samo jed prevarenih birača, naravno dok i oni dođu sebi od šoka i teatarskog načina kako je cijeli ovaj bijeg glavnog junaka pobjede HDZ-a sa bojišta izveden.
Ono što je već sada jasno jeste da Vlada Jadranke Kosor niti ima niti može imati koncept izlaska iz krize. Naime, Vlada HDZ-a bi morala da prizna da nije svjetska kriza nego njena politika uzrokovala hrvatsku krizu u onoj formi i dubini kakva je ona danas.
Drugo, ona ne može stvari popraviti na jedino mogući način, a to je da zahvati u račune onih koji su za zadnjih sedam godina uzeli lavovski dio iz svih operacije koje je Vlada provodila, nego misli da će stvari riješiti tako da pozivom na patriotizam osigura pristanak najširih slojeva da oni podnesu udar krize.
Ona, također, nema ni koncept niti može išta uraditi da, ako akutna kriza i bude savladana, mijenja odmah i uspješno ekonomsku politiku i cijeli koncept vladavine, te će produžene efekte krize opet snositi najslabiji, a to će značajno uzdrmati hrvatsku političku scenu.
Kad se tome dodaju i efekti koje će ova situacija imati na status Hrvatske kao kandidata za ulazak u Europsku uniju, tada je jasno da se ovdje ne radi samo o ekonomskoj i finansijskoj krizi nego o fijasku jedne cijele politike i jednog režima koji je anahronizam. Neće ga spasiti ni skretanje udesno europske politike, jer je i taj trend na kraju svoga puta.
Naspram lijevog Baraka Obame nemaju šanse desne vlade Sarkozija, Merklove i sličnih režima koji su zadnjih godina preplavili Europu. Računi će se svoditi sljedeće dvije godine i mi se nadamo da će donijeti dugo očekivane promjene koje će skinuti sa cijele Europe moru desničarskih ideja i nacionalističkih politika.